r

STAV

"Laka žena": stigmatizacija seksualnosti kroz ogledalo društva

Stigma "lake žene" nije slučajna. Ona je proizvod patrijarhalnog sistema u kojem se kontrola nad ženskim tijelom smatra društvenim resursom

3028 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

U društvu koje sebe voli zvati modernim i progresivnim, i dalje postoji jedna tiha, ali moćna etiketa: "laka žena". Ona lebdi iznad žena koje pokazuju ili žive svoju seksualnost slobodno, ne bojeći se želje, dodira ili istraživanja intimnosti. Zašto je to i dalje tabu? I zašto toliko boli?

Sociološki gledano, stigma "lake žene" nije slučajna. Ona je proizvod patrijarhalnog sistema u kojem se kontrola nad ženskim tijelom smatra društvenim resursom. Žena koja preuzima svoje želje i tijelo odbija pasivnu ulogu koju joj društvo nameće. U svakom traču, ogovaranju ili osudi, vidi se strah zajednice od žene koja uživa u slobodi. Takva osuda služi da se žena vrati "na mjesto" - poslušna, kontrolisana, nevidljiva u svojoj seksualnoj autonomiji.

Psihološki, etiketa "laka" nosi ogromnu težinu. Žene koje su seksualno otvorene često internaliziraju ovu osudu, osjećajući krivicu, sram ili anksioznost. Traumi doprinosi i digitalni svijet: fotografije i snimci koji su nekad bili intimni postaju javni, a s njima i nevidljiva kazna zajednice. Sram i strah, poraz i samosumnja - sve to oblikuje unutrašnju percepciju vrijednosti žene, često suprotnu njenim stvarnim sposobnostima, inteligenciji i integritetu.

Društvena kritika pokazuje da nije problem u ženama koje se odlučuju da istražuju svoju seksualnost. Problem je u dvostrukim standardima: muškarac koji čini isto rijetko dobija etiketu; žena je osuđena. Promiskuitet, kada se pogleda kroz socijalnu prizmu, postaje instrument kontrole, a ne mjera karaktera.

Ironično je što žena koja je "laka" po tuđim riječima često nosi sve elemente snage, hrabrosti i autentičnosti. Ona preuzima rizik, istražuje sebe i gradi odnose po vlastitim pravilima. Ona se suočava sa osudom i uprkos tome nastavlja da živi. Tu leži paradoks: što više osude, to je veća njena otpornost i autentičnost.

Možda najveći izazov za modernu ženu nije njena seksualnost, već nepravda društva koje mjeri vrijednost žene kroz moralne osude i kontrolu. Umjesto da žene postanu nevidljive ili posramljene, društvo bi trebalo da preispita vlastite norme: zašto strah od slobodne ženske seksualnosti i dalje drži moć nad reputacijom, prijateljstvima i zajednicom?

Na kraju, "laka žena" nije etiketa koju ona nosi; to je ogledalo društva. A dok ne naučimo da osudimo sistem, a ne osobu, taj trač će ostati moćan. Slobodna žena u svom tijelu i izborima je prijetnja samo onima koji ne znaju da poštovanje i sloboda nisu suprotstavljene vrijednosti - već su znak istinske snage.

Autorka je master psihološkinja

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")