Novinar i urednik emisije "Načisto" na TV Vijesti, Petar Komnenić odgovorio je svešteniku Mitropolije crnogorsko-primorske SPC Gojku Peroviću na tvrdnje o tome kako je emisija koju uređuje "od rijetke oaze slobodne riječi postala mjesto gdje se do riječi ne može doći".
"Tužno je gledati sveštenika Gojka Perovića kako revidira tridesetoavgustovske pozive „da se okrenemo jedni drugima“ i kako obesmišljava toplo pozdravljene poruke o pomirenju, dok glanca spomenike ratnim zločincima i nemušto kreči prošlost i zloćudne izjave poglavara SPC.
POVOD I MOTIV: Demagogija je omiljeno oružje revizionista i perfidinih uspavljivača istine, a moja je profesionalna obaveza da je raskrinkavam - navodeći činjenice i stavljajući ih u kontekst. Debatu o misiji SPC u Crnoj Gori u svojim emisijama nisam otvorio zbog pravdanja nespornih komunističkih zločina, kako to maliciozno tvrdi sveštenik Perović. O tim se zločinima već govorilo u okviru „Načisto“.
Povod za raspravu, u formatu koji uređujem, je činjenica da su crkva i dva njena mitropolita nakon 30. avgusta obnovila i intenzivirala veličanje četničkih zločinaca. Motiv da se novinarski bavimo ovom temom je to što SPC koristi društveni uticaj i potčinjenost servilne civilne vlasti za rehabilitaciju ideoloških miljenika i njihovih zločinačkih agendi – gazeći zakon, kao i sekularno i građansko uređenje zemlje u kojoj djeluje. Sa providnom krajnjom namjerom da potenciranjem teze – svi su činili zločine u Drugom svjetskom ratu - povuče znak jednakosti između fašista i antifašista, što je već obavljeno u susjednoj državi u kojoj joj se nalazi centrala SPC.
Uostalom, pomalo je morbidno što me Perović, kao unuka golootočkog zatvorenika, po kome nosim ime, optužuje da to radim zbog fascinacije boljševičkim totalitarizmom. Ta me porodična drama, na vašu žalost, nije učinila neobjektivnim i natjerala da pobrkam borce za slobodu iz Drugog svjetskog rata sa saradnicima okupatora i koljačima koje danas vozdižete na postamente po Gornjem Zaostru.
Ponosan sam na činjenicu da moj đed 1945. nije bježao sa ustašama i njemačkim trupama, kao vaš heroj, i što je svoj otklon od totalitarnih posleratnih praksi prkosno odrobijao u jadranskom gulagu. Dičim se i tim što mu je Ivan Goran Kovačić, tvorac potresne poeme o ustaškim zvjerstvima „Jama“, prije nego što su ga likvidirali Perovićevi „antifašisti“, posvetio pjesmu „Naša sloboda“.
ISTINA NEMA VERZIJE: Da se vratimo na temu i primjedbe na moju emisiju. Jasno mi je zašto sveštenika Perovića boli što u studiju, dok govorimo o revizionističkoj ulozi crkve i pokušaju da se izjednače fašisti i antifašisti, „oko glava sagovornika lete slike i amblemi samo jedne verzije istine“!
Istina nema verzije, gospodine Peroviću, i podrazumijeva utemljenje u faktografiji i relevantnim istorijskim izvorima. Zato sveštenika Perovića bole fotografije „heroja nepobjedivog karaktera“ Pavla Đurišića i ratnog mitropolita SPC Joanikija Lipovca u društvu italijanskih i njemačkih okupatora i nacističkih sluga poput Sekule Drljevića, zbog koga Perovićevi politički sljedbenici i danas „popravljaju kaiš“ dok se intonira crnogorska himna.
Znam da je sveštenik Perović navikao da drži besjedu, nesputan činjenicama i relevantnim istorijskim izvorima (domaćim i stranim). To obično radi u dogmatskom okruženju koje prezire pitanja i relevantne istorijske dokumente, fotografije, video zapise, pa čak i priznanja monstruoznih zločina koja je Pavle Đurišić slavodobitno slao četničkoj komandi. Te šokantne ratne raporte ni Draža Mihailović nije osporavao na suđenju, dok se ograđivao od surovosti SPC junaka.
Uostalom, vaš „heroj nepobjedivog karaktera“ Pavle Đurišić nije zaradio titulu izdajnika i zločinca samo zahvaljujući poziranju sa nacistima i sopstvenim priznanjima etničkog čišćenja. Izdajnikom ga je (a sarađivao je sa svim kvislinzima na ovim prostorima) nakon kolaboracije sa Sekulom Drljevićem, miljenikom NDH, proglasio i Vaš „đeneral Draža“, koga zovete „antifašističkim borcem za slobodu“.
„Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, kralju i ovoj komandi. Trupe Crne Gore i Starog Rasa idu pod ruku sa ustašama... Ovdje je čista izdaja za račun crnogorskog separatiste Sekule Drljevića. Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića... Ni jedan komandant od danas ne sme i ne treba da i dalje održava vezu radio-putem sa Pavlom Đurišićem... Obratiti pažnju na položaje koje drže prema nama i biti spreman na sve“. (Mihailovićev raspis svim potčinjenim komandantima od 23. marta 1945)
Opet, razumijem gospodina Perovića, teško je obaviti zadatak i prekrečiti istinu dok su na studijskom ekranu snimci kolaboratora Đurišića u društvu Musolinijevih i Firerovih oficira. Još je teže promaknuti masovnog ubicu u heroja i oslobodioca uz citate njegovih izvještaja u kojima se diči egzekucijom hiljada žena, djece i staraca muslimanske vjeroispovjesti - popisanih žrtava sa živim potomcima, koje je prethodni poglavar SPC u Crnoj Gori, u hrišćanskom maniru, znao da nazove „lažnim ljudima lažne vjere“.
„Antifašista“ u društvu okupatora
Zato pozivam gospodina Perovića da mi dostavi svu relevantnu istorijsku građu koja pobija ove istorijske izvore i dokazuje antifašizam i herojstvo koljača Pavla Đurišića kome crkva danas pokušava oprati krvave ruke. Obavezujem se da ću taj materijal pridružiti video snimcima i fotografijama koje nijesu nastale u redakciji Vijesti, već su ih tokom rata načinili Djurišićevi nacistički saradnici.
Oni kojima se u više navrata zahvaljivao na porobljavanju Crne Gore. Ovim se riječima, recimo, Joanikijev i Perovićev „heroj nepobjedivog karaktera“ i „antifašista“ Pavle Đurišić obratio nacističkom okupacionom guverneru Pirciju Biroliju tokom njegove posjete Kolašinu: „Ekselencijo, za sva dobročinstva koja ste svojom mudrom politkom učinili za srpski narod u Crnoj Gori, uživate njegovu najveću ljubav i poštovanje“.
Patriotski i herojski! Tako se, propagira danas SPC veličanjem Đurišića, dočekuje neprijateljska, okupaciona vojska.
MITROPOLIT RATNI: Ali ne kreči SPC danas slučajno biografiju zločinca i izdajnika Pavla Đurišića. Podizanjem spomenika u Gornjem Zaostru poglavari SPC u Crnoj Gori pokušavaju rehabilitovati i duhovnog pokrovitelja i saradnika okupatora u Drugom svjetskom ratu – mitropolita SPC Joanikija Lipovca, koji je skupa sa Djurišićem dočekivao nacističke okupatore i sa njima se šepurio ispred crnogorske svetinje – Ostroga.
Tu je misiju SPC već započeo kada je Sinod osvjedočenog kvislinga kanonizovao i proizveo u svešteno-mučenika koga su partizani, tvrdi mitropolit Joanikije, likvidirali na pravdi Boga. Pomenuću samo dva detalja iz obimnog kolaboratorskog opusa mitropolita Lipovca, jednog od glavnih junaka redigovane istorije SPC.
U Vaskršnjoj poslanici aprila 1942. godine Lipovac je ovako osudio 13. julski ustanak i otpor okupatoru. „I malo im je što su izveli moralnu pustoš, već su 13.jula 1941. digli i takav ustanak koji je našem narodu nanio takve rane da ih ni decenije neće zaliječiti“.
SPC svešteno-mučenik je korjene zla prepoznao u ustanku, oslobodilačkom pokretu i komunistima, ali je zato nadu i budućnost vidio u nacistima kojima 1944. godine, nakon svih zvjerstava na ovim prostorima, egzaltirano čestita dolazeći praznik. „Vojnicima velikog njemačkog Rajha: Naročitu mi čast čini da mogu najslavnijoj vojsci svijeta iz svih vremena čestitati Novu godinu u ime svoje vlade i svoga naroda. Sretna Vam nova 1944. godina“. Duhovno, herojski, patriotski. I, nadasve, antifašistički!
Šta je, ako ne najbrutalniji primjer revizionizma, kada mitropolit Joanikije danas o Lipovcu besjedi ovako. „Bio je jagnje božje, borio se za narod i protiv bezbožne ideologije“. Objasnite vjernicima i građanima Crne Gore u ime kojeg mračnog nauma i sa kojim ciljem servirate ovakve falsifikate? I zašto farbate biografiju ratnog mitropolita, koji je je besramno veličao nacističke eskadrone?
Daleko od toga da imam i najmanju simpatiju za prijeki sud, čak i u uzavrelim ratnim uslovima i okolnostima. Samo potenciram da se SPC revizionistička propaganda, kojom se osvjedočeni obožavalac nacista i antisemita pokušava ogrnuti jagnjećim ruhom, nikako ne uklapa u navodne želje sveštenika Perovića da se na bazi raspoloživih istorijskih izvora pošteno utvrdi pozadina svih zločina i ratna uloga protagonista. Pa i sveštenika SPC od kojih su se desetine borili u partizanima, dok je većina na čelu sa mitropolitom Lipovcem navijala za fašiste i okupatore.
MISIJA SPC: Vaši falsifikati i promocija zvjeri poput Pavla Đurišića onemogućavaju ozbiljniju raspravu pa i rehabilitaciju onih ljudi koji su se sticajem okolnosti našli na jednoj ili drugoj strani, ili onih koji su ostali rastrzani između dvije vojske i koji su doživljavali brutalnu odmazdu sa obrazloženjem – ili si naš, ili si njihov.
Zato vas pitam: da li promocijom najkrvoločnijih u životu održavate ideologiju krvi i tla koja se na ovim prostorima sprovodila i devedesetih pod pokroviteljstvom dijela vaših sveštenika? Podsjetiću Vas da je haškom tribunalu emitovan snimak kako jeromonah Gavrilo blagosilja paravojsku „Škorpione“ neposredno prije genocida u Srebrenici, koji je mitropolit SPC zvao „odmazdom“ dok se istovremeno hvalio kako je nudio utočište „hajduku“ Radovanu Karadžiću, ratnom zločincu za kojim je tragao čitav svijet.
Ako sam na pogrešnom tragu, a Vi ste posvećeni istini, objasnite nam zašto crkvi činjenice nijesu smetale ni kada je svecem proglasila masovnog ubicu i koljača, sveštenika Milorada Vukojičića poznatog pod nadimkom Pop Maca?
Zbog čega Sinod SPC zvjerskog ubicu predstavlja simbolom ljudske čistote i mučeništva i pored presude i njegovog javnog priznanja da je izvršio 57 monstruoznih ubistava u pljevaljskom kraju. Između ostalih i majke poznatog srpskog glumca Miše Janketića, koju je pogubio u istom danu, sa još osam žena!
Na suđenju se branio da je klao iz straha od kolega koljača, a presudu za ratni zločin i smrtnu kaznu dočekao je na koljenima, zapomažući i moleći za milost. Je li i on bio „božje jagnje“ svešteniče Peroviću i da li bi trebalo da bude uzor pastvi?
Ovo pitam jer kažete da želite otvaranje priče o „zločincima koji do danas nose titule narodnih heroja“. Ako ste iskreno posvećeni razobličavanju uloge ljudi koje smatrate zločincima, zašto onda, pobogu, činite isto što zamjerate drugoj strani – zašto perete biografije masovnih ubica i krvoloka iz vašeg ideološkog miljea?
Odgovor se nameće – ciljevi Vam nisu istina, niti pomirenje, već goli revizionizam koji vodi u revitalizaciju nedosanjanih mračnih planova koje su kovali nacional- Šešelja, koga je prije deset godina odlikovao vaš duhovni uzor mitropolit Amfilohije.
Zdušno se zalažem da referentne naučne institucije i istoričari još jednom otvore arhive, debatu i preispitaju svaku spornu ličnost iz tog perioda. Ali vam se ne smije dopustiti da nespornim komunističkim zločinima i lijevim skretanjima opravdavate izdajničke i zločinačke ciljeve klike koju centrifugirate u duhovnim veš mašinama, gazeći po građanskom supstratu ove države i njenom antifašističkom nasleđu.
U mojoj se emisiji nesmetano govori i o partizanskim zločinima, ali osvjetljavanje prećutanih nepočinstava neće promijenti stranu na kojoj su se četnici i partizani borili tokom drugog svjetskog rata. Kao što ni bombardovanje Drezdena od strane Britanaca ili američke nuklearne pečurke nad Hirošimom i Nagasakijem u tim državama nijesu argument za osporavanje njihove antifašističke pozicije u Drugom svjetskom ratu. A kamoli za veličanje kolaboratora.
SKRNAVLJENJE LJUBA ČUPIĆA: A vi to uporno radite. U očiglednom pokušaju revizije prodajete maglu i oko smrti crnogorske slobodarske ikone Ljuba Čupića koga su uhapsili i strijeljali vaši antifašisti - četnici.
Kažete, jeste zločin, ali iza tog zločina stoje „izdaja i ružna uloga“ – četnika i partizana. Tu rekla-kazala verziju pokušavate utemeljiti na tvrdnji da je Ljubov rođeni brat Martin, nakon njegove smrti, zbog navodne izdaje partizana odstupio ka četnicima!?
Neka građani prosude koliko je ubjedljiva verzija da je Ljubov brat, tvrdite razočaran izdajom partizana, iz revolta otišao sa četničkim vodom koji je strijeljao Ljuba !?
Da podsjetim sveštenika Perovića, kada već degutantno pominje familiju Ljuba Čupića. Ljubova sestra Marta je bila borac Prve proleterske, prošla je Neretvu i Sutjesku, uprkos četnicima. Ljubov brat Ratko i Darinka su uhapšeni i spovedeni na Banjicu gdje je Darinka strijeljana.
Dva brata vjerovatno nijesu čula za veliku partizansku izdaju o kojoj sveštenik Perović priča. Momčilo je bio diplomata i ambasador. Brat Vukan, revolucionar i čuveni pedijatar, 1945. godine se odazvao pozivu posleratne vlasti i iz Lozane prešao u Beograd. Bio je vodeći inicijator i organizator pedijatrijske službe u socijalističkoj Jugoslaviji i osnivač poznatog Instituta za majku i dijete u Beogradu, gdje je i sahranjen u Aleji zaslužnih građana.
Na kraju, poslije magle koju prosipa sveštenik Perović, ipak ostaju gole činjenice. Ljuba Čupića su uhapsili i strijeljali četnici. Postoji i foto dokumentacija.
Vašim „antifašistima“ se pred smrt obratio ovim riječima: „Ja sam komandant partizanske čete i komunista. Vi nacionalisti ste obične sluge okupatora. Prezirem vas kao ljudska ništavila. Poručite mojoj rodbini da ne pokušava da traži milost za mene“.
Zato se i Vi svešteniče Peroviću manite Ljubove rodbine.
SPC I NAUKA: Sve nabrojano čini da amaterski manipulativno djeluje skrušeni stav gospodina Perovića – iznešen nakon što je crkva blagosiljala spomenik etničkom čistaču, ubici žena i djece i kvislingu Pavlu Đurišiću - kako je SPC samo tražila da „naučne institucije ponovo pogledaju istorijske izvještaje“ jer istina o istorijskim događajima nije samo na jednoj strani.
Teško ćete nas ponovo omađijati, kao uoči litija, navlačeći jagnjeću kožu, gospodine Peroviću. Demantuje vas i poglavar SPC Joanikije koji nam je pred kamerama uslužne RTCG jasno stavio do znanja da je crkvi do naučnih istina stalo taman koliko joj je bilo stalo i do argumenata Djordana Bruna.
On nam je uživo objasnio kako se u vasoj instituciji kreira istina. „Mitroplit Amfilohije i ja smo dijelom već obavili reviziju istorije“.
A onda tobože priželjkujete naučne istine i žalite se kako su pobjednici u drugom svjetskom ratu ispisivali istoriju. Tačno. I siguran sam da su tu i tamo gurali pod tepih svoja nepočinstva. Mada moram priznati da je lično meni, a i dobrom dijelu civilizacije, nekako draže što taj zadatak nije dopao favoritima vašeg sveca mitropolita Joanikija Lipovca i što vojnici Rajha nijesu dočekali još koju Novu godinu sa čestitkama Vaših „heroja i velikomučenika“.
Zato nam svešteniče Peroviću još jednom objasnite: ako imate primjedbe na istorijske interpretacije i ako ste zaista posvećeni istini do koje bi, kažete trebalo, doći naučnim putem, zašto bacate postojeće dokaze u visoku peć? Zašto ih tajite od pastve? Zašto ubice, po sopstvenom priznanju, poput Pavla Djurišića i popa Mace, promičete u velikomučenike i jagnjad božju? Zašto prije nego što „naučne institucije ponovo pogledaju istorijske izvještaje“ sveštenici obavljaju reviziju istorije i, unaprijed, podizanjem spomenika i kanonizacijom mračnjaka aboliraju svoje miljenike i čiste njihove krvave tragove?
Nevezano za ovu temu, ali naslonjeno na priču o pranju biografija – objasnite građanima i vašim vjernicima zašto je SPC i penzionisanog vladiku Kačavendu odlikovao prestižnim ordenom Svetih novomučenika kragujevačkih, iako nikada nijesu utihnule optužbe za pedofiliju i podvođenje maloljetnih dječaka. Još jedno jagnje božje?
Da se vratim na početak. Pisali ste mi svešteniče Peroviću revoltirani mojim zapažanjem da ste jedan od rijetkih kome je zasmetala spontana reakcija podgoričke tribine na divljanje hrvatskih desničarskih navijača i skandalozne poruke „Ubij Srbina“.
Iako je dobar dio javnosti pozdravio dostojanstven odgovor crnogorskih navijača „Ustaše, četnici – zajedno ste bježali“, vas je to očigledno uvrijedilo i povrijedilo. Pretpostavljam da vas je takav instant odgovor na fašističko divljanje gostiju zabrinuo jer se vaša revizionistička kampanja ne prima kako ste očekivali.
Možda ste se nadali da će podgorička tribina razviti transparent sa likom Pavla Đurišića. Da se to, ne daj Bože desilo, imajući u vidu Đurišićevu saradnju sa ustašama o kojoj svjedoči i Draža Mihailović, suprotstavljenim navijačima ne bi ostalo ništa osim da razmijene šalove.
Na kraju, svešteniče Peroviću, odlukom da prvo blagosljate spomenik krvoloku iz drugog svjetskog rata, a da ga potom krijete u manastiru i pored odluke tužilaštva da se radi o „sredstvu izvršenja krivičnog djela“ sebe ste izdigli iznad Ustava i zakona. To krivično djelo, zove se prikrivanje ili pomoć učioniocu nakon izvršenog krivičnog djela. Primjera radi, to je isto kao da nakon vatrenog obračuna u crkvi sakrijete pištolj. Znam da to nije novost, jer ste u cetinjski manastir devedesetih već uvodili Arkanovu paravojsku pod punim naoružanjem. I spomenik Pavlu Đurišiću koji blagosiljate i šetate Crnom Gorom je oružje – upereno u temelje ove države – u njenu građansku, multinacioalnu i multivjersku orjentaciju. I antifašističko nasljedje."
Bonus video:
