Dvojica državljana Kolumbije došla su u Crnu Goru da ubiju nekoga iz ekipe “Grand”, Zorana Lazovića, njegovog sina Petra ili vlasnike kompanije “Bemax”, Ranka Ubovića i Aca Mijajlovića. Ovo zaključuje mlađi Lazović, dok skaj prijateljima i partnerima iz kavačkog klana objašnjava ko su strani državljani, odakle su došli i ko ih je poslao...
Na to ga vođa kavčana Zvicer kritikuje da ih je prerano uhapsio i da je trebalo da ih pusti kako bi vidio na koga će krenuti, ali Lazović mlađi misli drugačije: “Da su nam izmakli, pa da nas ošegaju”.
Podgoričanin Goran Brajović i dvojica državljana Kolumbije, Aleksandar Kostana Kaso Hosea (46) i Kaisedo Bandoj Huan David (32) uhapšeni su u ljeto 2020. godine, dan nakon što je Zvicer javio policajcima da su u državu “ušla dva mesara”. Utamničeni Kolumbijci nijesu “sarađivali” sa policijom dok neformalni šef Odsjeka za posebnu operativnu podršku u Upravi policije, Petar Lazović, nije počeo da ih “dere”. Evo i kako: “Kesa malo, šuma malo, reka malo, glogov kolac malo”, šalje poruku u grupni čat Zviceru i Miloviću. Nakon što je poslao fotografiju jednog od Kolumbijaca, Zvicer poručuje Lazoviću: “Vidi ciganšturu, on je doša’ da nas ubija. Oderi ga kao vola”!
Iako tvrdi da “zna sve” o namjerama Kolumbijaca, Zvicer pita dvojicu policajaca: “Znamo li u koji grad su trebali”, i od Lazovića dobija odgovor da je u pitanju Podgorica. “Da oderu nas u ‘Štraftu’! Evo vidjećeš da je to. Znamo. Podgorica. Rekao Kolumbos. I da je trebao da ih čeka stan štek u PG”... Tada se u razgovor uključuje odbjegli policajac Ljubo Milović, koji šefu klana Zviceru i kolegi Lazoviću prenosi što mu je ispričao škaljarac Edmond Mustafa: “Javio se Edmond, kaže četiri kacige tamne su prebačene za PG u 5 jutros. To je za te bilo sigurno. Motorima neđe da dođu i da rokaju”, zaključuje Milović.
Ko dakle normalan, nakon ove ranije objavljene epizode iz skaj romana ispisanog od strane prvaka bezbjednosnog sektora i narko kartela, može imati sumnje šta znači “odrati”?! Ili ono prethodno “ošegati”. Da li iko dobronamjeran i profesionalan može pomisliti da su Lazović, Zvicer, Milović, ozbiljni kada par garavih Kolumbijaca, jednog bledolikog iz domaćeg dvorišta i 4 tamne kacige, tretiraju kao lošu, zlu namjeru sračunatu na likvidaciju SDT Katnića i policijskog šefa Lazovića. A ne kao “oštru i opravdanu kritiku” SDT Kate zbog gostovanja na TV Vijesti, u najgledanijem TV talk show “Načisto”.
“Katnić gost na TV Vijesti”, kaže asistent (škaljarskog klana) iz PG Aleksandar Brajović znamenitom Kolumbijcu Huan Davidu, na tečnom španskom. Ovaj mu naizgled nezainteresovano odgovara: “Čuo sam”. Nakon toga, kako piše u spisima Specijalnog državnog tužilaštva, Huan David šalje poruku asistentu Brajoviću: “Ovo jebe lud šašavog”, nakon čega asistent Brajović, njemu uzvraća: “Treba odrati Željka Ivanovića”.
Da li iko dobronamjeran i profesionalan, posebno ko tečno govori španski, može pomisliti da prijateljsko ćaskanje jednog asistenta i njegovog garavog prijatelja, Kolumbijca, predstavlja poziv na teško krivično djelo a ne samo oštru i opravdanu kritiku Željka Ivanovića, zbog gostovanja Milivoja Katnića na TV Vijesti.
Logično je onda da naši ugledni pravnici, predvođeni decenijskim polaznikom suda u Strazburu Pipom, i njegovim parnjakom iz Podgorice Banetom, posebno uglednim u pitanjima slobode medija, autokratije, zarobljenog pravosuđa i korupcije, ne zaključe isto - da su bledoliki asistent iz Podgorice Aleksandar Brajović i njegov garavi kolumbijski brat Huan David nevini! I da u njihovom prijateljskom ćaskanju na temu jedne televizije, jednog suosnivača, i intrigantnog gostovanja, nema nikakve zle namjere. Uostalom, zar 4 tamne kacige sasvim slučajno nisu mogle biti pronađene i u renta stanu šefa DPS-a u Master kvartu jer je baš tog dana, sa još tri brata iz glavnog odbora najjače stranke u CG, vozio motore panoramskim serpentinama od Lovćena do Kotora. Nadahnjujući se izvornim patriotizmom jer nigdje kao sa Kavača nebo nije plavo, a Crna Gora vječna. Samo sramotni izdajnici, koji ne vide ili ne žele da vide kako im BIA i Aleksandar Vučić, preko raznih pipuna i vojvoda, rovare po zemlji, samo ti neosviješćeni elementi obraćaju pažnju na nebitne detalje, poput nekih stilskih figura. I onda u običnoj kritici, koliko god ona bila oštra, i još više opravdana, oni vide lošu namjeru. Razvijajući zajedno sa Petrom Lazovićem teorije zavjere da su neka dva garava Kolumbijca i jedan bledoliki asistent Crnogorac, u stvari planirali ono najgore - ubistvo našeg Kate i našeg tate.
“Ja ne razumijem španski”, odgovorio je kako pokazuju spisi SDT Pipo Banetu, nakon čega mu je ovaj uzvratio “jebe lud šašavog”, i lagano izveo zaključak da je asistent Brajović potpuno nevin! Kao što je bio i Veselin Veljović onih deceniju i nešto dok je vodio UP, a naš Bane, ugledni pravnik, Savjet za kontrolu rada iste. Tokom kojih je nad medijskim koncernom, odnosno mafijom iz ND Vijesti, izvršeno 14 velikih dranja. Pardon, 14 oštrih i opravdanih kritika!
Sve je počelo septembra 2007, kada su nepoznati garavi Kolumbijac i još manje poznati lokalni bledoliki, odrali istog tog Željka Ivanovića. Nakon toga se otvorila sezona dranja i šeganja nepoćudnih i nepokornih Perovića, Ivanovića, urednika i novinara Vijesti. Drugi je odran Tufik Softić, prvi put 2007. Pa 2012. Olivera Lakić, prvi put. Pa 2013. Tufik Softić drugi put. Početkom avgusta 2009. odran je glavni urednik Jovović, uz njega i fotoreporter Pejović. Potom se, kratko, sa ljudi prešlo na imovinu. Zapaljeno je jedno, pa onda i drugo transportno auto, kao u Kolumbiji ili Meksiku, kada narko klanovi “deru” nezavisne medije ili NVO. Potom je 2014. oštra kritika osnivača i koncerna Vijesti nastavljena podizanjem optužnica protiv utemeljivača crnogorskog bankarstva Milke Ljumović! Samo zato što je sestra Miodraga Perovića, utemeljivača niza nezavisnih crnogorskih institucija. U finalu se sa oštre kritike prešlo na bombe, ni manje ni više. Aktivirana je eksplozivna naprava ispod prozora glavnog urednika Mihaila Jovovića. A onda i najužasniji pokušaj dranja, pardon, najžešće opravdane kritike - 2018. ispred ulaza u svoju zgradu upucana je Olivera Lakić, tadašnja novinarka dnevnika Vijesti. Malo prije toga je neko, da li garavi Kolumbijac ili lokalni bledoliki, nije se moglo tačno utvrditi jer je preko lica nosio silikonsku masku, usred dana u kafiću ubio Miodaga Krušćića, dok je sjedio sa novinarkom dnevnika Vijesti Jelenom Jovanović. Ona i danas, 2025. godine, živi pod policijskom pratnjom i obezbjeđenjem. Policijska kućica je i dalje instalirana ispred ulaza Olivere Lakić. Ja sam odbio predlog nadležnih službi da mi se dodijeli obezbjeđenje.
Impresivan istorijat višedecenijske oštre, ponekad i grube, ali uvijek opravdane kritike Željka Ivanovića i njegovih kolega, zar ne?! O svim pomenutim kritikama i dranjima, takozvani mediji, koje pominje optužnica SDT-a, nijesu napisali ni riječ. Ćutali su i Pipo i Bane. Daleko je Strazbur, a tek Komani. Ni riječ o falš istragama, falš presudama, ni riječ o nevinim žrtvama. Osim najgore, naravno. Ni riječ o porodicama odranih, valjda su one bile nedužne?! O majkama, očevima, braći, sestrama, o djeci, koji su godinama i decenijama, suzbijali najgore strahove, u tišini i samoći plakali, vjerujući da se neće desiti najstrašnije, i da neke 4 kacige, dva garava Kolumbijca i dva lokalna asistenta, neće sa oštre, zaslužene kritike preći na istinsko dranje.
Krajem aprila 2004. ubijen je Duško Jovanović. Greškom naravno. Jer namjera je bila oštra, opravdana kritika. Bila je skoro ponoć kada su ga odrali. Nakon par sati bezuspješne borbe da mu se spasi život, KBC je konstatovao - smrt. Par nas u redakciji nijesmo spavali čitave noći. Ujutro smo profesor i ja otvorili temu - zašto nisu nekog od nas dvojice odrali. “Prije svega tebe”, primijetio je Miško, “ti si operativno najvažniji, na tebi sve počiva”. Cinično sam uzvratio: “Imali smo sreće Mikeli, kada su izvlačili ime iz šešira”. Oko 16 h došao sam kući. Filip je imao 13 godina. Čitav grad, država, region brujali su oko atentata i Duškove likvidacije. Nadao sam se da su djeca neupućena, da ne razumiju. Vježbao sam ispred vrata našeg doma nekakav osmijeh na smrknutom licu, kako u kuću ne bih unio crnilo koje me je razaralo iznutra. Pozvonio sam i vrata je otvorio baš on, Filip. Kada me vidio zadrhtala mu je vilica, da bi sakrio suze bacio mi se odmah u zagrljaj, jako me stegao kao da želi da se uvjeri da sam živ, i onda drhtavim glasom procijedio: “Dobro je, tata, što ti nisi glavni urednik”. U njegovoj maloj, slatkoj glavici, našao je obrazloženje i mir u zaključku da je njegov otac pretekao te večeri zbog formalne funkcije koju pokriva. Jer eto, deru samo glavne urednike.
Ugledni profesor iz Strazbura Pipo, i još ugledniji njegov parnjak iz Komana Bane su ćutali. Ćutali su svi takozvani mediji i urednici koji se danas pominju u spisima SDT-a. Ili, još gore, relativizovali zločine pričom o izolovanim incidentima. Zvuči monstruozno ali je tačno - razni šukovići, đuranovići, i ostali kusovci, asistirali su zarobljenim institucijama u njihovim falš istragama. Sve do danas su sve učinili da u svojim takozvanim medijima sakriju počinioce, a tek nalogodavce, obesmisle dranja, diskredituju dokaze, svjedoke, da na kraju običnom čovjeku isperu mozak do te mjere da ovaj pomisli - pa šta je im je to trebalo. Nekom Željku Ivanoviću i njegovoj mafiji. Da diraju jačeg od sebe. Umjesto da prihvate kao oni - Šefa. I instrukcije. I tako odustanu od posla, i od sebe.
Eto, zašto su svi ugledni pravnici, profesori univerziteta, advokati, propagandisti, poslanici i političari koji ovih dana brane slobodu medija i pravo na kritiku vlasti, u pravu. I zašto svi mi ostali pretjerujemo kada u oštroj i opravdanoj kritici našeg rada vidimo dranja, šeganja, sačekuše, atentate i slične bijedne i loše namjere, svojstvene samo mrziteljima naše vječne i voljene domovine.
Valjda je sada svima jasno ono što je samo par nas znalo od početka potjere. I dranja. Da se zaglušujućom galamom Vođe, njegove partije, posluge i ostalih neprijatelja slobode i demokratije protiv Željka Ivanovića, Miška Perovića, Milke Tadić, Mihaila Jovovića, i redakcija svih naših medija, krila samo jedna želja! Odnosno jedan strah. Veliki. Želja je bila da se Vijesti oderu, odnosno ugase, makar jedan dan prije njihovog pada. Jer samo tako se sve njihove tajne i “opravdane oštre kritike”, sva njihova sranja i dranja, šeganja i ubijanja, mogu zauvijek sakriti. Ogroman im je bio strah da će jedini kredibilni svjedok i kritičar njihove pohare i veleizdaje nadživjeti njihovu vlast i monopol i da će onda nezavisni SDT imati gdje da objavi ozbiljne optužnice oko njihovih oštrih i opravdanih kritika.
Živi, drani, neodrani. Dok se moglo i imalo smisla, propustili ste šansu. Sada je kasno, profesore Vukoviću.
Bonus video:
