Rat koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine davno je prešao granice ne samo morala, već i normi konvencionalnog ratovanja. Svijet je navikao da vidi posljedice raketnih i artiljerijskih udara, ali postoji i druga, manje primjetna, ali ne manje opasna dimenzija ove agresije. Riječ je o sistematskoj upotrebi hemijskih supstanci u vojne svrhe od strane Rusije – praksi koja ima sva obilježja zabranjenog metoda ratovanja.
Kao predstavnik države koja se bori za svoj opstanak, a istovremeno se nepokolebljivo pridržava međunarodnog prava, smatram neophodnim da skrenem pažnju crnogorske javnosti na niz zastrašujućih činjenica koje Moskva pokušava da sakrije iza zavjese dezinformacija.
Vremena kada se upotreba hemijskih supstanci mogla pripisati „ekscesima izvršilaca“ ili pojedinačnim kršenjima su prošla. Dostupni podaci svjedoče o sistemskom karakteru takvih postupaka. Samo u posljednje tri godine Ministarstvo odbrane Ukrajine zabilježilo je 12.016 slučajeva upotrebe municije opremljene opasnim hemijskim supstancama od strane ruskih trupa.
Arsenal koji se koristi je raznolik: od industrijski proizvedenih granata tipa K-51 i RG-Vo do improvizovanih eksplozivnih naprava. Riječ je o supstancama sa suzavim i nadražujućim dejstvom – posebno hloroacetofenon (CN) i hlorbenzalmalononitril (CS) – kao i o toksičnim industrijskim hemikalijama, čija je upotreba u vojne svrhe zabranjena u skladu sa Konvencijom o zabrani hemijskog oružja.
Posebnu zabrinutost izaziva evolucija sredstava isporuke. Tokom 2024. i 2025. godine ruska strana je počela masovno da koristi modernizovane bespilotne letjelice tipa „molnija-2“, sposobne da nose gasne granate na udaljenosti do 40–80 kilometara. To znači da riziku od trovanja nijesu izloženi samo vojnici na prvoj liniji fronta, već i civilno stanovništvo u gradovima i selima blizu fronta.
Najciničniji je način upotrebe ovog oružja. Hemijske supstance se ne koriste kao samostalno sredstvo uništenja, već kao element kombinovane taktike.
Ukrajinska strana je došla u posjed ruskih metodoloških materijala u kojima je detaljno opisana šema upotrebe gasnih granata s ciljem stvaranja nepodnošljivih uslova u skloništima i zemunicama. Cilj ovakvih postupaka je prisiljavanje ukrajinskih vojnika da napuste zaštićene položaje i izađu na brisani prostor pod intenzivnu artiljerijsku vatru. U ovim dokumentima zabilježeni su primjeri korišćenja takve taktike protiv konkretnih ukrajinskih jedinica, uključujući 10. zasebnu brdsko-jurišnu brigadu.
Slični postupci predstavljaju direktno kršenje ne samo slova, već i duha Konvencije o zabrani hemijskog oružja i temeljnih normi međunarodnog humanitarnog prava. Upotreba hemijskih supstanci u ratu nije improvizacija na bojnom polju. Iza toga stoji organizovani sistem snabdijevanja.
Prema podacima kojima raspolaže Ukrajina, u korišćenje ovih sredstava uključene su konkretne jedinice Oružanih snaga RF i bezbjednosnih struktura, uključujući djelove mornaričke pješadije, jedinice Rosgvardije i motostreljačke brigade. Istovremeno, ključno je pitanje porijekla ove municije. Tragovi proizvodnje vode do preduzeća u Moskovskoj oblasti, konkretno do Naučno-istraživačkog instituta primijenjene hemije u Sergijevom Posadu, gdje se proizvode odgovarajuće granate i hemijske komponente. Pojedini djelovi se isporučuju iz drugih regiona Rusije. To svjedoči o potpuno centralizovanom i kontrolisanom karakteru snabdijevanja.
Svjesna težine sopstvenih prekršaja, Moskva tradicionalno pokušava da prebaci odgovornost na žrtvu. Ruska propaganda redovno širi neutemeljene tvrdnje o navodnoj pripremi hemijskih napada od strane Ukrajine. Ove izjave nijesu potkrijepljene nikakvim provjerenim činjenicama, baziraju se na isceniranim materijalima sumnjivog kvaliteta i imaju jedinstven cilj – da skrenu pažnju međunarodne zajednice sa stvarnih postupaka RF.
Ukrajina dosljedno izjavljuje i potvrđuje: ona ne posjeduje hemijsko oružje, ne razvija ga i strogo se pridržava svih međunarodnih obaveza. U Oružanim snagama Ukrajine nema municije sa toksičnim hemijskim supstancama. Naša borba je realizacija neotuđivog prava na samoodbranu u skladu sa Poveljom UN-a i vodi se u okvirima međunarodnog prava. Kršenja od strane Rusije više nijesu predmet nagađanja. Ona su zabilježena u izvještajima Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW), objavljenim u novembru 2024. godine, kao i u februaru i junu 2025. godine. Upravo zato Ruska Federacija treću godinu zaredom nije izabrana u Izvršni savjet OPCW-a – međunarodna zajednica ne može vjerovati državi koja sistemski podriva globalni režim neširenja i zabrane oružja za masovno uništenje.
Može se činiti da su hemijski napadi na istoku Ukrajine geografski daleko od jadranske obale. Međutim, nekažnjivost teških kršenja međunarodnog prava neminovno ruši sve granice. Ako se svijet pomiri s tim da jedna država može bez posljedica kršiti konvencije koje zabranjuju upotrebu oružja za masovno uništenje, to će stvoriti opasan presedan za sve.
Ukrajina ostaje posvećena saradnji sa OPCW-om i međunarodnim partnerima. Istovremeno, zaustavljanje ove vrste agresije moguće je samo uz jasnu, jedinstvenu i principijelnu poziciju svih država koje dijele vrijednosti međunarodnog prava. Zaštita Ukrajine u ovom slučaju znači i odbranu samih temelja bezbjednosti i humanosti u savremenom svijetu. Autor je ambasador Ukrajine u Crnoj Gori
Bonus video:
