"Kontinuirani napadi na predstavnike medijske zajednice i organizacije civilnog društva, predlaganje zakona kojima se ograničavaju ljudska prava i slobode, istorijski revizionizam i negiranja presuda međunarodnih sudova za ratne zločine - samo su neke od političkih praksi koje dovode u pitanje istorijsku šansu Crne Gore u vidu mogućeg pristupanja EU do kraja decenije".
Ni ja bolje ne bih započeo non-pejper Briselu, svaka im je ka' Njegoševa, rekoh glavnom uredniku Vijesti, misleći na ex mejora Ivana i ex novinara Andriju. I njihov dokument, koji se baš ovim, biranim riječima i nadasve istinitim ocjenama oko učinka aktuelne vlasti, obraća partnerima u Briselu.
Na istom talasu, srećan što sam dočekao da vidim odnosno čitam nešto baš takvo od DPS-a, nešto antiđukanovićevski do korica, ubijeđen da je to novi DPS na koji smo čekali svih ovih godina, reformisani DPS koji promoviše sve ono što je onaj stari, Milov, urnisao i zatirao (nezavisne medije, NVO, ljudska prava) - nalećeh na najavu skupa u Pljevljima. Prvog u nizu koje planira taj novi, Danijelov a ne Milov DPS, i to u gradovima, najvećim žrtvama dosadašnje vlasti i fejk oslobodilaca iz avgusta 2020. Pljevlja, Berane, Nikšić…
Uvjeren da je DPS nepovratno zakoračio na taj reformski put, na kome će nezavisni mediji biti partneri u odbrani evropskog sistema vrijednosti, a nevladine organizacije najbolji čuvari od korupcije, počeh da se obuvam! Spreman, dakle, da se i ja odazovem na Danijelov javni poziv i zapalim u daleka Pljevlja, kako bih uveličao protest "za nezavisnu, građansku, antifašističku i evropsku Crnu Goru". I da time iskažem svoju tugu i frustraciju zbog iznevjerenih očekivanja nakon promjena, zbog toga što nismo dočekali 31. avgust, dan poslije, drugačiji od svega onog što je bilo prije! Kao što naši prijatelji i istomišljenici iz Srbije nikad nisu doživjeli 6. oktobar, već o njemu sa sjetom pričaju ovih dana, punih 25 godina pošto je pao nepomenik od vožda, koji je smatran jedinom preprekom za njihov juriš u slobodu i demokratiju. A vidimo gdje su stigli. U nikad veći kal i boleštinu.
Naježih se pri pomisli da bismo i mi mogli čekati još dvije decenije i povodom 25. godišnjice od istorijskih promjena 30. avgusta 2020, dakle u isti dan neke 2045, komentarisati i plakati kako još čekamo 31. avgust. Što bi značilo da su iznevjerena sva obećanja "oslobodilaca"! Štaviše, da je neki od njih, Andrija ili Spajki, ili neki treći, poludio i toliko uzurpirao vlast, posijao mržnju i podjele, zavladao strahom i terorom, čak toliko da bismo, svi preživjeli, te 2045. sa sjetom i divljenjem pričali o demokratiji i slobodi u Milovo vrijeme. Kao što naši prijatelji i istomišljenici u Srbiji danas, 25 godina nakon 5. oktobra, sa sjetom pominju Miloševića, dajući mu pozitivniju ocjenu u poređenju sa ovim, današnjim voždom. Odnosno udesom.
Bježeći od takve noćne more, potrčao sam da DPS prihvatim kao novi i reformisani, prilažući pomenuti non-pejper, i naglašenu brigu za sudbinu nezavisnih medija, NVO, ljudskih prava, antifašizam, pod vlašću autoritarne i korumpirane aktuelne većine. Skoro da sam zaključio kako eventualni povratak na vlast DPS-a ne znači da se time vraća Milo! I ekipa! Jer pola njih je već u pritvoru ili na sudu, a ovi novi, mladi i lijepi, pišu non-pejpere Briselu u kome se, makar i nesvjesno, odriču dobrog dijela zaostavštine svog decenijskog vođe. Tako da Danijel, Ivo, Andrija više ne gledaju na nezavisne medije kao na mafiju i sramotne izdajnike, NVO sektor im je sada cool a ne fake kao nekad - konstruktivni kritičar a ne destruktivni kritizer, dok im je Vučić, za razliku od Milovog vremena, najveći neprijatelj a ne prijatelj.
Ipak, ozbiljne godine vas najbolje čuvaju od preuranjenih zaključaka. Jer što ste stariji, sve ste sumnjičaviji. Iako su mi na prvi pogled non-pejper i "pljevaljski proglas" djelovali vrlo prijemčivo, najednom je počela da se razvija sumnja. Usljed čega me brzo prošla želja da hodočastim na Pljevlja, kako bih uveličao Danijelov skup. Skinuo sam cipele i odustao, jer sam u trenutku shvatio da iza DPS poziva na odbranu "nezavisne, antifašističke i evropske Crne Gore", ne stoje iskrene namjere. A to znači da još nemamo novi i reformisani DPS, već onaj stari. Fake i kobajagi antifašistički, kobajagi crnogorski i kobajagi evropski. Shvatio sam, naime, da u DPS proglasu, nabrajanju pridjeva koji opisuju društvo kome stremimo, fali najmanje jedan pridjev. I to ključni, s obzirom na istorijat ove stranke i najveći balast koji vuku iz svoje partijske prošlosti.
Dakle, pored nezavisne, antifašističke i evropske, falila mi je, i to mnogo, i antimafijaška Crna Gora. Ne zbog samog pridjeva i pokazivanja bogatstva jezika, već zbog suštine - bez jasnog određenja, ispada da bi, eventualnim osvajanjem vlasti, DPS mogao da reinkarnira ne samo nezavisnost, antifašizam i evropejstvo, već i mafiju. Sve bi, dakle, moglo da se vrati na fabrička podešavanja pošto smo deceniju i po slušali parole o pomenutim vrijednostima kao navodnim temeljima države, dok je suštinski građeno društvo nepravde, bezakonja i mafije. Ekvador na Balkanu. Toliko o veleizdaji. Ili, tek ću povjerovati u novi i reformisani DPS kada se Danijel i portparolka Sonja, plus Jevto i Aleksandra, sa Duška i Dritana malo pređu na Mila. Po pitanju veleizdaje, naravno.
Pitao sam se, zato, nakon čitanja proglasa za Pljevlja, zašto Danijelu i drugovima nije palo na pamet da tekst kompletiraju na sljedeći način: "Za nezavisnu, antifašističku, evropsku i antimafijašku Crnu Goru". Ili, ako ne bi baš toliko da ljute Mila, zašto nisu dopunili - za pravednu Crnu Goru! I to bi značilo - nikad više Milo i njegovi. I bilo bi makar meni dovoljno da zaključim kako novi DPS nije isto što i onaj stari. I da su novi, ne samo mladi, lijepi i pametni, već i svjesni da najveći grijeh Milovog vremena nije loša ekonomska politika, što papagajski ponavljaju svakom prilikom, nego nepravda. I zarobljene institucije. Lako bi se i oni sjetili Evrope sad 1, da nijesu planove i strategije gradili na švercu i mafiji.
Da nije bilo zla domaćeg, da Milo i DPS nijesu premrežili državu mafijaškim pipcima, pravosuđe bi nam bilo nezavisno, čak sa istim nekadašnjim, Vesnom i Milivojem. Jer bez mafijaške omerte i sistema vrijednosti, Medenica bi se ponašala kao časna i skromna Kolašinka, a Katnić kao istinski mudri katunski tajnovidac. Dok novi DPS ne počne da ukazuje na tu najveću anomaliju, koja je razorila društvo i sistem vrijednosti u doba Milove vladavine, nema govora o reformisanoj partiji! I evropskom ili antifašističkom DPS-u.
Ako oni sami, Živković, Nikolić, Kuč, Eraković, nemaju nikakve veze sa spornom zaostavštinom partije, ako su sami svjesni tragedije u koju je društvo gurnuto preko dva ili tri mafijaška klana, rođena u vrijeme Milove vlasti i pod rukom njegovih službi, zašto onda ne pozovu na protest za odbranu neke nove Crne Gore! Koja neće biti ni Vučićeva prćija ali ni Milov plijen. I koja će, samim tim, biti ne samo antifašistička i evropska, već i antimafijaška?! Samo na taj način mogu da prihvatim kako je DPS spreman da otvori novu stranicu a ne počini novu veleizdaju!
Neko će dodati, davno je to trebalo, odmah nakon povlačenja Đukanovića, ništa im nije smetalo da pozdrave ili proslave svaku akciju SDT-a i SPO-a! Koliko Aleksa i Dritan! Ili makar kao Stejt department. Odnosno Forin ofis. A ne da ćute, ili čak ismijavaju Novovića i Šukovića, dva istinska heroja naše zakašnjele tranzicije iz neslobode u slobodu.
Ne misle valjda Danijel i drugovi da je moguće vratiti povjerenje partnera iz Kvinte preveslavanjem i lažnim obećanjima. Kako je to deceniju i po radio "Počasni". Ništa od toga. Na našu sreću. A na žalost mladih i lijepih, druge generacije, ako misle da se stvari mogu vratiti na staro. Uz korekciju navodno jedine ili najveće mane - ekonomske politike. Dok bi za sudove i tužilaštvo našli nove medenice, jovaniće, stankoviće i katniće, za policiju novog veljovića ili pavićevića, za javne servise neke nove rutoviće i raoniće, a za nezavisne agencije neku novu Jelenu i onog Lekovića, koga ste davno zaboravili.
Veleizdaja - nikad više. Ili nikad robom (više)! DPS koji baštini antifašizam, morao bi da zna smisao tog slavnog pokliča.
Bonus video:
