Ranije ovog mjeseca, portparol Kremlja Dmitrij Peskov ponudio je sažet opis nove Strategije nacionalne bezbjednosti (NSS) administracije Donalda Trampa, rekavši da je "uglavnom u skladu sa našom vizijom". U pravu je. NSS ne sadrži ni trunku kritike Rusije, ni zbog njene sve autoritarnije unutrašnje politike, niti zbog njene otvorene vojne agresije protiv Ukrajine. Umjesto toga, ona izdvaja Evropu - dugogodišnjeg demokratskog prijatelja i saveznika Amerike - kao metu za napade.
Istina je da se, kada je prva Trampova administracija objavila svoju Strategiju nacionalne bezbjednosti 2017. godine, mnogo govorilo o nacionalnom suverenitetu kao vrijednosti koja ima prednost nad svim ostalim. Taj je dokument, međutim, i dalje prepoznavao značaj američkih saveznika, navodeći da će "Sjedinjene Države i Evropa sarađivati kako bi se suprotstavile ruskoj subverziji i agresiji". Uz to, taj napor bio je dio šire strategije "takmičenja velikih sila", u kojoj je Kina imala istaknuto mjesto.
Od tada je Rusija pokrenula invaziju punog obima na Ukrajinu, a Kina je postala još značajniji globalni akter. Ali, druga Trampova administracija povlađuje Rusiji, kritikuje Evropljane i prijetnju iz Kine opisuje isključivo kao ekonomsku. Izgleda da je takmičenje velikih sila ustupilo mjesto drugarstvu velikih sila. Sjedinjene Države sada poručuju da su više zainteresovane za "stabilnost", koja se, navodno, može postići saradnjom sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i kroz neku vrstu "G2" aranžmana sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom. Prećutna poruka je da velike sile razmišljaju na isti način: svaka želi sopstvenu sferu uticaja i daje prednost moći nad principima.
Kako su brojni komentatori već primijetili, NSS predstavlja radikalan raskid sa dosadašnjim američkim politikama i doktrinama. Ona predviđa zaokret nazad ka zapadnoj hemisferi i šalje signal da će profit imati prednost nad principima u skoro svim pitanjima. Bliski istok se, na primjer, prije svega posmatra kao investiciona destinacija. Politika je komplikovana, a sklapanje komercijalnih sporazuma jednostavno.
Ipak, u Strategiji se posebno izdvaja žestoka osuda Evrope, I to ne samo zbog zbog manjkavosti argumentacije na kojoj se zasniva. U dokumentu se tvrdi da će "najkasnije za nekoliko decenija pojedine članice NATO-a postati većinski neevropske" i da Evropa, navodno osuđena na "civilizacijsko brisanje" (termin koji mnogi smatraju rukopisom potpredsjednika Dž. D. Vensa), ne može biti pouzdan saveznik. A to jednostavno nije tačno. Ne postoji nijedna evropska država u kojoj bi "neevropljani" u doglednoj budućnosti činili većinu stanovništva. To važi i za zemlju sa najvećim udjelom muslimana - Rusiju.
Ovakva gnusna retorika dolazi direktno iz arsenala evropskih ekstremista. I zapanjujuće je da će ona postati osnova načina na koji će se Amerika odnositi prema svojim najjačim i najbližim saveznicima. Trampova administracija sada je spremna da se miješa u unutrašnje poslove i politiku evropskih zemalja kako bi promovisala "patriotske" snage - što u praksi znači one koje šire istu rasističku propagandu. Čak ni Rusija nije bila toliko otvorena u namjeri da se miješa u evropske demokratske procese.
Ostaje da se vidi kakav će ishod sve ovo imati. Svrstavanje uz Trampa teško da je dobitna izborna strategija, pa se može ispostaviti da će američki pokušaji miješanja u evropske prilike biti jednako neuspješni kao i ruski. Ipak, oni bi mogli da budu znatno štetniji, imajući u vidu to koliko su se transatlantski odnosi već pogoršali.
Naravno, ni mi Evropljani nismo bez problema. Hitno moramo da oživimo svoj preduzetnički duh, konkurentnost i globalnu trgovinsku orijentaciju, ojačamo odbranu i proširimo naš uspješni projekat integracije na čitav kontinent. Upravljanje migracijama svakako predstavlja izazov, baš kao i u Sjedinjenim Državama.
U cjelini, međutim, mi smo izuzetno uspješna društva i to ne smijemo zaboraviti. Pokušaji atentata i političko nasilje kod nas su izuzetno rijetki. Nemamo politizovane mase koje upadaju u parlamente. Naše demokratije ostaju otvorene i vitalne, a većina njih zauzima sam vrh svjetskih rang-lista slobode medija. Udio stanovništva u zatvorima iznosi svega petinu američkog, a stope ubistava su tek mali dio onih u SAD. Nemamo ogroman trgovinski deficit sa ostatkom svijeta. Naši zdravstveni sistemi obezbjeđuju bolje rezultate i duži životni vijek nego bilo koji drugi, a države članice EU u cjelini imaju obrazovanije stanovništvo.
Svakako nismo u riziku da "nestanemo", kako to apsurdno tvrdi NSS. Malo je mjesta na Zemlji koja pružaju bolji kvalitet života većem dijelu stanovništva nego što je to Evropa. Umjesto da pokušavamo da udovoljimo Trampovoj Americi, moramo stati čvrsto, ponovo se opredijeliti za vlastite vrijednosti i nadati se da će ideološka konfuzija preko Atlantika uskoro proći. Ako se to ne desi, civilizacijsko samoubistvo neće biti naša odgovornost.
Autor je bio premijer i ministar inostranih poslova Švedske, specijalni izaslanik EU za bivšu Jugoslaviju i kopredsjedavajući Dejtonske mirovne konferencije
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
