Usvajanje Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) i predstojeća sjednica Ministarskog savjeta Energetske zajednice 18. decembra predstavljaju prelomne trenutke za Termoelektranu Pljevlja. Prvi put jedan zvanični državni dokument - NECP - potvrđuje ono na šta se godinama upozorava: da takozvana „ekološka rekonstrukcija“ neće dovesti do usklađivanja sa evropskim standardima potrebnim za redovan, puni rad termoelektrane.
Istovremeno, Ministarski savjet Energetske zajednice će na predstojećoj sjednici (ukoliko regionalni ministri ponovo ne posegnu za proceduralnim odlaganjem, kao prošle godine) usvojiti odluku kojom se potvrđuje da je Crna Gora prekršila Ugovor o osnivanju Energetske zajednice i pravnu tekovinu Evropske unije, jer je TE Pljevlja nastavila sa radom iako u propisanom roku nije izvršila usklađivanje u okviru prelaznih režima predviđenih za postojeća postrojenja.
Ministarski savjet je još u decembru 2023. godine zauzeo ovakav stav. Njegovu pravnu utemeljenost je u međuvremenu potvrdio Savjetodavni komitet Energetske zajednice, pa će taj zaključak sada dobiti status pravno obavezujuće odluke i predstavljati polaznu tačku za sve buduće regulatorne odluke u vezi sa radom termoelektrane. Prema toj odluci, TE Pljevlja može dobiti dozvolu za rad samo ako se u potpunosti modernizuje u skladu sa znatno strožim standardima koji važe za nove termoelektrane.
Šta piše u NECP-u o smanjenju emisija - i zašto to nije dovoljno
NECP navodi da će, nakon ekološke rekonstrukcije, emisije biti smanjene na sljedeći način:
- azotni oksidi (NOₓ): ispod 150 mg/Nm³,
- sumpor-dioksid (SO₂): ispod 130 mg/Nm³.
Kada je riječ o SO₂, važeći evropski BAT standardi za velika ložišta predviđaju vrijednosti koje se, u zavisnosti od vrste goriva i primijenjene tehnologije odsumporavanja, kreću oko 130 mg/Nm³, a u pojedinim slučajevima je i dozvoljeno više, zavisno od vrste goriva i tehnologije.“
Ako TE Pljevlja zaista bude u stanju da se pouzdano i kontinuirano uklopi u taj okvir - što će se moći utvrditi tek nakon završetka probnog rada - regulator bi morao uzeti tu činjenicu u obzir kao element djelimične usklađenosti.
Međutim, ključni i nepremostivi problem ostaju emisije NOₓ. Važeći BAT zaključci (najbolje raspoložive tehnike) za velika ložišta postavljaju referentni BAT - AEL opseg 50-100 mg/Nm³ kao godišnji prosjek, dok Vlada u NECP-u sama priznaje da će postrojenje ostati znatno iznad tog nivoa.
Drugim riječima, TE Pljevlja ne može dobiti dozvolu za puni rad jer se ona mora zasnivati na ukupnoj BAT usklađenosti, a ne na selektivnom ispunjavanju pojedinih parametara. Evropsko ekološko pravo ne funkcioniše po principu „jedan od dva je dovoljan“. Ako emisije NOₓ ostaju izvan dopuštenog raspona, puni rad ne može biti dozvoljen, bez obzira na to da li su emisije drugih zagađujućih materija smanjene.
Zašto se izuzeci ne mogu primijeniti
Elektroprivreda Crne Gore će vjerovatno pokušati da se pozove na izuzetke zbog „posebnih okolnosti“. Međutim:
- takvi izuzeci nijesu predviđeni za situacije u kojima postrojenje, čak i nakon velikih ulaganja, strukturno ne može ispuniti BAT standarde;
- ograničenja koja proizlaze iz izbora tehnologije ili projekta koji je operator sam odabrao ne predstavljaju „objektivna“ ili „neizbježna“ ograničenja, već poslovni izbor - koji se pokazao kao pogrešan;
- evropska regulatorna i sudska praksa je jasna da se izuzeci ne mogu zasnivati na ograničenjima koja je operator sam sebi stvorio.
Argument da termoelektrana mora nastaviti sa punim radom zbog „važnosti za elektroenergetski sistem“ takođe nema pravno uporište. Sigurnost snabdijevanja električnom energijom rješava se energetskom politikom i tržišnim mehanizmima, a ne tolerisanjem većeg zagađenja. Crna Gora je dobro povezana sa regionalnim i evropskim elektroenergetskim tržištem, pa potrošači ne bi ostali bez električne energije.
Jedina zakonski održiva opcija - ograničeni rad ako se isplati
U situaciji kada postrojenje ne ispunjava sve BAT standarde za puni rad, zakon ostavlja samo jednu realnu mogućnost: izdavanje dozvole za ograničen broj radnih sati, najčešće do 1.500 sati godišnje (što odgovara oko 62,5 dana neprekidnog rada).
Međutim, ovako ograničen režim rada ozbiljno dovodi u pitanje ekonomsku opravdanost daljeg opstanka ne samo TE Pljevlja, već i Rudnika uglja. Fiksni troškovi ostaju gotovo nepromijenjeni, proizvodnja se drastično smanjuje, a finansijski pritisak se neminovno prebacuje na državu i građane kroz veće cijene električne energije.
Zaključak
Dok su ranije samo pojedinci i poneka nevladina organizacija upozoravali da ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja neće obezbijediti usklađenost sa evropskim standardima, to danas potvrđuju i međunarodne institucije i zvanični vladini dokumenti. Od ovog trenutka više se ne može raspravljati o tome šta je politički poželjno, već isključivo o tome šta je pravno moguće.
A pravni okvir je jasan: puni rad Termoelektrane Pljevlja nije dozvoljiv prema pravu Evropske unije i zakonodavstvu Crne Gore. Ograničeni rad jeste moguć ali je ekonomski krajnje upitan. Svako dalje odlaganje suočavanja sa ovom realnošću samo će povećavati cijenu koju će na kraju platiti građani.
Ta cijena je već ogromna i mjeri se stotinama miliona eura, kao posljedica pogrešnih i pravno neutemeljenih odluka. Donosioci odluka u Vladi i EPCG tvrde da nijesu imali izbora - jedni da su morali pokrenuti loše koncipiran projekat ekološke rekonstrukcije, drugi da su bili primorani da ga nastave. Pritom su se pojedini akteri donedavno pozivali na navodnu podršku visokih predstavnika Energetske zajednice i Evropske komisije, iako takva podrška nikada nije potvrđena.
Naprotiv, Evropska unija je u svojim izvještajima za 2024. i 2025. jasno poručila: „Ekološka rekonstrukcija neće riješiti problem; Crna Gora mora ubrzati napore ka trajnom zatvaranju Termoelektrane Pljevlja kako bi ispunila evropske standarde emisija“.
Ako je cilj ulazak Crne Gore u EU 2028. godine, donosioci odluka će morati da objasne zašto su ignorisali ovako jasne poruke i zašto su javnost uvjeravali da projekat ima snažnu evropsku podršku koja će obezbijediti dugoročni rad termoelektrane u punom kapacitetu. Političku odgovornost za neuspjeh i ogromnu štetu neće moći izbjeći.
Istovremeno, oni koji su u EPCG pokretali projekat ekološke rekonstrukcije i potpisivali ugovore o njegovoj realizaciji, uz punu svijest da projekat neće ispuniti evropske standarde za nova postrojenja, moraće da snose odgovornost u skladu sa zakonom. Agencija za sprečavanje korupcije je tokom cijelog trajanja projekta raspolagala podacima koji su ukazivali na ovakav ishod, ali nije preduzela mjere da zaštiti javni interes. Kako je za sprečavanje sada kasno, naredni korak mora doći od tužilaštva, koje bi trebalo da pozove na odgovornost sve koji su doprinijeli ovom ishodu - uključujući i one koji su propustili, a bili dužni da reaguju.
Autor je ekonomski analitičar
Bonus video:
