SRDAČNO S KOSOVA

Kosovska izborna džungla

Cijela je dosadašnja kampanja prošla u nadmetanju između ova tri kandidata - ko će obećati veće plate, veći ekonomski rast, veće penzije, i manje takse, manje korupcije, manje kriminala. Svaki se srcem zaklinje da će samo pod njegovim vođstvom Kosovo vidjeti svjetlo, a da rivali, naravno, mogu samo gurnuti državu u još dublji ponor
56 pregleda 1 komentar(a)
Ramuš Haradinaj
Ramuš Haradinaj
Ažurirano: 08.06.2017. 09:36h

Kosovo će u nedjelju na prijevremene nacionalne izbore. Građani će glasati za novi parlament, a pobjednik izbora će dobiti mandat za stvaranje nove vlade.

Za razliku od prošlih godina, sada je izbor mnogo prostiji, što se albanske većine tiče. Nema više na desetine sitnih partija - većina ih je nestala tako što su se pripojile većim strankama i pokretima. Čak su se i veće partije, u strahu od izbornog fijaska, odlučile na stvaranje predizbornih koalicija, u nekim slučajevima i sa do juče ljutim nepirjateljima. Tako je Alijansa za budućnost Kosova Ramuša Haradinaja odlučila da uđe u predizbornu koaliciju sa do sada najvećom Demokratskom partijom Kadrija Veselija, pa su ove dvije stranke, zajedno sa još desetak sitnih partijica, stvorile možda najveći politički blok na ovim ziborima.

Njihov je rival druga koalicija, koju čine Demokratski savez sadašnjeg premijera Isa Mustafe zajedno sa strankom Behdžeta Pacolija, uspješnog biznismena koji se već desetak godina obreo u lokalne političare sa, do sada, manje uspjeha.

Treći veliki kandidat je partija Samoopredeljenje, do sada najradikalnija opoziciona stranka, koja na izbore izlazi sama.

Zajedno sa ove tri velike liste, na izborima su se prijavile 26 stranke, koalicije ili liste, od kojih su veoma veliki broj manjinske. Tako je ove godine samo srpskih prijavljenih lista šest, koji se bore za polovinu od dvadeset rezervisanih manjinskih mjesta u parlamentu Kosova, koji sveukupno broji 120 poslanika.

* * *

Tri velike albanske liste, od kojih će pobjednik i dobiti mandat za formiranje vlade, već su objavile svoje kandidate za budućeg premijera Kosova. Tako je bivši komandant OVK, Ramuš Haradinaj, kandidat velike koalicije sa Demokratskom partijom na čelu. Kandidat koalicije koju vodi Demokratski savez je dosadašnji ministar finansija, Avdulah Hoti, inače godinama poznat kao desna ruka odlazećeg premijera Mustafe. Treći kandidat je Albin Kurti, osnivač pokreta Samoopredeljenje, koje je već preraslo u stranku na čijem je čelu Visar Imeri, ali Kurtija neprekidno smatraju njegovim duhovnim vođom i ideološkim usmjerivačem.

Cijela je dosadašnja kampanja prošla u nadmetanju između ova tri kandidata - ko će obećati veće plate, veći ekonomski rast, veće penzije, i manje takse, manje korupcije, manje kriminala. Svaki se srcem zaklinje da će samo pod njegovim vođstvom Kosovo vidjeti svjetlo, a da rivali, naravno, mogu samo gurnuti državu u još dublji ponor.

Naravno, ove su godine glasači - gradjani manje naivni, pošto imaju iskustvo od ranijih izbora i nekadašnjih pustih obećanja koje nijedan od političara nikada nije ni pokušao da realizuje. Pa su mnogo skeptičniji, naročito prema onima koji su već godinama na vlasti, i sada opet, besramno, traže glas obećavajući da će Kosovo jedino pod njihovim vođstvom postati prava demokratska i evropska država.

Tako, na primjer, Demokratska partija Kosova, koja je pod vođstvom Hašima Tačija, a sada i Kadrija Veselija, na vlasti više od deset godina, još od prije prograšenja nezavisnosti, ide na izbore sa sloganom da je sa njima “Novi početak”! Ljudi se, naravno, pitaju, kako to može biti novi početak sa ljudima koji su neprestano bili na vlasti još od 2007. godine? Kako mogu obećavati ekonomski razvoj oni koji već deceniju nisu bili u stanju to postići, iako su cijelo vreme vodili ministarstvo za ekonomski razvoj? Kako vjerovati da će korupciju iskorijeniti oni pod čijom je vlašću korupcija procvjetala toliko da bi Kosovo, kad bi svaka korupcijska afera bila jedna biljka, danas ličilo na pravu neprohodnu džunglu?

I nije to slučaj samo sa Demokratskom partijom. I većina ostalih partija - sa izuzećem, možda, Samoopredeljenja, učestvovale su u izgradnji te masivne kosovske džungle, iz koje se ne vidi izlaz.

Kako, onda glasati u nedjelju - pitaju se građani Kosova, čije je strpljenje sa ovom i ovakvom političkom elitom već odavno pri kraju.

* * *

Ipak, postoji izlaz.

Ove godine su se neke od partija, pod pritiskom javnog neraspoloženja, odlučile otvoriti za neke nove ljude, koji bi mogli donijeti promjenu, ako bi dobili dovoljno glasova da postanu poslanici.

Takve je kandidate moguće naći na skoro svim listama, što znači da bi kosovski gradjani svojim glasovima mogli proizvesti mnogo snažniji parlament, koji bi bio mnogo manje sluga vlade, a više u službi društva i države. Ljudi koji imaju više ličnog integriteta nego dosadašnji poslanici, ali i više svijesti o značajnosti nekih odluka, od čijeg se donošenja ne smije bježati, kao što je to bio slučaj do sada, sa, na primjer, ratifikacijom Sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom.

Kosovu, ali i regiji, dobro bi došla smirenija situacija u Prištini.

Posle smirivanja tenzija u Crnoj Gori, koja je od ove nedjelje i zvanično članica NATO-a, i prevazilaženja teške situacije i Makedoniji, Kosovo je na redu da regiji donese još malo stabilnosti i mira.

U vrijeme napetosti u Evropi i Americi, sa tenzijama u porastu na svim stranama svijeta, mi ovdje, na Balkanu, nemamo ništa od stvaranja novih kriza. A toliko toga možemo izgubiti. Kao što smo već i učinili, toliko puta, u prošlosti.

Autor je glavni i odgovorni urednik “Koha Ditore”, najvećeg dnevnog lista na Kosovu

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")