Početkom četrdesetih godina, dok je Drugi svjetski rat bjesnio Evropom, memoari Štefana Cvajga Die Welt von Gestern: Erinnerungen eines Europäers (Jučerašnji svijet: sjećanja jednog Evropljanina) objavljeni su kod jednog izbjeglog njemačkog izdavača u Stokholmu. Cvajg, prepun tuge, opisuje "procjep u vremenu" koja je označila kraj stare Evrope u vihoru dva strašna svjetska rata.
Da li Evropljani danas prolaze kroz još jedan takav procjep? Da li ponovo svjedočimo nestanku starog poretka - jedinog koji je većina nas ikada poznavala? Ako je tako, onda je to nenadoknadiv gubitak. Stari poredak je garantovao mir, bezbjednost i blagostanje - na početku samo Zapadnoj Evropi, a zatim, poslije 1989. godine, i ostatku kontinenta (izuzev nekadašnje Jugoslavije). To srećno doba sada sve više izgleda kao Jučerašnji svijet 2.0.
Vrijedi podsjetiti se da je prethodno američko povlačenje sa evropskog kontinenta otvorilo fatalan prostor za radikalne ideologije i mrzilačku propagandu. Pod Hitlerom i nacistima, ekstremni nacionalisti, glorifikatori nasilja i rasizma, neprijatelji demokratije i vatreni pobornici diktature povjerovali su da je njihov trenutak došao. Nacisti su preuzeli vlast i namjerno izazvali Drugi svjetski rat, gurnuvši Evropu u ponor.
Gdje smo danas? Rusija ne samo da je započela osvajački rat s ciljem da uništi Ukrajinu, već je - upadima dronova u Poljsku i Rumuniju, kao i preletima borbenih aviona iznad Estonije - počela i da testira spremnost NATO-a da brani svoj vazdušni prostor. Ipak, iako američke izjave solidarnosti često zvuče prilično mlako otkako se Donald Tramp vratio u Bijelu kuću, bilo bi pogrešno tvrditi da je situacija uporediva sa stanjem svjetskog rata.
Naprotiv, ruski predsjednik Vladimir Putin vidi priliku da preoblikuje svjetski poredak u svoju korist - uz Trampovu (voljnu ili nevoljnu) pomoć. Evropa je prva stanica njegove revizionističke strategije, jer je vojno slaba, neodlučna i više ne može u potpunosti da računa na Ameriku.
Ovdje, u Evropi, mnogi se pitaju čemu zapravo služe Trampove politike. Zašto se toliko trudi da oslabi Sjedinjene Države i širi zapad? Zašto je toliko blag prema Putinu?
Tramp se možda plaši da bi rat u Ukrajini mogao da eskalira u veliki sukob, ali njegov pristup upravo povećava vjerovatnoću takvog ishoda. Politika popuštanja Kremlju i istovremene agresije prema evropskim saveznicima očigledno podstiču Putina da još snažnije gura svoje ciljeve.
Uspjeh transatlantskog svijeta u globalnim razmjerama počivao je na vojnim garancijama koje je pružala Amerika. Ali, zahvaljujući podršci snažnih saveza (NATO-a za bezbjednost, Evropske unije za ekonomiju, demokratiju i pravo), zapadna Evropa je tokom četiri decenije Hladnog rata postala svojevrsni protektorat. U tome je izgubila - ili možda zaboravila - svoju suverenost.
Evropljani su živjeli dobro i sigurno u jučerašnjem svijetu, ali su zapostavili dužnosti koje su proizašle iz rastućeg blagostanja. Sve se promijenilo kada je stigao Tramp, praktično objavivši: "Dosta; nema više." Naredni pad iz stanja udobnog komfora u ledenu realnost moći i političkih igara dogodio se tako brzo da Evropljani nisu mogli da se prilagode. Sve je došlo kao pravi šok, dodatno pogoršan jednako iznenadnim povratkom rata na kontinent.
Ali još jedno pitanje se nametnulo Trampovim povratkom na vlast: šta će biti s Amerikom? Bez obzira na to što zasad ostaje dominantna svjetska sila, ova stara, ponosna demokratija u evidentnoj je u opasnosti. Ne prođe ni dan bez vijesti o još nekom gubitku prava, ignorisanju procedura, kršenju normi. Čitava savezna vlast postala je instrument za zadovoljavanje Trampovih ličnih hirova.
"Zemlja slobodnih" se pred našim očima transformiše u oligarhijsku autokratiju. Beskrajni tok dekreta iz Bijele kuće suštinski je promijenio mjesto Amerike u svijetu. Zemlja koja je nekada predstavljala obećanje slobode, danas je najnoviji i najistaknutiji primjer erozije demokratije i rasta autoritarizma.
Sloboda izražavanja - nekada sveta krava američke demokratije - danas se odbacuje, a zamjenjuje je režim lèse-majesté (kriminalizacija javnih istupa protiv monarha). Postoje čak i ozbiljne rasprave o tome hoće li SAD - kolijevka moderne demokratije - u budućnosti imati slobodne i poštene izbore. Ne smijemo zaboravljati da sve što se dogodi u SAD uvijek utiče na sve nas. Svijet bez moćne, demokratske Amerike bio bi suštinski drugačiji i nesumnjivo gori.
Poput Cvajga, ni ja ne mogu da se oslobodim utiska da nam sunce zalazi. Nešto se definitivno približava kraju. Moja privrženost ideji transatlantskog zapada, i slici Amerike kao bastiona slobode, demokratije i bezbjednosti, duboka je i doživotna. Ali to je bio jučerašnji svijet.
Autor je bio ministar inostranih poslova i vicekancelar Njemačke od 1998. do 2005; predvodio je njemačku partiju Zelenih gotovo 20 godina
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
