Tri osobe ljudi, među njima dvoje djece, umrle su od malih boginja u Sjedinjenim Državama 2025. godine. Njihova smrt je mogla biti spriječena. Prošle godine u SAD je bilo 2.267 potvrđenih slučajeva malih boginja - preko sedam puta više od 285 slučajeva zabilježenih u 2024. godini, i najveći broj za posljednjih 30 i više godina. Svi ovi slučajevi su takođe mogli biti spriječeni. Pa zašto nisu?
Dvije decenije je Robert F. Kenedi Mlađi (pozicija sekretara Ministarstva zdravlja i socijalnih službi SAD potvrđena mu je prošlog februara) promovisao neutemeljene teorije koje vakcine dovode u vezu sa autizmom. Tvrdio je da su vakcine "otrovale čitavu jednu generaciju američke djece", a njegove izjave su vjerovatno doprinijele smanjenju stope vakcinacije u SAD. To je dovelo do naglog povećanja učestalosti malih boginja.
Od stupanja na dužnost, Kenedi je iz ključnog savjetodavnog odbora za vakcine otpustio iskusne naučnike i zamijenio ih skepticima. Takođe je povukao finansiranje razvoja mRNK vakcina - metode razvoja novih vakcina koja je omogućila brzu proizvodnju visoko efikasnih vakcina protiv kovida-19, čime je vjerovatno spaseno nekoliko miliona života. Kenedi je predložio uzimanje vitamina A kao alternativu vakcinaciji protiv malih boginja, nakon čega su neki roditelji u Teksasu svojoj djeci dali tako visoke doze da su ona pokazala simptome trovanja.
Odstupanje od uobičajenih naučnih standarda u javnom zdravstvu nije samo američki problem. U Slovačkoj je premijer Robert Fico imenovao Petera Kotlara, ortopedskog hirurga i antivakcinalnog aktivistu, da ispita odgovor zemlje na pandemiju. Kotlarov izvještaj iz oktobra 2024. godine opisao je kovid-19 kao "čin bioterorizma" osmišljen da "testira naivnost globalne populacije da podsvjesno slijedi naređenja". Izvještaj je takođe tvrdio, bez ikakvih dokaza, da mRNK vakcine mijenjaju ljudsku DNK i preporučio da se zabrane.
U slobodnom društvu pojedinci mogu da izraze svoje neosnovane stavove o vakcinama, upućeni naučnici mogu da ih pobijaju, a zvaničnici zaduženi za javno zdravlja trebalo bi da razmotre dokaze i djeluju u skladu sa tim. U rijetkim slučajevima, stavovi koji su suprotni naučnom konsenzusu ispostaviće se kao istiniti i postaće nova ortodoksija.
Zvaničnici zaduženi za javno zdravlje zauzimaju položaje posebne odgovornosti jer oblikuju politike koje utiču na milione ljudi. Vakcine spadaju u najopsežnije testirane medicinske intervencije u istoriji. Ipak, vakcinalni skeptici, poput Kenedija, zahtijevaju sve više i više studija, dok za sopstvene tvrdnje prihvataju daleko niže standarde dokazivanja - anegdote, selektivno birane podatke i teorije zavjere o farmaceutskim kompanijama.
Kada obuhvat vakcinacijom padne ispod kritičnih pragova, gubi se "kolektivni imunitet" (zaštita koju ranjive populacije dobijaju zahvaljujući visokim stopama vakcinacije u opštoj populaciji), pa se vraćaju bolesti koje se mogu spriječiti. To znamo iz istorijskog iskustva i iz savremenih primjera poput Rumunije, a sada Kanade, gdje su male boginje smatrane iskorijenjenim.
U Rumuniji je za vrijeme komunizma vakcinacija djece bila obavezna, a male boginje su efikasno iskorijenjene. Iako je pad Čaušeskuove diktature donio dobrodošle slobode, a članstvo u EU poboljšalo životni standard, jedna od posljedica je bila to što je primanje nekih vakcina postalo dobrovoljno. Do 2023. godine, stopa vakcinacije protiv malih boginja u Rumuniji pala je na 62%, sa 95% kada je vakcina uvedena, a 2024. godine zemlja je zabilježila više od 30.000 slučajeva malih boginja, uključujući 23 smrtna ishoda.
Neki zvaničnici tvrde da time jednostavno poštuju individualnu slobodu. Ali sloboda odraslih sposobnih da sami donose odluke ne proteže se na odluke koje nanose štetu drugima. Odbijanje vakcinacije djece upravo to i čini. Djeca koja pohađaju vrtiće ili osnovne škole treba da budu vakcinisana ne samo zato što će ih to zaštititi, i zato što su premlada da bi samostalno donosila odluke, već i zato što odbijanje vakcinacije povećava rizik za drugu djecu koja su premlada da bi bila vakcinisana, za imunokompromitovane osobe koje ne mogu da prime vakcine, kao i za širu zajednicu kada se kolektivni imunitet uruši.
Kenedi sebe predstavlja kao borca protiv moći farmaceutskih kompanija, poziva se na stvarne skandale poput promocije OxyContina od strane kompanije Purdue Pharma. Ali dobro dokumentovani slučajevi korporativnih zloupotreba ne opravdavaju odbacivanje čitave kategorije medicinskih intervencija potkrijepljenih naučnim dokazima o bezbjednosti i efikasnosti koji dolaze od nezavisnih istraživača, agencija za javno zdravlje širom svijeta i decenija podataka na nivou populacije. Tvrdnja da je ovaj globalni naučni konsenzus neka ogromna zavjera je krajnje nevjerovatna.
Kada državni zvaničnici postupaju na osnovu neutemeljenih uvjerenja o rizicima vakcina, ljudi umiru, kao što su umrla nevakcinisana djeca u Teksasu koja su oboljela od malih boginja. Oni koji imaju moć nad zdravstvenom politikom snose odgovornost za takve ishode. Epistemska nepromišljenost - istrajavanje u uvjerenjima koja su u suprotnosti sa ogromnim brojem dokaza, kada od ispravne procene zavise mnogi životi - predstavlja osnovni etički promašaj.
Naravno, naučno razumijevanje nikada nije savršeno ili konačno. Prava pitanja o bezbjednosti vakcina zaslužuju ozbiljno ispitivanje - zato i postoje sistemi za praćenje bezbjednosti vakcina i zato se rijetki neželjeni efekti pažljivo proučavaju. Ali postoji veliki jaz između istraživanja u dobroj vjeri i ideološkog otpora ogromnoj količini dokaza.
Ignorisanje naučnih dokaza od strane protivnika vakcinacije sada proizvodi upravo one štete koje su stručnjaci predviđali: izbijanje bolesti, smrtne slučajeve koji su se mogli spriječiti i poništavanje napretka u javnom zdravstvu koji je građen decenijama. To mora odmah da se zaustavi, prije nego što posljedice postanu zaista katastrofalne.
Vlade bi trebalo da imenuju zvaničnike sa relevantnim naučnim i stručnim znanjem, koji poštuju dokaze. Agencije za javno zdravlje trebalo bi da rade u skladu sa naučnim konsenzusom, a ne u skladu sa političkom ideologijom. A kada zvaničnici pokažu trajnu posvećenost stavovima koji su u suprotnosti sa dokazima, treba ih ukloniti sa pozicija sa kojih takve stavove mogu da pretoče u politike sa smrtonosnim posljedicama.
Autor je profesor emeritus bioetike na Univerzitetu Prinston; osnivač je neprofitne organizacije The Life You Can Save
Copyright: Project Syndicate, 2026. (prevod: N. R.)
Bonus video:
