Pjesnici koji pišu za bendove, imaju tu čast da ih vole i oni koji za njih ne znaju i nisu nikad čuli. Radoman Kanjevac napisao je neke od najvećih hitova grupe Galija. To su atipični stihovi, koji uz muziku postaju šifre, koje svako tumači na svoj način, izvlačeći jasnu poruku. Na pjesmu ”Digni ruku” ruke dižu mnogi, pjevaju na izust, nesvjesno dajući omaž osim benda i autoru teksta, pjesniku.
U pjesmi Da li si sanjala, stihove ”Da li te nervira/Kad ti iz svemira/Pošaljem leptira?” ljudi vole, iako nije nužno da ih znaju rastumačiti. Nije nužno. Trube, Dodirni me, Skadarska, u tim pjesmama ipak ima poruka koje pažljivi slušalac ili čitač može da ugrabi, da ih prigrli. Sve je to pleo Radoman Kanjevac, izuzetan pjesnik i veliki gospodin koji je preminuo prije nekoliko dana. Kako patetike nikad nije bilo u njegovoj poeziji, nema potrebe ni da je bude u ovom tekstu, ali treba reći da jeste otišao prerano i da je šteta što je tako.
Jedna danas prekogranična pjesma, nekad je spajala ljude i gradove, a pjevali su stihove Radomana Kanjevca upravo Dino Dvornik i Viktorija. Riječ je naravno o pjesmi “Od Splita do Beograda”.
Lako je čuti muziku, lakše je tako progutati poeziju. Ali u njegovim knjigama poezije ostalo je mnogo neotpjevanih stihova. Jednako su snažne te slike. Prije svega, iskrene i poštene, kakav je bio i njihov autor. Sve je manje takvih, monolitnih ljudi od velikog kalibra kakav je bio on. Radoman Kanjevac kao urednik, pjesnik ili novinar, uvijek je imao stav. Uređivao je prvu nezavisnu (možemo reći i slobodnu) televiziju u Jugoslaviji 1989. godine. OK televizija (omladinski kanal) trajala je svega 28 dana, simbolički je toliko slobode bilo dozvoljeno, bio je dio Indexovog radio pozorišta, ali i uređivao Radio Beograd 2, koji je uz pažljivo birane saradnike u vrijeme interneta i youtube-a postao sigurna luka kulture i ukusa.
Za sve koji žele da pjesnika naknadno upoznaju, preporuka za početak je njegova poema, Mislim da ne znaš s kim imaš posla, mala. Možda je u ovim stihovima najviše duhovitosti, iskrenosti i liričkog majstorstva:”Otići kod psihijatra u Srbiji je velika sramota/Zato je svaka pesma u mojoj zemlji/Iskrena ispovest idiota/Ostavljenog - zato što voli da bude ostavljen/Takav je mentalitet/Sve drugo osim poraza je neuspeh/Atak na identitet./Biti na vreme ostavljen smatra/se najvećim uspehom/U zemlji koja je najviše ostavljenih ljudi dala.” Treba imati u vidu da ovo piše istinski rodoljub, svjestan svih kvaliteta i manjkavosti naroda kome pripada.
Za kraj, vrijedi, ali baš vrijedi čitati knjigu “Prodavnica magle”. To su crtice Radomana Kanjevca, o fenomenima, gradovima, pojavama, ljudima, ali sve tako prustovski napisane, kratke i precizne misli. To je jedna od onih knjiga koje čak i ako nasumično otvorite, bilo koja strana i poglavlje, čita se knjiga kao da je baš tu početak, jer odakle god da se krene sa čitanjem napraviće se pun krug.
U jednom od tih eseja koji nosi naziv “Biti drugi” priča o važnosti postojanja drugosti. Zgodno zapažanje i veza između ekskluziviteta Drugog programa Radio Beograda, da muzičkih dueta ne bi bilo bez onog drugog, pa ni tenisa ni boksa ne bi bilo bez tog drugog. Na kraju krajeva, kako kaže u tom tekstu Radoman Kanjevac: “Da nije drugi Petar Petrović, možda ne bi bio ni Njegoš”.
Čitajte Radomana Kanjevca, to je za vaše dobro.
Bonus video:
