Konačno smo dobili Lazara. Ne onoga s Kosova nego našeg - iz Šavnika. On je prvi direktor Uprave policije u punom mandatu od dalekog, i pomalo zaboravljenog Brđanina. Oko čijeg izbora su najmanje odlučivale partije nove vlasti. Ali kada ga je Abazović, tadašnji šef bezbjednosnog sektora bolje upoznao, odlučio je da ga zamijeni. Doveo je nekog Terzića, koga se malo ko sjeća. Formiranjem aktuelne Vlade i većine, prve ozbiljnije trzavice počele su da se pokazuju upravo oko izbora direktora UP. Mali rat Spajića i Bogdanovića, koji je i tada tipovao Lazara Šćepanovića, otišao je u korist premijera i lidera PES-a. Ali ne zadugo. Poslije kratke avanture sa anonimnim Radovićem na čelu UP, merkantilni duh Spajićeve većine izrodio je dogovor - Mikiju šef ANB-a, a Bokiju direktor Uprave policije. U međuvremenu, na Odboru za bezbjednost, sijevale su varnice između Mandićevog megafona Vučurovića i v. d. šefa UP Šćepanovića. Povod je bilo postupanje policije u slučaju hapšenja i procesuiranja najpoznatijeg sinovca ili sestrića nakon Edina Kolarevića. Procurjele su informacije da se Lazar hvalio kako nije beskičmenjak, i da ne želi da mu bilo koji političar kroji kapu. Što bi trebalo da se odnosi i na Bogdanovića.
Ono što je najzanimljivije, poslije ovako burne predistorije trvenja i igre prestola oko kontrole nad crnogorskom policijom, dočekali smo prethodni vikend gdje su pomenute glavne partije većine jednoglasno podržale izbor Šćepanovića u punom mandatu. Od 53 poslanika vlasti za Lazara je glasalo njih 46. PES, NOVA i naravno Demokrate, obezbijedili su većinu, dodajući, čisto da se sve ukrasi, i par poslanika manjinskih stranaka. DNP je bio uzdržan, a opozicija je u nedostatku kreativnosti ili u nemoći da naruši vladajuću strukturu, prije glasanja napustila skupštinsku salu.
Šta ovakva slagalica u Skupštini može da znači, iz ugla izbora na svim nivoima koji nas čekaju 13. juna 2027. Sjutra, dakle.
Brojna iskušenja i izazovi koji su dovodili u pitanje opstanak parlamentarne većine, sad jasno kristališu diferencijaciju koja se može smatrati i građenjem startnih pozicija za pomenute izbore. Knežević očito ima novog vođu - to više nije Mandić nego Vučić. Ako ima onih koji će odmah viknuti kako je tako odvajkada, to jest od 2019, onda oni mogu izvući drugačiji zaključak - Mandić nije više Vučićeva marioneta. Ne makar kao Knežević. Ako je ipak AV toliko uticajan u CG i ako njegovi pipci, preko biznisa, popova i agenata BIA pokrivaju većinu u PES-u i DCG-u, a ne samo NOVOJ - i tada je jasan zaključak. AV je u tom mogućem scenariju savjetovao Spajića, Bogdanovića i Mandića da je potrebno ići u dvije kolone. Jedna centar desno i druga, radikalno desno. Čuveni Vučićev recept catch all, što se nakon izbora sve sliva u istu, većinsku rijeku. Može biti da je AV nešto tako predočio samo Mandiću i ostavio mu da on, svojom vještinom i snagom, Bogdanovića i Spajića “prevede preko vode”.
Ako Vučić ipak nije toliko jak, i ako kontroliše samo krajnju desnicu, ili kako ih je sam skoro opisao neke “nebitne političare u CG”, onda ispada da su Spajić, Mandić i Bogdanović pronašli zajednički jezik. U čijoj je srži Mandićevo pomjeranje ka političkom centru, koje onda Mickey i Boki mogu prodati zapadnim partnerima kao nekakvu demohrišćansku listu, PES, NOVA i DCG. Nebitno, prije ili poslije izbora. Što bi politički zapad raširenih ruku i prihvatio, kao što je deceniju i po nakon referenduma ćutao i podržavao Milovo i DPS desničarenje, kada su umjesto građanske države gradili etno federaciju?!
I dogovor ove tri stranke i lidera oko izbora Šćepanovića, i njihovo jedinstvo povodom izbora sudija Ustavnog suda, kao i niz drugih primjera, pokazuje da se već formuliše jasna politička ponuda za naredne izbore. Tehničko je pitanje da li bi PES, NOVA i DCG išli samostalno ili kao koalicija. Najrealnije je, ako se gleda politička i ideološka bliskost, da PES izađe samostalno, a NOVA i DCG da idu zajedno. Ako Demokrate u međuvremenu ne učine isto što i Prava i Radnička - uliju se u NOVU?! Jer među njima vlada prava idila i jednoglasje, posebno oko duha i ustrojstva crnogorskog društva. Što možda najslikovitije pokazuje resor Ministarstva kulture - njega vodi Tamara Vujović iz DCG, a u praksi ono toliko kreči CG u bojama srpskog sveta da je teško zamisliti da bi takav posao bolje odradili da su na njenom mjestu njeni vrli laureati, Bećir Vuković ili Novica Đurić. Ili ona objava Bogdanovića iz podgoričke verzije “kristalne noći”, kada ispod fotografije nevinih i “ulovljenih” turskih državljana, postrojenih uza zid zgrade na Zabjelu, lider DCG ispisuje komentar: “Ovako se brani država”. To što je Boki kasnije svoje slavljenje “junačkog” djela obrisao, ne mijenja suštinu - DCG je političko krilo NOVE. Isti keks samo drugo pakovanje - nije bambi nego jadro.
S druge strane, glasanje DPS-a, odnosno njihov bojkot tog čina, još jednom pokazuje nemoć te stranke da napravi bilo kakvu pukotinu unutar pomenute “crne trojke”. Uprkos tome, DPS se naivno nada da će se desiti čudo i da će Spajić, kad vidi učinak Mandića i Bogdanovića na planu klerikalizacije društva, povući ručnu i okrenuti PES ka građanskom centru! Malo morgen. Mickey je pragmatičan i ne zanimaju ga toliko vrijednosti društva koliko vlast, investicije i održavanje na površini vode. Koja mu djeluje mnogo manje kovitlava i zatalasana sa Mandićem i Bogdanovićem nego sa Živkovićem i Milom. U sjenci. Zato džaba Ivan Vuković sa nekim poslanicima PES-a i članovima Odbora za EU integracije donosi deklaracije oko okupljanja društva na evropskim a ne svetosavskim vrijednostima, kad za njih podjednako glasaju i oni iz NOVE i DCG. Čak je i njihov guru Joanikije za Evropu. Teška srca, ali ipak.
Sad se jasno vidi ono što je svakom politički pismenom bilo jasno u decembru prošle godine! Kada je Jakov od Najjačečg odlučio da postane Nejaki. I da umjesto game changera zaigra rolu autsajdera. Da li Milatović, godinu dana nakon političkog samoubistva, i bacanja šlaufa davljenicima, shvata koliko je promašio?! I umjesto da brojna pitanja, od Botuna do raznih imenovanja, rješava političkim uticajem i snagom svog subjekta, gledamo ga kako grebe po vratima kabineta Mandića i Spajića, moleći da uvaže neki njegov predlog ili inicijativu. Njegovo najnovije mahanje restartom Pokreta za CG, više djeluje kao labudova pjesma negoli kao ozbiljna politička prijetnja za Spajića i Mandića. Napoleon je davno rekao kako je u politici trenutak sve: svaka bitka ima momentum kad se dobijena može izgubiti ili izgubljena dobiti!
Nakon propuštene kolosalne šanse u Podgorici, Jakov ne treba da se čudi ako mu je Mickey, prilikom nedavnog, off the record, sastanka u zgradi Vlade, predložio da budući posao potraži u nekoj međunarodnoj organizaciji. Pošto se prije par sedmica, sakriven iza pouzdanih izvora Dana, hvalio kako ga najviši evropski zvaničnici preklinju da napravi stranku jer bi, eto, šteta bilo da se njegov raskošni talenat i državnička mudrost potroše na protokolarnu funkciju šefa države!
U čitavoj slagalici nije nevažna pozicija stranaka manje brojnih naroda. DPS se opet naivno nada da će se, pod tobožnjim pritiskom biračkog tijela, Ibrahimović i Đeljošaj vratiti na fabrička podešavanja. I umjesto sa političkim krilom Vučića i Joanikija, praviti većinu sa građanskim partijama. Prije bi se, međutim, od pomenutih stranaka mogao očekivati izborni tiket sa troznakom?! Činjenica da su bili i u Abazovićevoj (i Milovoj) Vladi, a da su onda uhvatili voz i za Spajićevu (i Mandićevu), oslikava politiku koja je još u zlatno doba DPS-a formulisana stavom da manjinske stranke moraju biti dio ili dekor svake vlade. Sada košarkaš Ervin i general Nik samo slijede taj Milov nauk i tekovinu.
I ova slagalica pokazuje da građanski i istinski evropski karakter društva, na narednim izborima, može sačuvati samo nova lista koja bi okupila ljude koji oslikavaju sve različitosti Crne Gore. Nacionalne, ideološke, etničke. Prostor koji bi dosad uveliko poklopio Milatovićev pokret da nije bilo političkog suicida, sada stoji prazan. Pitanje je, međutim, da li se kredibilnim i ozbiljnim ljudima ulazi u ćacilend koji je od politike napravila stara, a onda usavršila nova parlamentarna većina. I jedni i drugi, braća i saveznici AV, osnivača ćacilenda.
Bonus video:
