Prošli ratovi na Bliskom istoku nisu samo donijeli ogromnu ljudsku patnju, već su i stvorili nove puteve ka miru. Isto važi i za rat u Gazi i oko Gaze. Izrael i Sjedinjene Države su značajno, a možda i odlučno, oslabili takozvanu Osovinu otpora - koju vodi, finansira i naoružava Iran - i iranski nuklearni program. Vođe Hezbolaha (u Libanu) i Hamasa (u Gazi) su eliminisane, a Asadov režim u Siriji je svrgnut. Bliski istok je sada drugačije mjesto, a Iran i njegova Osovina otpora su među najvećim gubitnicima.
Rat u Gazi je završen, barem za sada. Svi živi taoci koje je Hamas držao od 7. oktobra 2023. vratili su se u Izrael. Iako je Gaza skoro potpuno uništena, ubijanje je za sada prestalo. S obzirom na razmjere humanitarne tragedije, to je samo po sebi veliko dostignuće. To su postigli predsjednik SAD Donald Tramp i njegovi pregovarači.
Ali teži dio puta, projekat uspostavljanja onoga što Tramp naziva “vječnim” mirom, tek je pred nama. Situacija zahtijeva smjele političke odluke sa svih strana - ne samo retoričke gestove, već stvarne promjene na terenu - i one moraju doći brzo. Mora se dogovoriti praktičan plan ako želimo da mir na Bliskom istoku, ili čak upravljanje sukobima, ima neke šanse.
Mir će doći samo ako su dva naroda koja polažu pravo na istu zemlju spremna da se pomire. Da li za to postoji većina u Izraelu, ili na palestinskoj strani? Može li Tramp da natjera obje strane da ostanu na kursu i da li će SAD imati izdržljivosti da to sprovedu do kraja? Bez obaveze svih strana na trajno odustajanje od nasilja i povratak međusobnom priznavanju prava na postojanje - drugim riječima, povratak sporazumima iz Osla - mira ne može biti. Da li je to moguće sa izraelskim premijerom Netanjahuom, koji je odbacio rješenje o dvije države?
Ono što je sada potrebno jeste politički proces sa vremenskim okvirom i dogovorenim koracima. Bez toga nema pravih izgleda za mir, a bez mira će teško postojati ikakva spremnost međunarodne zajednice da finansira obnovu Gaze. A ta rekonstrukcija se ne može odlagati!
Šta bi se desilo sa dva miliona Palestinaca u Gazi, bez smještaja, bez posla za veoma mladu populaciju, bez obrazovanja, bez zdravstvenog sistema? Odgovor je i jednostavan i depresivan: to bi bilo savršeno leglo za radikalne islamiste Hamasa ili sličnih terorističkih grupa koje su suprotnost miru.
Ko će vladati i administrirati Gazom? Ko će tamo osigurati bezbjednost i razoružati Hamas? Ko, sa palestinske strane, hoće i može da transformiše fikciju palestinske države u stvarnost, u mirnog i bezbjednog susjeda Izraela? I koliko bi takva država morala biti demilitarizovana? Bez takve vjerodostojne perspektive stvaranja palestinske države, malo je vjerovatno da će se arapske države materijalno i politički obavezati na mirovno rješenje, iako je rat u Gazi pokazao da neriješeno palestinsko pitanje može imati prijeteće dugoročne posljedice i za njih.
A Izrael? Da li je on spreman da pristane na podjelu istorijske mandatne teritorije Palestine - uključujući Zapadnu obalu i Gazu?
Šta je sa izuzetno teškim pitanjem Jerusalima i još komplikovanijim pitanjem Hramovne gore? Upravo zato što je ovaj region, a posebno Jerusalim, oduvijek bio povezan sa tri religije - judaizam, hrišćanstvo i islam - takođe igraju glavnu, ako ne i dominantnu, ulogu u političkim pregovorima i motivima uključenih aktera. Posebno će pred kraj mogućih mirovnih pregovora, vjerske poruke i obećanja najviših vlasti (i kako se ona tumače) biti ključni.
Ako Tramp zaista misli ono što kaže, preuzeo je ogroman teret. Vodio je kampanju obećavajući da će okončati ulogu Amerike kao svjetskog policajca, a sada se suočava sa onim što je vjerovatno najteži izazov u savremenoj međunarodnoj politici. SAD su, sa svojom ogromnom moći, jedina sila koja ima šanse za uspjeh. Ali da li Tramp ima potrebnu izdržljivost za ovaj zadatak? Neuspjeh bi gurnuo Bliski istok u još dublje previranje. Evropa, kao susjed regiona, to uvijek treba da ima na umu.
Autor je bio ministar inostranih poslova i vicekancelar Njemačke od 1998. do 2005; predvodio je njemačku partiju Zelenih gotovo 20 godina
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
