Donacija lokalnih vlasti od milion eura za gradnju SPC hrama u Budvi, ali i političke zavrzlame koje je to pokrenulo, pokazuju koliko je u Crnoj Gori principijelno mišljenje o stvarima zapravo rijetko i čak malo vjerovatno. Uvijek se stvar svede na ovakvu ili onakvu kalkulaciju, i to je to. Završen posa....
Čak i partija kojoj se pripusuje navodno “neprijateljstvo” prema SPC je spremna da podrži takvu donaciju. Znači li to da je DPS odustao od svog sekularizma, i vratio se na “fabrička podešavanja”? Kao iz vremena izgradnje hrama u Podgorici, kada je značajan dio prihoda od tzv. “državnog šverca” usmjeravan prema izgradnji ove velelepne crkve. To su temelji.
Vrijeme Vinaverovih zlih volšebnika, opet.
Svaka lokalna vlast u CG gubi razum kada na red dođe davanje novca vjerskim zajednicama. Tu nema kritičkog propitivanja, socijalne logike, to je za crkvu - i odmah se suspenduju sva nezgodna pitanja - i novac teče prema vjerskim organizacijama.
Novac za kulturu ili školstvo mora da se izboksuje na sto jada, tu nikad nema konsenzusa kao kada dođe na red - svevišnji i njegove ispostave na zemlji. Dirljivo saglasje. Duhovnost iznad svega. Bog je prvo sebi bradu stvorio, kako glasi rado citirana pseudo-poslovica.
Toliko je crkva postala podrazumijevajuća vrijednost u današnjoj CG da sve manje možete u javnosti naići na intelektualni antiklerikalni diskurs. To nije poželjno. Ljudi su počeli da strecaju na pomen te teme, izbjegavaju da kažu ili pomisle što “nestandardno”. Kao nekad sa Partijom. Ta vrsta izuzetosti iz kritičkog razmatranja, o kome god da je riječ, opasna je za jedno društvo.
Sjetite se iznosa koji su, iznebuha, izdvajani za vjerske škole? Vrtoglavica.
Crkve i novac, istini za volju, nije li to tzv. vječito pitanje. Legendarni američki komičar Džordž Karlin ima sjajno zapažanje - Ok. Bog je svemoguć, sve zna, sve vidi, sve može, ali, izgleda da ne umije sa novcem. Jer, stalno mu treba vaš novac. To nikad ne prestaje - još i još novca... Definitivno, uprkos svim moćima, možda zaista sve može, ali sa parama ne umije...
I očekivali biste da taj momenat malo utiče na entuzijazam sljedbenika, ali, dešava se upravo suprotno... Bog uvijek nađe način da vam treba.
Možda neko misli da je stalno davanje novca crkvi/crkvama dokaz da Bog postoji? Jer, stvar je jasna: duh transakcije priziva duh stvarnosti, nisu li oni neodvojivi. Ili je suprotno?
Ali, od Karlinove Amerike do aktuelne Budve stvar jednako funkcioniše. Čim uvedete novac u božanske poslove i dane, ispadne haos. Ili - otkrovenje.
Sve ovo je samo dio nevolja sa “ljevicom” u današnjoj Crnoj Gori. Pametan čovjek bi se vjerovatno nasmijao već na ovo “ljevica u današnjoj Crnoj Gori”, ali, eto, makar uslovno kazano.
DPS se predstavlja kao ljevica. To je već temeljni problem lijeve ideje. Partija koja je u Crnu Goru uvela beskrupulozni kapitalizam ogoljene pohlepe i rođačku privatizaciju, kada je završila taj posao smjestila se na lijevi dio političkog spektra? Tako to izgleda u Crnoj Gori.
Inače, zanimljivo je, eto, ako ništa drugo - to je takođe bila partija koja je devedesetih Crnom Gorom vladala legitimisana velikodržavnim ambicijama Miloševićeve Srbije, da bi se danas predstavljala kao pouzdani branič, posljednja odbrana Crne Gore. Kako da im ne povjeruje čovjek. A kad u to povjerujete, i jedno i drugo, onda vam svašta mogu uvaliti.
Osnivaču sajentologije L. R. Habardu pripisuje se legendarna izjava - ako hoćeš novac osnuj religiju. (Samo da Tramp ovo ne čuje.)
I koliko god se zgražavali nad ovom vrstom logike, ona izgleda funkcioniše, odnosno sasvim je tačna, i to ne samo u Americi o kojoj Habard govori, već i u aktuelnoj Crnoj Gori.
Bonus video:
