Sve što je zapisano svjedoči, a sve što nije zapisano pada u zaborav i nestaje. Autorske članke pišem da bi izrazio lično mišljenje, koje iznosim javno da bi ukazao na štetna dešavanja, kao i da utičem na javno mnjenje kada je riječ o štetnosti aktuelnih događanja. Cilj iznošenja sopstvenog mišljenja je da izazove lokalnu sredinu na razmišljanje i komentar.
Moje pisanje neće nijednog investitora odviknuti od uništavanja prirode i pohlepe, niti korumpirane službenike i političare od podmitljivosti. Svi se polako navikavamo na loše stanje u životnoj sredini, mirimo se sa njim, poslije svakog našeg ćutanja stvari postaju još gore a uzurpatori prirode sve bezobzirniji. Stalna mi je želja da ukazujem na probleme koji će nas odvesti u provaliju i da koliko-toliko korigujemo proces propadanja životne sredine u Boki. Dosadašnja moja borba za izuzetne i univerzalne vrijednosti Hercegnovske rivijere bila je neuspješna, ali sam zadovoljan jer sam se borio.
Velika mi je satisfakcija što moje tekstove objavljuje najveći i najčitaniji portal u Crnoj Gori (posljednji tekst na portalu Vijesti pod nazivom “Institut u Igalu kojeg više nema” imao je tačno 10.780 pregleda), što mi daje inspiraciju da pišem. Smatram da zato ne treba ćutati o problemima sa kojima se susrećemo jer treba na njih stalno ukazivati. Pri tome ne mislim da će to uticati na lokalne vlasti koje se stalno smjenjuju i svaka garnitura želi za vrijeme svog mandata da ostvari svoje lične ambicije, investirajući naš novac (budžet) u projekte za koje oni smatraju da će da “uljepšaju” Herceg Novi, ubjeđujući nas da vjerujemo više njima i njihovim opštinskim konzervatorima, nego svojim očima.
Od najstarijih vremena do današnjih dana, morska obala Boke Kotorske bila je primamljiva za naseljavanje, kao i za iskorišćavanje svega onoga što more i priobalni pojas pružaju. I u hercegnovskoj opštini priobalni dio je najjače razvijen.To područje ima najveći značaj za razvoj opštine sa najvećom koncentracijom stanovništva i turističkih kapaciteta.
Snažna građevinska aktivnost je “progutala” najatraktivnije površine a to je bitno uticalo da se izmijeni izvorni pejzaž ovog područja, naročito u Kumboru i Baošićima. Zona priobalnog dijela je opasana novoizgrađenim hotelima i stanovima za tržište, koji će nam dovesti nove stanovnike, dodatno opterećujući i onako opterećenu komunalnu infrastrukturu. Ako ne zaustavimo dalju gradnju stanova, uništićemo sve zbog čega su ljudi dolazili u Herceg Novi.
Najatraktivnija mjesta (Porto Novi, Lazure, Mamula...) postala su eksteritorijalna, sljedećih sto godina. “Ukrašavaju” ih ili će ih “ukrašavati” marine i ograđene hotelske plaže, nasute tucanikom sa četiri kamenoloma iz parka prirode Orjen, koji prekriva morsko dno, uništavajući morsku floru i faunu. Na nasipanja obale u Baošiću, više ne reaguje ni Agencija za zaštitu životne sredine, smatrajući da za takve zahvate nasipanja, uništavanja i smanjivanja morskog akvatorijuma na Hercegnovskoj rivijeri nije potrebana izrada elaborata procjene uticaja na životnu sredinu, čija je uloga da kanališe izvođenje takvih radova, već je sve prepušteno volji investitora. To postavlja pitanje svrhe postojanja i same Agencije.
Bez obzira što profit vlada svuda u svijetu, ne smijemo dozvoliti da profit bude iznad svega i da se zbog njega moramo stidjeti pred samim sobom i budućim generacijama. Čisto more je naše blago, naše najveće prirodno bogatstvo, a iz njegove još uvijek relativne čistoće nijesmo uspjelli izvući ni deseti dio onog što bi smo mogli. Uništimo li prekomjernim zagađenjem naš zaliv, uništili smo najljepši dio naše zemlje. Ko će odgovarati za to?
I sada ću, treći put, ponovo da pišem o sve štetnijem projektu Postrojenja za preradu otpadnih voda (PPOV), kolektora, a naročito podmorskog ispusta u Meljinama. Tako sam u autorskom članku “Nemamo više pravo na grešku”, objavljenom prije 15 godina u “Vijestima” (23. 10. 2010.), upozoravao da nemamo pravo na nove greške koje smo već napravili sa loše projektovanim kolektorom i nefunkcionalnim PPOV, već da treba da studiozno i pametno odaberemo način dispozicije relativno prečišćenih otpadnih voda (van zaliva) i da je krajnje vrijeme da morsku sredinu prestanemo posmatrati kao “crnu rupu” koja će u nedogled pokrivati sve naše propuste uz konstataciju “sve će to more povući”.
Tri godine kasnije (18. 03. 2013.) “Vijesti” objavljuju moj autorski tekst: “Herceg Novi je ipak pogriješio”, kritikujući lociranje podmorskog ispusta male dužine (1.300 m) naspram elitnog risorta u Meljinama. Ispust je urađen bez elaborata procjene uticaja na životnu sredinu, lociran na osnovu pretpostavki kretanja morskih struja i uopštenih i zastarjelih podataka Instituta za biologiju mora, premda je tada Republički hidrometeorološki zavod raspolagao najsavremenijim strujomjerom RDCP-600 koji može da mjeri njen smjer i brzinu strujanja morske vode u svim profilima, na mjestima koje definiše korisnik.
Porast stanovništva i nagla urbanizacija zbog prodaje stanova, enormni razvoj turizma sa kiklopskim hotelima, neminovno imaju za posljedicu povećanje otpadnih voda koje dospijevaju u more, naročito u ljetnjem periodu, kada je moć samoprečišćavanja mala, zbog malog dotoka kopnenih voda koje značajno osvježavaju vodu zaliva. To se naročito odnosi na zaliv ispred Igala koji je najuvučeniji, slabog strujanja i sa malom prosječnom dubinom od oko 7 metara, na potezu od mjesta Njivice (koje nema kanalizaciju) do Škvera.
Interesantno je napomenuti da su se u ovom periodu sve garniture lokalnih političara, površno ili nikako, uključivale u ovaj sada najveći promašaj komunalne infrastrukture, prepuštajući našu ekološku sudbinu firmi koja je nestručno izvela radove na kolektoru.
Danas trpimo ogromne posljedice:
- PPOV je nefunkcionalano, skupo plaćeno, u sezoni širi neprijatne mirise sa negativnim uticajem na zdravlje, jer je pitanje kako se vrši dezinfekciju bakterija, virusa i parazita a jer se oni vežu za suspendovane čestice u mutnoj vodi pa ostaju rezistentne na sredstva za dezinfekciju.
- Kolektor duž Hercegnovske rivijere pogrešno je projektovan, često ispušta fekalije u more, traži stalna ulaganja i popravke koje finansiraju građani.
- Podmorski ispust postao najveći zagađivač preko kojeg je po riječima dr sci. Olivere Doklestić, bivše direktorice J. P. Vodovod i kanalizacija, koja je 4. 10. 2023. izjavila da su pumpe PPOV u Meljinama bile isključene u periodu od 15. aprila do 15. juna te godine. Sva kanalizacija koja je tada dospijevala, usmjerena je bila na podmorski ispust u Meljinama. Napravljena je ekološka katastrofa jer je u more zaliva ispušteno 420.000 metara kubnih koncentrisane otpadne vode koja je bez ikakvog tretmana došla u more izazivajući teško zagađenje. Najalarmantniji podatak i ovih dana uznosi aktuelni odbornik Vladimir Kosić koji permanentno insistira na zvaničnom podatku da se kanalizacioni mulj iz PPOV u Meljinama ”zbrinjava” tako što se periodično ispušta u more, vjerovatno čekajući spalionicu kanalizacionog mulja u Botunu. Ostalo Kosićevo “odborničko pleme snom mrtvijem spava” jer su njihova interesovanja usmjerena prema UNESKO-u, da li će Herceg Novi biti u BAFER zoni, da li će UNESKO spriječiti da izbetoniramo preostali prostor, da li će ugroziti interes investitora koji ostvaruju ekstra profit na račun naših prirodnih vrijednosti i lokalnog stanovništva koje te skupe stanove ne može kupiti ali lokalnoj vlasti je najvažnije da se enormno popunjava budžet na račun zloupotrebe prostora.
Autor je viši naučni saradnik Instituta “Dr Simo Milošević”, Igalo
Bonus video:
