Miljenko Jergović, poznati južnoslovenski pisac, rođen u Sarajevu, živi u Zagrebu, prvo je verbalno napadnut u centru glavnog grada Hrvatske. Majku četničku, ili u najboljem slušaju komunističku, vjerovatno je dobio po spisku ali - ništa. Jergović je nastavio da piše i ismijava nacionalizam, svake vrste i boje, govor mržnje, usmjeren prema bilo kome, nastavio je da rukotvori priče i pjesme o Balkanu i ljubavi, dobroti i zlu. I o Hrvatskoj danas, ali i onoj iz prošlosti.
I zato je, što bi rekao profesor Vuković, uslijedila “oštra, ali opravdana kritika”. Odrali su crnokošuljaši fasadu Jergovićeve zgrade, natpisom da “jedne kolovoške noći, neće dobro proći”, uz potpis - “Naša država, naša pravila”.
Podsjetilo je sve dakle na Njemačku tridesetih prošlog vijeka, kada su slične anonimne postrojbe po radnjama nedužnih Jevreja ispisivale - selite se! Ili “Jevreji su naša nesreća”! Odnosno samo natpis “Jevrejin”, uz Davidovu zvijezdu. A šta sa takvim objektima i vlasnicima raditi, nacionalsocijalističkim “patriotama” i “domoljubima” nije trebalo objašnjavati.
Na brutalni govor mržnje usmjeren ka nevinom piscu, ciničnom pošalicom je reagovala Vlada Hrvatske. U stvari, Plenković i njegov tim ne bi ni primijetili fašizam neznanih junaka, da prethodno Jergović nije ironično napisao kako se neće odazvati na poziv policije (jer neće da se ponižava)! A na njihovo unaprijed znano pitanje, sumnjate li na nekog, ili ko bi mogao da stoji iz grafita i prijetnji, rekao je - premijer Plenković i ministar policije Božinović! Oni su inspiratori ovakvih napisa. Ja dodajem - ima li šta logičnije?!
Nalik mojoj izjavi nakon “grafita” ispisanog bejzbol palicama po mom licu i leđima, prvog septembra 2007, poslije čega sam, takođe ironično, kazao da sam sačekušu doživio kao čestitku premijera Đukanovića za deseti rođendan Vijesti! Čestitku njegove familije, kriminalne ili biološke. Jako, priznajem. Jače od ovog Jergovićevog, valjda i opravdano jer bejzbol palice više bole nego grafiti. Istina, tadašnja Milova vlada nije uzvratila cinično kao ova Plenkovićeva. Umjesto nje, posao je završio Pažinov Osnovni sud. Prvo sudija Šćepanović presudom navodnim napadačima na moju malenkost, a onda sudija Otašević, kompenzacijom premijeru za ironiju koja mu je nanijela duševnu bol.
Pomenute sudije su za odlično obavljen posao ekspresno nagrađene - prešle su u Viši sud. I danas su vjerovatno tamo. Živjele reforme.
Molio sam tada sudiju Šćepanovića da oslobodi dva dobrovoljca, ne zbog mene već zbog kolega i društva - jer ako ih kaznite, a znate da su podmetnuti, loše nam se piše! Pokušao sam da mu nacrtam kako će falš presudom poslati poruku stvarnim napadačima i naručiocima da mogu zlodjelo da ponove na nekom drugom. Jer im država, to jest sudovi i tužilaštvo, garantuju zaštitu. Sudija ZŠ me nije poslušao. Nažalost, pokazalo se da sam bio u pravu. Uslijedile su godine sačekuša, batinaša, na kraju i pucača. Bilo je kao u potpisu na fasadi pokraj Zagreba - naša država, naša pravila! To jest njihova.
Iako u Hrvatskoj još nema fizičkog nasilja prema neistomišljenicima, govor mržnje prema jednom piscu bio je više nego znakovit. Naime, nakon što pomenute prijetnje nijesu dobile adekvatan odgovor od strane države i njenih institucija, šovinistička farsa se ponovila. Primjer nezaštićenog i od strane premijera Plenkovića i njegove vlade ostavljenog, čak ismijanog pisca (Jergovića), bio je inspiracija nekim drugim crnokošuljašima da ispišu novi grafit. Ovog puta u Splitu, a ne Zagrebu. Kolumnista i novinar Jutarnjeg lista Jurica Pavičić napadnut je porukom, inspisanom na fasadi njegove zgrade: “Komunjaro šugava, j... te u guzicu”. Kao u slučaju Jergovića, korištena je ista boja, modro plava. Valjda zbog brzine ili slučajnog prolaznika koji je naletio na “autore” baš u trenutku kada su ispisivali mržnju, izostao je potpis - naša država, naša pravila.
“Volio bih da taj netko svoje homoerotske fantazije realizira negdje drugdje, a ne na mome zidu. Frapantno mi je da me proziva kao komunjaru, što nikada nisam bio za razliku od ljudi koji su proteklih tjedana potpirivali ovakvu atmosferu”, bila je prva izjava Pavičića. Umjesto premijera on je pomenuo par opskurnih likova iz domoljubnih redakcija i sa ništa manje patriotskih katedri i univerziteta. Opet, nalik nama. Daleko bilo. Ne mislim na nas iz Vijesti nego na ove iz “vječne naše”, koji su se opravdano, što bi rekao profesor Vuković, našli u najnovijim spisima crnogorskog SDT-a.
Ali, i mi konja za trku imamo. Odnosno pipuna. Njegova decenijska ljubav prema šahu i šahovnici, koja ga drži mnogo duže nego samog Đukanovića, nadahnula je par sugrađana iz opštine Zeta, ili saboraca iz partije DNP, da se obrate gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću. “Grafitima” ispisanim ili izgovorenim po Instagramu. I po hrvatskom modelu. Prvo je nepomenik S. B. sastavio opskurni slogan: “P***o jedna nikakva, j****emo te u usta”. Da bi istovremeno, sa iste lokacije, sličan karakter B. T. dodao poruku prijeteće sadržine: “Doći ćeš ti u Zetu”.
Prvi čovjek Podgorice nije našao za shodno da se oglašava ovim povodom. Prepustio je taj dio svojoj partiji. Koja je, poput Miljenka Jergovića, i bez pitanja Uprave policije na koga sumnjate, izjavila kako “DNP i Milan Knežević, uz asistenciju pojedinih partija većine, stoje iza sramotne hajke na gradonačelnika Sašu Mujovića i na projekat postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda”. Za razliku od Jergovića i Pavičića, koji ne samo da nijesu dio Plenkovićeve vlade, već je i dalje svojim kolumnama razgolićuju i delegitimišu, Milan K. i njegovo partijsko nedonošče su i dalje vrli koalicioni partneri, i gradonačelnika Saše i prime ministra Mickeya. Njihova vlada, njihova pravila.
I ne samo oni. Prije i iznad svih njih, tu je i spiker parlamenta Andrija Mandić. Koji se dok je bio u opoziciji znao kriti iza saopštenja na koja je stavljao potpise nekih svojih saboraca. Sjećate se “grafita” o Buljarici, Bečiću, Bogdanoviću i gudalu. Sramno i nezaboravno. Otkada je vlast, i po mnogima stvarni premijer, Mandić nema šta da krije. Ili da šalje preko anonimnih pisaca grafita, sa trikolornim sprejom. Tako je nedavno na pitanje novinara naše TV, vezano za krizu vlasti, direktno i žestoko uzvratio: “Odgovoriću vam uskoro kada vam se promijeni uređivačka politika”! U prevodu, odjebi mali, ili kao nekad u Njemačkoj: “Vijesti su naša nesreća”!
Šef Skupštine čija su usta puna Evrope i demokratije, prijeti novinaru najgledanije i najbolje televizije u regionu, kaže mu da uskoro neće imati gdje da radi, jer će, eto, umjesto dosadašnje uređivačke politike, utemeljene na profesionalnim standardima, doći neka druga, zasnovana na odbrani lika i djela! Valjda gospodara Vučića i njega samog, marionete Mandića. Nalik onim medijima sa kojih se spiker Andrija i njegovi saborci ne skidaju. Počev od Pinka i RTCG do Informera i Prve.
Za mene lično zaista nema suštinske i vrijednosne razlike između onog profesora Ivana, treba odrati Željka Ivanovića, i ovog Mandićevog: mani se pitanja, dok ne promijeniš uređivačku politiku. U oba slučaja se radi o oštroj i neopravdanoj kritici, iza koje stoje loše namjere prema građanima i društvu, jer se pokazuje želja da se od medija naprave propagandne batine. Znakovita je i još jedna sličnost - iza oba iskaza mržnje i netrpeljivosti prema jednom profesionalnom mediju krije se Aleksandar Vučić. U prvom slučaju kao gost, u drugom kao domaćin.
Proteklih dana žrtva govora mržnje i poruka tipa “seli se”, “šta čekaš”, odnosno “doći ćeš ti na Cetinje”, bio je i princ Nikola Petrović Njegoš. Od nekog Radovana Radonjića, preko još znamenitijeg Adnana Prekića, do SD jurišnika Nenezića, krenula je rafalna paljba po praunuku tragičnog kralja Nikole! “Grafiti” mržnje i netrpeljivosti počeli su konstatacijom da CG ništa ne duguje Petrovićima, a završilo se time da je princ Nikola u stvari prodao vjeru za večeru! Odnosno čast za rezidenciju. Crnorukaški narativ sada dolazi iz usta i rukopisa onih koji su oćutali sva nepočinstva i ubijanja CG u posljednje dvije decenije. I od kojih se davno očekivalo da napišu ili u svom javnom nastupu kažu: Crna Gora ne duguje ništa Đukanovićima, Đukanovići duguju Crnoj Gori. Da ne ulazimo sad u cjenkanje, je li jedna ili dvije milijarde?! Umjesto toga, za pad 2020. ispao je kriv princ Nikola, a ne Milo car. Naša država, naša pravila.
Tako vam je to na Balkanu. Kad ne mogu sačekušom, oni vas zamažu grafitom. Kad nemaju uvjerljiv argument za oštru, opravdanu kritiku, oni izvuku iz džepa bivši režim. A bivši režim im uzvrati Vučićem. Što onda dovede do zaključka da su svi Hrvati ustaše, uključujući Jergovića i Pavičića, i tu im ne vrijedi što ih domaći domoljubi nazivaju četnicima ili komunistima. Kao što ne samo ja, Željko Ivanović, već i on, princ Nikola Petrović, zaslužujemo oštru i opravdanu kritiku. I tu nam ne može pomoći ni to što nas domaće patriote nazivaju ustašama ili antisrbima. Njihova država, njihova pravila.
Što u suštini znači da nema pravila. Ni Ustava i zakona. Ili kako bi kazao lider najjače opozicione stranke Živković: “Za nas običaj i tradicija imaju mnogo veću vrijednost!”
Zato, dragi prijatelji i čitaoci, naoružajte se sprejevima, modro plavim, trobojnim ili crvenim, i čekajte vaš trenutak. I jedne kolovoške noći, on će doći. Kada ćete komšiji, poznaniku, rođaku, bratu, lideru, ili nekom pjesniku, ispisati grafit koji vam padne na pamet. Odnosno koji ćete prethodno smisliti. Tako da udari na najbolnije mjesto onoga kome se obraćate. Odnosno koga bi da iselite. Bilo da je to njegova nacija, ili ideologija, ili pripadnost nekoj ranjivoj grupi, odnosno dinastiji, ili je u pitanju mrsko seksualno opredjeljenje, čudan naglasak, ili samo neki nepoćudni medij. “Uskoro ću vam dati, kada se promijeni uređivačka politika”. Zar nije ljepše tako nego da pišete grafite ili esemesove tipa - oderi ga. Ili doći ćeš u Zetu! Još ako ste kao Živković i poslanici DPS-a spremni da za takav neki grafit idete u zatvor ili čak i smrt - onda za vas nema zime. Kuku nama, građanima, a vi možete kapu da nakrivite. Pardon, šubaru. Jer, razumjeli smo - vaša država, vaša pravila.
Bonus video:
