Američki predsjednik Donald Tramp djeluje odlučno u namjeri da preoblikuje sjevernoatlantski region, čak i po cijenu uništenja transatlantskog Zapada. Tramp i njegovi savjetnici izgleda vjeruju da su savezi poput NATO-a teret i da će "Amerika sama" postići istinsku veličinu. Ipak, kada se sagleda bilans rada administracije tokom protekle godine, nailazi se samo na dokaze samoslabljena.
Očigledni primjeri toga odnose se na ugrožavanje demokratije i vladavine prava u samoj zemlji; sklapanje novih de fakto saveza sa autoritarnim vladarima poput ruskog predsjednika Vladimira Putina; nastojanje da se uspostavi svjetski poredak carstava zasnovan isključivo na sili, bez obavezujućih pravila ili multinacionalnih institucija; kao i razaranje dugogodišnjih savezništava i trgovinskih odnosa.
Ono što je Sjedinjene Države oduvijek izdvajalo - od njihovog osnivanja pa sve do prerastanja u globalnu supersilu - bili su njihovi duboki korijeni u vrijednostima prosvjetiteljstva. Očevi osnivači bili su u potpunosti posvećeni zapadnom humanizmu i racionalno oblikovanom ustavu. Institucije koje su uspostavili učinile su SAD uspješnijim od bilo koje druge države osnovane u modernom dobu. Preambula Ustava SAD započinje riječima "Mi, narod", u obliku pluralis majestatis ("kraljevsko mi") koji je dotad bio rezervisan za monarhe. Tvrdnja o narodnom suverenitetu koju su te tri riječi implicirale bila je svjesna provokacija i snažan simbol revolucionarnog izazova koji je mlada američka demokratija uputila apsolutističkoj vlasti svuda u svijetu.
Naravno, tokom svog istorijskog uspona - najprije kao kontinentalna sila u Sjevernoj Americi, zatim kao svjetska sila, i konačno kao globalna supersila našeg vremena - Sjedinjene Države su uvijek ispoljavale dvostruki karakter imperijalne sile i demokratije utemeljene u vrijednostima prosvjetiteljstva. Njihovo početno prihvatanje ropstva u južnim državama nalazilo se u trajnoj, nepomirljivoj napetosti sa posvećenošću jednakosti i neotuđivim pravima proglašenim u Deklaraciji o nezavisnosti i ugrađenim u Ustav.
Ali, uprkos svim svojim manama, Sjedinjene Države nikada nisu stajale samo iza gole sile. Njihov uspon do globalne hegemonije svakako je u velikoj mjeri počivao na ekonomskoj dominaciji i geografskom položaju između dva najveća okeana - prednostima koje su igrale ključnu ulogu u vojnim pobjedama u dva svjetska rata i u trijumfu u Hladnom ratu. Ipak, presudnom se pokazala kombinacija materijalne moći i univerzalne privlačnosti vrijednosti prosvjetiteljstva, koja je omogućila američki uspon.
Svojim oslanjanjem na ogoljenu moć i odbacivanjem bilo kakvog ograničenja sopstvene vlasti, Tramp predstavlja suprotnost svemu onome što je Sjedinjene Države učinilo velikim. Pod njegovom pogubnom vlašću, supersila sa nemjerljivom ekonomskom i vojnom snagom tone u iracionalizam, egocentrični nacionalizam i zvanično nasilje.
Kako se približava 250. godišnjica Deklaracije o nezavisnosti, najstarija demokratija na svijetu suočava se sa egzistencijalnim izazovom koji dolazi od jednog jedinog čovjeka, spremnog da nametne apsolutističku vlast. Ulog nije ništa manje od same američke republike i svega što je ona ikada predstavljala. Na njenom mjestu nastaje korumpirana oligarhija, kojom dominiraju milijarderi sa imperijalnim fantazijama o svjetskoj dominaciji i grozničavim snovima o kolonizaciji udaljenih planeta i dostizanju besmrtnosti.
Ustavom zaštićene građanske slobode ustupaju mjesto sveobuhvatnom nadzoru i kontroli, koje sprovode privatne kompanije poput Palantira. Oni koji protestuju i pružaju otpor izloženi su riziku da budu pogubljeni od strane maskiranih saveznih izvršilaca zakona, koji su faktički imuni na krivično gonjenje. Univerziteti i istraživačke institucije svjetskog ranga nalaze se pod sve većim finansijskim pritiskom, a sloboda govora pripada isključivo onima koji su na vlasti.
"Zemlja slobodnih" sve više putnicima liči na nekadašnji Istočni blok. U spoljnoj politici, najbliži i najlojalniji američki saveznici - poput Danske - pretvaraju se u protivnike, samo zato što se opiru imperijalnim pretenzijama na sopstvenu suverenu teritoriju. Za Trampa i njegov krug, agresivni huškači na rat poput Putina nisu problem. Problem su Evropljani - naročito Evropska unija. Zvuči apsurdno, jer to i jeste.
Tramp sprovodi veliku reviziju svega onoga što je Sjedinjene Države decenijama činilo velikim: funkcionalne podjele vlasti, otvorenog tržišta rada, univerzitetskog sistema koji je privlačio najbolje umove iz cijelog svijeta i vrijednosnog poretka zasnovanog na toleranciji, razumu i univerzalnim pravima. MAGA ne razara samo transatlantski Zapad, već i same temelje američke moći.
U međuvremenu, ostatak svijeta će i dalje imati potrebu za Sjedinjenim Državama kako bi se nosio sa nekim od naših najvećih zajedničkih izazova. Nažalost, same SAD bi mogle postati jedan od njih.
Autor je bio ministar inostranih poslova i vicekancelar Njemačke od 1998. do 2005; predvodio je njemačku partiju Zelenih gotovo 20 godina
Copyright: Project Syndicate, 2026.
Bonus video:
