Petak, 31. oktobar - Peti je dan šovinističke farse čije posljedice, hvala Vladi, neće biti ni komične, ni neozbiljne. Kamo sreće da je i ovo ponavljanje novije crnogorske istorije samo farsično...
"Četrdeset mrtvih u Pakracu", tako je glasio naslov lažne vijesti koja je 1991. za ratni pohod na Hrvate i Bošnjake bila motivaciona više nego sve prethodne laži SPC, SANU, JNA, SPS i DPS zajedno...
Drugo je sad vrijeme, pa će i učinak lažne dojave da su Turci napali naše mladiće i jednog čak sedam puta izboli nožem biti drugačiji.
Tursku napasti nećemo sa razloga što rat između članica NATO-a više nije moguć, a posljedice vlastite laži trpjeće samo Crna Gora.
Zbog finansijskih i političkih, koje su već očigledne, vlast će tek da se zabrine.
Za dugoročno najopasniju posljedicu, moralno posrnuće društva i poraz ljudskosti - isto kao i devedesetih - zabrinuta je izgleda samo manjina.
S tom razlikom što je sa nekadašnjih 6,3 posto sad pala na 3,6...
* * *
Subota, 1. novembar - Od dvojice prijatelja iz te manjine dobih seriju poruka istovremeno. Sasvim slučajno, ne poznaju se, iako izgleda kao da odgovaraju jedan drugom...
Željko: Od jutros se pitam kako bi izgledao Gorski vijenac da su, umjesto Turaka, većinsku Crnu Goru pokorili Austrougari.
Kenan: Kad je '92. Čeko orao i radio što je htio, osjetio sam na svojoj koži što znači biti "Turčin" i "turske vjere". U posljednjim događanjima naroda shvatam da je matrica ista, opet je mnogo onih čiji je genetski kod nažalost takav da su za njih muslimani iz Crne Gore, kako god se deklarisali, u suštini Turci. I to boli...
Željko: Velika je sreća svijetu što smo dovoljno lijeni i nedosljedni čak i u pravljenju zla. I što smo strašljivi... Ako može nešto na brzinu, dok se jaki ne sjete... A onda bjež' u jazbinu i reži i škrgući zubima, ali utiho.
Kenan: Praštaj, nego mi se neka tuga useli u grudi kad shvatim da je bukvalno lažna vijest pokrenula pozive na linč. I da je zadojenost mržnjom mnogo izraženija i ima mnogo veću podršku nego prihvatanje evropskih vrijednosti.
Željko: Mi u EU i ne želimo zbog znanja, obrazovanja i kulture, nama je dovoljno ono što već imamo u crkvama, među nepismenim i nedobronamjernim popovima. Mi od Evrope želimo samo pare.
Kenan: Kako to da kroz udžbenike, kroz medije itd. nikad ništa nije ni pomenuto da su, osim vjere, Turci donijeli i neke korisne stvari i običaje, od kupatila i raznih jela do popriličnog kulturnog napretka...
Željko: Nešto nijesam primijetio da se ovi koje je pokorila Austrougarska ili Mletačka Republika žale zbog toga, već to često ističu sa ponosom, hvaleći se okupatorskim tvrđavama i zgradama. Znači, nije nama krivo što smo bili pokoreni nego ko nas je pokorio. Toliko o našem slobodarskom duhu!
Od sebe, prepisujem samo odgovor Željku na ono o Gorskom vijencu...
Pa i najslavnije Šekspirovo djelo završava se samoubistvom, ali Englezi razlikuju stvarnost od fikcije i ne pada im na pamet da masovno slijede Romea i Juliju...
I Kenanu, da bar ovo do 2055. odgodi nadu u iskreni suživot...
* * *
Nedjelja, 2. novembar - Kakav crni suživot kad crnogorska vlast već danima, umjesto na razum, poziva na - institucionalnu odbranu šovinizma...
Prva faza te odbrane bilo je uvođenje viza na osnovu lažne vijesti da su napadači bili Turci...
Druga, neukidanje tih viza odmah po saznanju da je riječ o Azerbejdžancima...
Treća, naprasne izmjene svih zakona koji imaju veze za strancima i podmukla obrazloženja ne samo tih izmjena nego i promjena viznog režima...
Morali smo zbog Evropske unije, tako se pravda vlast... Jesu, ali za godinu i po a ne usred antiturske histerije...
Ako EU traži vize za desetak država, zašto su uvedene samo za državljane Turske a ne i Rusije, Azerbejdžana i svih ostalih iz evropske vizne agende...
Ukoliko se izmjenama propisa trenira strogoća prema svim poslodavcima sa strane, zašto predstavnici vlasti te izmjene obrazlažu isključivo iskustvom sa poslodavcima iz Turske, kad iste olakšice imaju i oni iz svih ostalih država sa spiska nepodobnih za EU...
A kakve veze to ima sa gorepomenutom institucionalnom odbranom šovinizma?
I te kakve, ne samo zato što je sve počelo pokličima "Ubij, ubij, ubij Turčinaaa" i "Turci napoljeee"...
Nego više zbog toga što opasno veliki broj Srba i Crnogoraca - da se više ne lažemo - pod tim "turcima" podrazumijeva sve Bošnjake i Muslimane, kao i Albance islamske vjeroispovijesti...
I što je taj broj isti kao i devedesetih, iz kojih crnogorska vlast još nije izašla...
A ni one iz nje...
* * *
Ponedjeljak, 3. novembar - Iz tih devedesetih ne uspijeva da izađe ni predsjednik crnogorskog parlamenta iako se, makar retorički, baš svojski potrudio na proslavi 119. godišnjice parlamentarizma u našoj deželi...
Istina, ne tamo gdje je trebalo, zato što je Andrija Mandić na Cetinju nepoželjan isto koliko i Momir Bulatović i Milo Đukanović prije tri decenije...
Džaba evropski uvod, kako je "čvrsto uvjeren da su izazovi sa kojima se danas suočavamo i događaji koji su se zbili prethodnih dana, samo prolazna dešavanja koja neće destabilizovati zemlju i iz kojih će svi izvesti potrebne pouke".
I razrada o obavezi Crne Gore "da ostane zemlja sigurnosti, pouzdanosti i unutrašnjeg sklada".
I krečenje vlastitih izjava o žrtvama izostanka tih vrijednosti...
- Što se desi kada među ljudima i narodima preovlada mržnja i netrpeljivost, na svojoj koži osjetili su gotovo svi narodi u bivšoj Jugoslaviji - prelomio je Mandić nakon tri decenije da "goloruki srpski narod" nije bio žrtva ostalih...
Zaludu sve kad jezik 'oće pravo...
- Veliki je blagoslov što su u Crnoj Gori u tim teškim vremenima bili dovoljno mudri i znali da sačuvaju mir, a ključna mirotvorna uloga pripadala je nekadašnjim poslanicima Skupštine Crne Gore - baš tako je rekao...
Da ne bi TV-prenosa na Lučindan, u ćivot Svetoga Petra bih se mogla zaklet da slušam Mila Đukanovića...
- Zato im danas iskazujem visoko poštovanje za odluke koje su donosili u tim teškim vremenima - vratio se Andrija Mandić, u finišu evropskog puta, na istovjetna fabrička podešavanja obojice...
Neće biti da je zaboravio kako je skoro osamdeset posto tih poslanika koje "visoko poštuje" donijelo odluku da Crna Gora, ničim izazvana, uđe u rat protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine...
Prvi okupatorski, nakon četiristogodišnje istorije oslobodilačkog ratovanja...
* * *
Utorak, 4. novembar - Samo četiri dana kasnije lider evro(sr)pskih integracija uslikan je sa ambasadorom Evropske unije u Podgorici, nakon jednodnevnog pisanog i usmenog kongresa divljenja Evropske komisije Crnoj Gori.
- Ovo je najbolji izvještaj do sada, ovo je za vašu zemlju bila uspješna godina - sublimirao je Johan Satler poruke svih zvaničnika iz Brisela.
Hvala, nije trebalo, zato što mi ne živimo u izvještaju nego u Crnoj Gori...
A u njoj je najveći napredak postignut u mržnji, primitivizmu i podizanju svih nepravdi na viši nivo...
Da i ne pominjem ono brisanje skupštinskog poda izvještajem Vrhovnog i Specijalnog tužilaštva, koja navodno imaju evropsku podršku...
I najavu odgađanja vetinga u sudstvu koje evo deceniju i kusur evropski zvaničnici - još navodnije - osuđuju...
Ali, odavno sam prestala da se čudim Evropskoj uniji što nas takve prima, više mi je za čuđenje kako smo brzo zaboravili zbog čega smo uopšte krenuli na taj put...
A krenuli smo zbog dostizanja evropskih standarda, a ne zbog Evropi pogodnih datuma...
Bonus video:
