Džimi Breslin je jedan od najboljih američkih kolumnista ikad. Svojevremeno je tvrdio da za dobrog kolumnistu je važno znati gdje stoji subjekat, predikat i objekat. Ironisao je naravno, ali bio je majstor novinarstva. Koga zanima njegov život i djelo, dobro bi bilo da pogleda izuzetan dokumentarac “Deadline artists: Breslin and Hamil”.
Ima u tom dokumentarcu mnogo dragocjenih detalja, ali i jedan simboličan slučaj kao kad se najtraženiji ubica “Son of Sam” počne dopisivati sa Džimijem Breslinom. I tada je bilo pitanje da li treba da mu se dozvoli oglašavanje, koliko to škodi ili doprinosi slučaju i otkrivanju. Doprinijelo je, mnogo, jer su Davida Berkovica ugrabili između ostalog i zbog gramatike. Rečenične konstrukcije koje je koristio u pismima otkrile su njegov identitet, makar su ga potvrdile prije nego DNK.
Dakle, postoji leksička forenzika koja je jednako važna koliko i DNK, baš zato što je nismo ni svjesni. Uzrečica, konstrukcija, greška, sve su to naši potpisi. Detalji, brzopletost ili prefinjenost, uzvišen ton ili uličarski, sleng ili uticaj drugog jezika, pozajmljenice ili poštapalice, baš sve je to dio jednog širokog spektra u kom jezik postane alat.
Miloš Medenica je važan za Crnu Goru. Mnogostruko. Nismo se nadali da će baš on biti taj koji će da razobliči stanje. Jer, krupnije ribe su predviđene za velike igranke, a ovi manji su sporedni. Ali eto iznenađenja. Miloš Medenica poslužio se medijima i kamerom na telefonu, zavrtio je cijelu Crnu Goru oko prsta.
Jer sva moć policije, doušnika, čitava fama o moći je kapitulirala pred momkom koji nosi kapuljaču i javi se s vremena na vrijeme. Najveća odbrana i stav koji je do sad policija zauzela jeste “to je AI”. Opet, smijurija dostojna da bude predstava ili film, ali ne i stvarnost. Jer, kao što se u seriji Černobilj kaže “Naša moć zavisi od percepcije naše moći”, tako i moć policije u Crnoj Gori zavisi od percepcije. Možda je kriva neka druga služba ili sudstvo, ali trenutno zbog nehvatanja Miloša Medenice svi na prvu loptu krive policiju.
I onda se postavlja pitanje: Da li je Lošmi dobar? Dobar je samo kao detektor da pokaže stanje u društvu. Ogolio je sve krupne riječi, značke, uniforme, čvrste stavove i vrle detektive, bezbjednost i sigurnost. Jer, ako je mogao da kidne i da se sakrije, pa zatim da se lagano javlja i pozdravlja, provocira i šegači se sa državom, onda to mogu i mnogi drugi.
Kao da gledamo seriju u nastavcima, otkriva se sve više, svjetla je sve više, snimci su sad u boji i boljem formatu i rezoluciji, brada je porasla, glas je jasniji, video je duži, fali samo da otvori youtube ili TikTok kanal pa da svi pratimo uživo a ne preko medija koji nam prenose njegovo javljanje.
Miloš Medenica postao je influenser. Već godinama postoje i AI generisani influenseri, što ne sprečava ljude da ih prate, slušaju i emotivno reaguju na njihove inpute. Miloš Medenica već kreira javno mnjenje bez obzira da li je AI ili nije. Sve je ovo previše stvarno za našu stvarnost.
Bonus video:
