“Samo” četiri godine trebale su Evropskoj komisiji da primeti da u Srbiji “nešto” nije u redu sa stanjem demokratije, ljudskih prava, vladavine prava, primene zakona, stanja pravosuđa i slobode medija…
I dok Vučić i njegova ekipa simuliraju reforme i neku primitivnu demokratiju tipa - nismo tukli jako koliko smo mogli i sa svim onim što imamo, Srbiju su u evrointegracijama pretekle Crna Gora, Albanija, Moldavija, Ukrajina…
Za te četiri godine srpski državni vrh, odnosno predsednik Srbije, su muntali i vrdali, najblaže rečeno lagali, najviše predstavnike Evropske unije o tome da je strateško opredeljenje Srbije da ide ka EU. Ali se za sve te četiri godine mučnog stajanja u mestu desilo se u stvari da se Srbija, odnosno srpski državni vrh, u potpunosti okrenuo u pravcu pravljenja srednjevekovne despotije od Srbije, upravo po uzoru na Rusiju, Belorusiju i Severnu Koreju.
Jedini napredak koji je Srbija napravila je u represiji nad sopstvenim građanima, medijima i opozicionim političarima. I dok su Vučić i njegovi drugari zadihano trčali u mestu, uspeli su da ponište celokupan demokratski napredak u poslednjih 20 godina, minimalan, ali ipak napredak.
Šta su uradili?
Jednostavno - policijsku represiju su doveli do maksimuma, blokirali su i sveli državne institucije na najobičniju fasadu, medije na propagandnu mašineriju za promociju, progon i eliminisanje svih koji misle drugačije, sudije i tužioce, novinare i opoziciju su proglasili za strane plaćenike i izdajnike, a državne institucije na kasicu prasicu za finansiranje burazerskih poslova i plaćanje propagandne mašinerije.
Korupciju i legalnu pljačku države i stanovnika Srbije doveli do savršenstva kroz nameštene tendere.
Oni koji bi morali da reaguju na to - ne smeju, mada ih plaćamo za to milionima. Nema ni Agencije za borbu protiv korupcije, inspekcija, Unutrašnje kontrole, Državne revizorske institucije, tužilaštva, policije… Svi vide i niko ni slovo da kaže.
Šta to govori? Vrlo jednostavno - državni organi sprovode anarhiju zloupotrebljavajući svoja zakonska ovlašćenja. To se najbolje videlo na studentsko-građanskim protestima kada policija okreće glavu od nasilja i ispaljivanja pirotehnike od pristalica vlasti na goloruk narod.
I ovlašnim pogledom na stanje u Srbiji jasno je da državne institucije ne funkcionišu, odnosno da rade selektivno, da su se policija i tajne službe stavile u službu jedne partije i da je u toku otvoren državni lov, kidnapovanje i represija svih slobodnomislećih ljudi koji imaju bilo kakav kritički stav prema režimu.
Ukratko, Vučić je sa ekipom “gepekovao” demokratiju.
Inače, Srbija je po indeksu Globalnog mira koji pravi Institutu za ekonomiju i mir rangirana među 10 najnebezbednijih zemalja Evrope.
Da zemlje članice EU demokratiju uzimaju za ozbiljno najbolje se videlo iz odluke Švedske da obustavi saradnju sa državnim institucijama Srbije zbog korupcije.
Po svemu sudeći, ovaj primer će baš kao domine slediti i druge zemlje članice EU, a šteta po državu će biti nemerljiva. Na stranu to što je predsednik Srbije proglašen za “predatora medijskih sloboda” koju su objavili Reporteri bez granica.
Sa druge strane, vlasti Srbije su odlučile da iz krajnje negativnog izveštaja izvuku samo pozitivne stvari i da ignorišu sve kritike. Šta to govori? Vrlo jednostavno, da ama baš ništa neće da ispune od primedbi Evropske komisije i da će nastaviti progon neistomišljenika. Sve dok iz njih ne „isteraju“ i san o demokratiji.
Bonus video: