Godišnja Generalna skupština Ujedinjenih nacija uvijek je prilika da se sagleda stanje svijeta. Ali ove godine, na 80. godišnjicu osnivanja, bila je i prilika da se procijeni samo postojanje te organizacije.
Po svim mjerilima, položaj UN je očajan. Da, ne mogu se kriviti UN za rusku agresiju protiv Ukrajine niti za jačanje tenzija između SAD i Kine, ali sve to naglašava jedan fundamentalni problem. Savjet bezbjednosti UN-a, u kome Kina, Rusija i SAD imaju pravo veta, ne može da izađe iz stanja vječite konfrontacije po različitim pitanjima, blokirajući time napredak cijele organizacije gotovo na svim poljima.
Pogledajmo situaciju na Bliskom istoku, gdje su Ujedinjene nacije igrale centralnu ulogu u rješavanju konflikata i mirotvorstvu još od vremena osnivanja države Izrael rezolucijom UN. Brojne mirotvorne operacije UN-a u ovom regionu pomogle su da se ublaže tenzije, dok je obimna humanitarna pomoć, usmjerena prvenstveno ka palestinskim izbjeglicama, spasla nebrojeno mnogo života. Ujedinjene nacije uspjele da obezbijede trajan mir, ali su svakako pomogle da se spriječi nekoliko ratova i da se skrate oni konflikti koji su već izbili.
Ali posljednjih godina Ujedinjene nacije su sve češće potisnute u stranu. Takozvani "Kvartet" (UN, SAD, Evropska unija i Rusija) danas je samo daleka uspomena, a brojne operacije UN-a izložene su otvorenim napadima, naročito od strane Izraela. Vlada Izraela ne samo da dovodi u pitanje humanitarne napore UNRWA (Bliskoistočne agencije UN za pomoć palestinskim izbjeglicama i organizovanje radova), već i blokira rad UN-a kad god se za to ukaže prilika.
Do napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, situacija u Gazi ostajala je relativno stabilna zahvaljujući UN-u. Iako ova organizacija nije uspela da prevaziđe nesuglasice među Palestincima (posebno nakon dolaska Hamasa na vlast u Gazi 2006), ona je pomagala da se obezbijede osnovna sredstva za opstanak za dva miliona stanovnika te enklave. Ali danas Izrael dovodi u pitanje i kritikuje gotovo sve aspekte rada UN-a na tom polju. On to ne bi mogao da čini bez prećutne podrške SAD. Konkretno, američki predsjednik Donald Tramp pokazao je da je spreman da se pomiri praktično sa svim potezima ekstremističke vlade izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
Istovremeno, UN jedva uspijevaju da mobilišu djelotvornu pomoć u Južnom Sudanu (državi pred raspadom) i u Sudanu, gdje smrtonosni građanski rat traje već treću godinu. Pored toga, počevši od otcjepljenja Katange 1962. pa do nedavnih mirotvornih operacija u sjeveroistočnom Kongu, Centralna Afrika i dalje ostaje problem za mirotvorce i posrednike UN-a.
U svijetu danas ne fali kriza koje zahtijevaju intervenciju UN-a: Gaza, Sudan, Demokratska Republika Kongo, Haiti, Mjanmar, Avganistan - i to je tek malo dio. Ali velike sile su fiksirane na međusobnu konfrontaciju, a Trampova administracija ne samo da odbija aktivnu podršku, već to čini čak i sa finansiranjem UN-a, zbog čega izgledi organizacije djeluju sumorno.
Amerika obezbjeđuje 25% finansiranja UN-a, ali je prekinula plaćanje doprinosa. Na SAD takođe tradicionalno otpada veliki dio dobrovoljnog finansiranja humanitarnih operacija, a i ti iznosi su smanjeni. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da Kina, drugi najveći sponzor UN, takođe kasni sa uplatama.
Finansijska situacija u Ujedinjenim nacijama postaje očajna, zbog čega generalni sekretar Antonio Gutereš upozorava da će biti potrebno smanjiti osoblje organizacije za oko 20 procenata. Kažu da je moral u Organizaciji na niskom nivou, kao i izgledi da dođe do pozitivnih promjena. Nedavno, obraćajući se Generalnoj skupštini, Tramp je jasno dao do znanja da prema UN-u osjeća samo prezir. Čini se da postoji samo jedna uloga koju je spreman da joj povjeri: da mu pomogne da dobije Nobelovu nagradu za mir. Ne treba sumnjati da će, tokom predstojećeg preispitivanja višestranih obaveza Amerike, Trampova administracija donijeti još više loših vijesti.
Ima li Organizacija Ujedinjenih nacija budućnost? Potrebna je više nego ikada, ali njene mogućnosti su očigledno umanjene. Neće moći da preživi ako ne smanji ambicije i potencijal. Pitanje kako će se to tačno postići postaće centralno u narednih nekoliko godina.
Mandat Gutereša ističe 2026, pa će proces izbora njegovog nasljednika morati da bude praćen diskusijom o garancijama dugoročnog opstanka UN-a. Preseljenje sjedišta iz SAD djeluje kao prirodan korak, i to ne samo zbog prestanka američkog finansiranja i potrebe za štednjom, već i zbog odbijanja Amerike da izdaje vize učesnicima sjednica UN-a (što je učinila ove godine sa palestinskim rukovodstvom).
Da, Ujedinjene nacije bez sjedišta u Njujorku biće mnogo drugačija organizacija. Ali takva relokacija možda je jedina opcija za opstanak. Dag Hamaršeld, drugi generalni sekretar u istoriji UN-a, isticao je da ova organizacija nije stvorena da nam napravi raj, već da nas spasi od pakla. Danas je taj zadatak važniji nego ikada. Da bi sve ostalo po starom, sve mora da se promijeni.
Autor je bivši premijer i ministar inostranih poslova Švedske; bio je specijalni izaslanik EU za bivšu Jugoslaviju i kopredsjedavajući Dejtonske mirovne konferencije
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
