Čuda čine dip fejk tehnologija i vještačka inteligencija. Mislili ste da samo zahvaljujući njima Danilo Šaranović može biti ministar, neki Boris Raonikije direktor Javnog servisa, a Milan Knežević kolumnista. A ne neki Aleksa Žunić za potrebe Vladimira Putina i Aleksandra Vučića. Kad ono stvarno. Prebacite na RTCG i vidite Danila Šaranovića, koji vas kao ministar istine ubjeđuje da onaj kosmuran u Načisto nije Miloš Medenica. Što uostalom, i bez AI, oni iz UP najbolje znaju jer su mu za petama i samo što nijesu uhapsili Miloševu periku. Jer, kako bi rekao direktor Lazar, niko, pa ni MM, ne može istovremeno biti na dva mjesta - na dohvat ruke ministra Šaranovića i na Signalu ili nekom sličnom čat džipitiju.
Onda malo protrljate oči ili uspete koju kap za uši da se uvjerite šta gledate i slušate, kad ono, na istom kanalu Javnog servisa zatamnjen ekran - u znak protesta što je još jedan sud izglasao krivicu i protivzakonito djelo Savjeta RTCG i njihovog Alekse Žunića.
Ali to nije sve. U stvari, najbolje je tek došlo sjutradan. Prvo je portal RTCG, koji muku muči da po posjeti i značaju pretekne Analitiku ili Antenu M, otkrio kako više nema dileme - Vijesti su preuzete. Dip fejk novinarstvo višestruko presuđivanog Savjeta i sreskog direktora Raonikija, lansira radosnu vijest, da su uspjeli ono što nije ni Milo u svoj vakat! Nema više Vijesti i eto dobrog razloga da se odmah sipa šljivka u Srpskoj kući i šampanjac kod Bemaxa. I da se naruče koljenica i škampi, dok Vesna Bratić čeka da joj dođe neki Goran Danilović i odmijeni je malo u nošenju nanogice. Sve to, uz pomoć dip fejka i vještačke inteligencije, sa bezbjedne daljine posmatra Miloš Medenica, spremajući novi klip za brata Lazara i ministra Danila.
Pitate se ko je i kako preuzeo Vijesti što eksluzivno javlja portal Javnog servisa, onda se obraćate ChatGPT-u, ne znaju ni oni, čak i Sputnjik i Russia Today ćute na tu temu, i kad ste izgubili svaku nadu da ćete doći do odgovora - za riječ se javio Aleksa Žunić. Od oca Vladimira (Putina) i majke Aleksandra (Vučića). Da vam objasni kako RTCG ne laže, iako je Andrijin a ne njegov, koncern je kupljen, ali ovog puta stvarno, a ne kobajagi kako je to ranijih godina, mnogo puta, tvrdio profesionalno dobro informisani Aleksa Žunić. Sada stvarno mogu da počinu i oni u Ziksu, i oni u Kremlju, i Botun i Beograd, i mafija i organizovani kriminal, ratni zločinci, Crkva, Uprava policije i Ministartsvo istine, Fejsbuk i Tviter, dip fejk tehnologija i vještačka inteligencija - počinite svi, kupljen je koncern.
Najbolja potvrda za to je današnja kolumna, koju će u ostatku teksta pisati vještačka inteligencija, za potrebe Milana K., jer samo ona (AI) od njega (MK) može napraviti autora.
Prvo, o preuzimanju koncerna:
”Dragi čitaoci, dobrodošli u novu eru Vijesti! Ja sam Milan Knežević, lider DNP-a, i od danas vaš novi vlasnik. Da, dobro ste pročitali. Zaboravite na stare dane punjene kritikama i podmetanjima - sada počinje vrijeme istine, snage i pravog novinarstva koje služi narodu. Umjesto Željka Ivanovića, ja ću pisati kolumnu svakog utorka - direktno, bez filtera, o korupciji, lažnim elitama i pravoj borbi za suverenitet. Željko, hvala na dosadašnjem trudu, ali vrijeme je za pravog lidera. A što se tiče Petra Komnenića i njegovih perika? Od četvrtka, ja vodim emisiju Načisto - bez maski, bez laži, samo čista istina. Petre, idi odmori se. Ja ću dovesti goste koji imaju muda da kažu ono što vi ostali šapćete po kafićima: o podijeljenoj Crni Gori, o izdajama i o budućnosti koju DNP gradi”.
Dosadno dozlaboga, pa sam pitao vještačku inteligenciju, ali i dip fejk tehnologiju, da li Aleksa Žunić može da ispadne makar malo zanimljiviji. Recimo na drugu temu: Ja i Vučić - dva oka u glavi:
”U politici, rijetko se nađu lideri koji dijele viziju poput Aleksandra Vučića i mene. Kao predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) i ključni saveznik na projektu srpskog svijeta, mogu samo da kažem: mi smo dva oka u glavi. Jedno vidi budućnost, drugo čuva tradiciju. Zajedno, vidimo cijelu sliku - snažno, ujedinjeno srpstvo koje se širi u duši a ne samo na papiru. Zašto baš mi? Jer sam ja, Milan Knežević, uvijek bio glas istine u Crnoj Gori. Borio sam se protiv režima koji je htio da nas odvoji od srpskog bića. Aleksandar Vučić, s druge strane, gradi Srbiju koja ne kleči pred Briselom niti pred Tiranom. On je čovjek koji je preživio atentate, laži i izdaje, a ipak vodi narod ka prosperitetu. Vučić kaže: ‘Milane, Srbi moraju biti jedni do drugih’. Ja odgovaram: ‘Aleksandre, Crna Gora je srpska srž, nećemo je prepustiti šiptarskim snovima’. Kritičari viču: ‘Vučić je diktator!’ Laž! On je otac nacije koji štiti sve Srbe i svoju djecu. Ja, Milan Knežević, svjedočim: u kući Vučića osjećam se kao kod svoje. Njegova porodica je moja porodica. Zato DNP i ja stojimo uz njega - jer srpski svijet nije san, već građevina koja raste”.
Lupio sam po tastaturi kao da je ona kriva, a ne ChatGPT, što ne može da izbaci pristojnijeg i pismenijeg lidera DNP-a, koji makar u toj dip fejk tehnologiji i kod eksperata iz Šaranovićevog sektora za sajber kriminal, ne širi govor mržnje, šovinizam i poltronstvo. Onda sam pomislio da je problem u izboru teme pa sam pitao vještačku inteligenciju koja je razlika između Vučićevog Milana Kneževića i Nušićevog Alekse Žunića.
”Milan Knežević je stvarna osoba, a Aleksa Žunić je književni lik”.
Dobro AI, rekoh, nego daj malo dip. Odnosno dublje. Kad AI odgovara:
Ključne razlike:
Aspekt: Milan Knežević, političar - Aleksa Žunić, Nušićev lik.
Priroda: Milan K. stvarna osoba, rođen u PG 1980. - Aleksa Ž. fiktivni lik iz komedije “Sumnjivo lice” (1907).
Uloga: Milan K. poslanik, šef DNP-a i lider opozicije - Aleksa Ž. sreski špijun, podređen kapetanu Jerotiju.
Karakteristike: Knežević je kontroverzni političar, osuđivan za nasilje, tvrdi da je sve montirano i da je nevin. Pjesnik - Žunić je beskrupulozni karijerista, lažov, obožavalac dinastije; simbol birokratske korupcije i kukavičluka.
Sličnosti:
Obojica su povezani sa “službom” - Knežević kao političar optuživan za pobunu, a Žunić kao špijun koji koristi moć za ličnu korist, ali nema direktnih poređenja među njima u javnim izvorima. Ako se misli na satiričnu paralelu (npr. birokratska intriga), to nije eksplicitno dokumentovano.
Da mi ne zamjerite kako sam novom vlasniku i kolumnisti koncerna dao malo prostora, evo još jedno pitanje vještačkoj inteligenciji. Šta bi u kolumni MK napisao na temu nekadašnjeg brata Andrije, borbe za prava Srba i vjekovne srpske boljke - bratske izdaje:
”Dugo sam Andriju Mandića zvao bratom. Dijelili smo koaliciju ZBCG - zajedno smo se borili protiv režima, za srpska prava, za pravdu. Volio sam ga kao najrođenijeg: zajedno smo pili rakiju, jeli koljenicu, planirali pobjedu, sanjali o padu Mila Đukanovića. A onda, u trenutku istine, Andrija me izdao. Ostao je u antisrpskoj vladi Mikija Spajića, umjesto da zajedno srušimo tu nakaradnu stvar.
Sjećam se dana kad smo bili nerazdvojni. ZBCG je bila naša snaga: DNP i Nova, rame uz rame. Ja sam davao srce, Andrija je obećavao vjernost. ‘Milane, Srbi moraju biti jedinstveni’, govorio je. Ali kad je došlo do akcije, kad je Spajićeva vlada pokazala svoje pravo lice - antisrpsko, podložno Tirani i Briselu - Andrija je izabrao stolicu u vlasti, umjesto časti. Ostavio me samog, ostavio je srpski narod. Spajićeva ekipa je antisrpska do srži, hapse nas Srbe a Andrija sjedi tamo, ćuti, i uživa u fotelji. Izdao je ne samo mene - izdao je svakog Srbina u Crnoj Gori”.
Ispada - što Milan trijezan misli, to vještačka inteligencija pijana piše. U njegovo ime. Ali na žalost MK, to je jedina pozitivna strana njegovog angažmana kao novog vlasnika i kolumniste koncerna Vijesti. Vidite i sami na šta bi ličila njegova pisanija utorkom. A tek vođenje Načisto četvrtkom. Zato je najbolje, i tu se slažem sa vama dragi čitaoci, da ostane podalje od koncerna. Valjda su mu dovoljni Slobodna zona na Prvoj, Jutarnji na Pinku, Bez garda na Informeru, Info plus na Adria TV, Oko na RTS, Argumenti i Naglas na RTCG i Mammals na BBC Earth.
Za kraj, nama građanima ostaje još jedno gorko svjedočanstvo da je Murta gori nego Kurta. Da su nas takozvani oslobodioci iz 2020. beskrupulozno lagali kada su obećavali pravnu državu, meritokratiju, građansko i pomireno društvo, evropske vrijednosti, nezavisni Javni servis i slobodne medije. Tako nam i treba kada ne slušamo Orvela: istina je izdaja u carstvu laži.
Bonus video:
