Petak, 6. februar - Jesam, gledala sam... I stidim se zbog sinoćnje sramote... I ne znam ko je više obrukan, policija, sudstvo ili izvršna vlast...
Načisto sam samo sa tim da je za bruku - i to đuture - ostala država...
Koja je bila kapac da slobodu okupljanja nevinih građana zaustavlja naoružanim policijskim bataljonom, a samo mjesec kasnije proglasi sebe nenadležnom za zaustavljanje jednog osuđenog kriminalca...
Sa tog razloga, nakon gomile političko-pravnih objašnjenja, za danas jedno semantičko:
- Stid i sram su bliske ali različite emocije. Stid je unutrašnji osjećaj nelagode zbog postupaka, često preventivan i vezan je za odnos prema budućnosti. Sram je intenzivnija javna osuda ličnosti, dubok osjećaj nedostojnosti zbog učinjenog i vezan je za odnos prema prošlosti - tako mi je objasnila vještačka inteligencija...
I, za razliku od ove prirodne koja vlada državom, izvukla i naravoučenije: manjak stida uvijek (do)vodi do viška sramote...
***
Subota, 7. februar - Ovo đeca ne bi poslovala, objašnjavao je još prije dva vijeka vladar koji je sa semantikom bio u vrlo dobrim odnosima...
Vladajući njegošolozi očigledno nijesu, inače bi znali da to što naše evro(sr)pske integracije postaju zabavne ne treba tumačiti bukvalno i pretvarati ih u karikaturalne...
Ali nije jadac samo u tome što ne čitaju zakone koje usvajaju. Ili što Ustavni sud blokiraju samo zato što ćeraju inat Predsjedniku države...
Karikaturalno je ovoga puta objašnjenje partije, čiji lider predvodi ovakve integracije, zbog čega ostaje u koaliciji koja se već raspala i u vlasti koja je pred raspadom...
- Nova srpska demokratija treba da nastavi započeti posao u okviru parlamentarne većine i stabilne Vlade, kako se Demokratska partija socijalista ne bi vratila na vlast - ‘oće jezik pravo i kad nije službeni...
Zaludu “bratski dogovor”, “glas iz srca srpskoga naroda” i ostale bogougodne riječi iz partijske ponjave...
Sav taj patetični repertoar o spašavanju srpstva (od srpske vlasti, prim. a.), isto kao i onaj pragmatični o služenju evropskoj budućnosti, treba da posluži da se “vlasi ne dosjete”...
Da samoproglašeni lider Srba u Crnoj Gori Andrija Mandić, i nakon navodnog raskola, radi isto što i istovjetni vođa vaskolikog srpstva u matici i rasijanju...
Vlast ni za što, ali za vlast sve...
Čak i najodanijeg saputnika...
Džaba sad rogobatna objašnjenja o tome kako “neko vidi dalje, neko brže, neko temeljnije”...
I kako je “za NSD i naš narod mnogo važnije ono što će biti sjutra od onoga što je bilo juče”...
I da, zamalo zaboravih glavno, manja bi sramota bila da su bivšeg saborca - umjesto imenom - oslovili onim posprdnim nadimkom...
Na koji su bili gadljivi sve do posljednje ankete o popularnosti lidera među biračima...
***
Nedjelja, 8. februar - Da sam zgađena nije prikladno da napišem, ali da se od poziva gradonačelnika Podgorice kadrovima DNP-a ježim, e to je sasvim odgovarajuće...
Da “podnesu ostavke ili da se javno ograde od izjava i stavova lidera partije Milana Kneževića”, tako je on to sročio...
I jednako kategoričan bio u stavu da “očigledno postoji jasna namjera da se izazove nestabilnost u Crnoj Gori” i “značajna podrška sa strane”...
I sad me, osim gorepomenute jeze, muči jedna važnija briga...
Je li Saša Mujović ovo sam smislio, ili su ga na to podstakli neki - u njihovo pero bolje pozicionirani - politički uzori...
Iz demokratskih devedesetih, to bi mogao da bude pokojni predsjednik crnogorskog parlamenta Risto Vukčević...
- Marš napolje, bando izdajnička - tako je poslanicima Liberalnog saveza uzvratio na antiratne govore u plenarnoj sali...
Iz poratnih komunističkih, uzoran bi mogao da mu bude primjer druga Broza...
Oni koji se 1948. nijesu javno ogradili od stavova bivšeg zajedničkog lidera J. V. Džugašvilija nijesu imali kad ni da podnesu ostavke, smjesta su stavljani u zatvor a onda im je pansionski smještaj obezbijeđen na Golom otoku...
Uprkos svemu, gorepomenutim povodom više razumijevanja imam za druga Broza...
Ne samo zato što je u njegovo doba objektivno “postojala jasna namjera da se izazove nestabilnost u državi”...
Nego zbog toga što je “značajna podrška sa strane” na državnu granicu dovela teško naoružanje i pola miliona vojnika...
***
Ponedjeljak, 9. februar - Za odluku Fonda PIO da penzije poveća samo 0,38 odsto ne da imam razumijevanja nego sam potpuno oduševljena...
Kad je programom “Evropa sad 1” programirana kupovina glasova od najsiromašnijih i najbrojnijih penzionera, ne da sam pisala nego vrištala da je to i bezočna pljačka novca koji su nastavnici, ljekari, inžinjeri, ekonomisti, pravnici, pisci i slikari trideset pet ili četrdeset godina davali državi na čuvanje...
Kad je “Evropa sad 2” dokusurila zdravstveni i opelješila penzioni fond, pridružile su mi se i kolege po penziji koje su u prvi dio prevare naivno povjerovale...
Procenat javno pobunjenih penzionera tokom pet godina u prosjeku je iznosio taman koliko i ovo usklađivanje...
Procenat podrške ovakvoj Vladi Milojka Spajića bio je najmanje 38 puta veći...
I zato smo tu gdje jesmo...
Za uspomenu i tužno sjećanje ostaje nam onih (iz)vanrednih 17 posto od Vlade Dritana Abazovića. U čijem su obaranju, nakon samo tri mjeseca, učestvovali poslanici koji su u parlament ušli i zahvaljujući glasovima penzionera...
***
Utorak, 10. februar - Informacija da je Miloš Medenica nedostupan nadležnim institucijama je neprihvatljiva, kazao je premijer Milojko Spajić na dan bjekstva...
I zahtijevao hitan sastanak radi utvrđivanja odgovornosti...
- Već večeras ću inicirati sastanak sa direktorom Uprave policije Lazarom Šćepanovićem i ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem, na kojem ću zahtijevati sve detalje u vezi sa tim slučajem, kako bi se što prije utvrdilo gdje je došlo do propusta i ko za njih mora snositi odgovornost - tako je napisao premijer.
Trinaest dana trajala je ta hitnost, nakon koje se ispostavilo da su i informacija i bjekstvo prihvatljivi, ali odgovornost - nije...
- Riječ je o sistemskom problemu, a ne o pitanju individualne odgovornosti. Moje mišljenje je da zaista niko personalno ne može u ovom momentu da je snosi, ni eventualno podnošenje ostavki ne bi imalo efekta - tako je rekao ministar pravde...
I objasnio da je održan “jako lijep i dobar sastanak”...
I da će “vrlo brzo formirati radni tim koji će se baviti pitanjima primjene mjera nadzora”...
I?... Ništa, da bruka i sramota budu dovedene do savršenstva falio je samo Miloš Medenica. Vještački ili prirodni, nije greda...
***
Srijeda, 11. februar - Za bruku i sramotu ostale su i neprijatnosti koje Vladimir Joković doživljava kad god službenim vozilom ode na međunarodne sastanke...
Ne njegovu, nego države čiji je parlament više vremena potrošio na tu muku ministra poljoprivrede, nego na svih dvadeset pet tzv. evropskih zakona, od kojih se neki tiču i namučenih poljoprivrednika...
- Tražili ste da se sa stavke socijalna davanja poljoprivrednicima u seoskom području, 70.000 eura preusmjeri za nabavku službenog vozila - rekao je poslanik Mihailo Anđušić.
Ministar Joković je još jednom ponovio kako je vozni park resornog ministarstva neadekvatan...
- Kad sam došao u Skoplje, sramota me bila kakvim sam autom došao, a sa kakvim su moje kolege. Vjerujte mi, htio sam da idem u rentakar da ljudi ne gledaju ili da uzmem taksi - dirljivo je bilo njegovo obrazloženje zbog čega novac za socijalnu pomoć treba utrošiti na novo vozilo...
Na prigovore poslanika Nikole Zirojevića, uzvratio je nešto drugačije...
- Bolje je ne govoriti ništa, nego reći ništa - citirao je ministar patrijarha Pavla...
I nastavio o voznom parku...
- Pa što se onda ne ugledate na patrijarha Pavla nego na popa Backovića - pitao je Zirojević...
I ostao bez odgovora...
Isto kao i poljoprivrednici na pitanja o IPARD-u...
I ja, na pitanje svih pitanja iz tog resora...
Je li realno da Vladimir Joković i dalje bude ministar poljoprivrede...
Bonus video:
