Poklapanje ili prožimanje Borisa Bogdanovića i Andrije Mandića postaje indikativno. Zaboravila se Buljarica, gudalo i homofobija rusofila Raja i njegove NSD, prešlo se na zapadne vrijednosti, saradnju i ljubav. Koalicionu i političku naravno.
Ne prođe mnogo a da spikera Andriju ne nadahne neki motivacioni govor lidera Demokrata BB u Skupštini. Tako je bilo onomad kada je Bogdanović egzaltirano raportirao Mandiću o stanju nacije, a ovaj uzvraćao - si Cile, si.
Evo primjera: "Kriminal, gospodine predsjedniče Skupštine Crne Gore, u Crnoj Gori bije svoju posljednju bitku", kliktao je Boris, stavljajući, motivaciono valjda, znak jednakosti između većinske CG, građanske i državotvorne s jedne strane, i organizovanog kriminala, kavačkog i škaljarskog klana, s druge. Jer, nijesu samo Aco Đ., Aco M. i Ubović, personifikacija mafijaške države, oko čega bih se i mogao složiti - ne, za Bokija, pored njih, tu su i prvaci pojedinih NVO, pojedinih medija, pojedinih advokatskih kancelarija i pojedinih djelova akademske zajednice. Malo li je! Jednom riječju svi koji dovode u pitanje neke odredbe kontroverznih zakona o MUP-u i ANB-u, što je dan ranije učinila i sama Evropska komisija.
Pošto smo u proteklih šest godina, posebno u dvije posljednje od kada se dohvatio fotelje šefa parlamenta, vidjeli da je Mandiću stalo do pravne države taman koliko i Ranku Uboviću, do slobodnih medija koliko i Acu Mijajloviću, a do nezavisnog pravosuđa isto koliko i Ani Đukanović, jasno je šta "diže" spikera Raja i zbog čega toliko hvali ideologa Borisa: "Hvala g. Bogdanoviću, ministar nam je odsutan, htio sam da mu dam preporuku da za politički i motivacioni bezbjednosni govor angažuje vas. Treba da postroji policajce na Zlatici i da vi održite jedan ovakav govor, motivisaće policajce, motivisaće i građane"… zaključio je Mandić.
Očito i sam motivisan u tom momentu. Toliko da mu se omaklo pa je nesvjesno otkrio i suštinu donesenih zakonskih rješenja. Dovoljno je, dakle, da sjutra ministar unutrašnjih poslova postroji policijske snage, Posebnu, SAJ, antiterorističku i šta već, da dođe Boki B. i održi politički govor, i sve naše specijalne snage biće i te kako motivisane da udare na mafiju. Ne samo na Aca, jednog i drugog, na Ranka i Mila, Zvicera i i Milovića, nego i na CDT, HRA, CGO, IA, MC, CIN, Vijesti, Pobjedu, Dan, niz profesora univerziteta i advokata, na sve, liše RTCG, Pinka, RTV PG, Borbe, In4s i Bećira Vukovića koji podržavaju, kao i gazda Rajo, nova zakonska rješenja i motivacioni govor Bogdanovića.
Ne tako davno, gotovo identičnu scenu u Skupštini smo gledali i kada je usvajan još jedan kontroverzni, i u tom slučaju sramotni akt - rezolucija o Hrvatskoj i Njemačkoj. Eufemistički nazvana Rezolucija o Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, iako je kasnije Botunjanin Milan K. razotkrio njenu suštinu - da je to revanšistički akt protiv Njemačke i Hrvatske zbog "njihove" rezolucije u UN o Srebrenici.
I tada je u parlamentu lider Demokrata BB održao motivacioni govor o Jasenovcu "koji nije samo mjesto na karti i mrlja u istoriji - to je i tuga, bol i nijema opomena". "Metodika ubijanja u Jasenovcu zaprepastila je najveće Hitlerove krvnike, to je bila životinjska mašina smrti koja je savršeno podmazana krvlju nevinih", naricao je BB, 80 godina nakon strašnog zločina, u morbidnom i motivacionom skupštinskom izlaganju. Falilo je tada samo da Mandić egzaltirano saopšti ono što trijezan misli - da je ustaštvo jednako Hrvatska. Što onda opravdava sve njihove, srpske logore i stratišta, od onih na Starom sajmištu i na Banjici (Drugi svjetski rat), do ovih iz devedesetih (Prijedor, Omarska, Srebrenica). Bio je i tom prilikom Rajo zahvalan Borisu, pa je i sam dao doprinos, stavljajući i Jasenovac na dušu OKG: "Pomjerićemo Crnu Goru sa dna gdje su nas bacili ovi iz organizovanog kriminala. Nećemo se prepoznavati više ni kao šverceri, ni kao narko dileri. Vidovdane, moj očinji vide, ovo treba da bude osnova za bolju i čestitiju Crnu Goru. Ovo je većinska Crna Gora", pjevao je Mandić. Crtajući, kao i prije neki dan, znak jednakosti između kavčana i suverenista, između građanske, državotvorne CG i organizovanog kriminala.
Zanimljivo je da sve pomenuto nije i jedino repriziranje u pomenutim skupštinskim epizodama. Oba ova kontroverzna momenta u Skupštini CG obilježio je isti poslanik parlamentarne većine. Mišo Laković. Tražio je prvo, oko rezolucije o Hrvatskoj i Njemačkoj, da se ne srlja, da se umjesto prsta u oko zvaničnom Zagrebu otvori dijalog sa njim oko svih spornih pitanja. "Mislim da ovo nije trenutak za ovu rezoluciju", govorio je Laković ali, srpski svet suzama ne vjeruje: Zagreb mora pasti!
Prije neki dan je isti poslanik (Laković) predlagao da se koriguju sporne odredbe zakona o MUP-u, ali ispalo je opet uzaludno. Boris je spremio motivacioni govor o kriminalnom Montenegru, Nedović signalizirala predsjedavajućoj da skrati Miša, srećom ne za glavu već za riječ-dvije, dok je Vasilije, slava mu i milost, opravdano bio odsutan - vozio je onaj dušek službenim kolima Skupštine do zamišljene lokacije.
I onda, eto naslova. Kraj PES-a! Ne zato što su biranim riječima ispratili svog viđenog člana Lakovića, još manje što su ignorisali njegove amandmane na predloženi zakon, već upravo zbog onog političkog i motivacionog dijela čitavog slučaja, kako bi rekao spiker Mandić. Naime, poslanik Laković je od ulaska PES-a u Skupštinu bio zračak nade da je Spajićeva stranka građanska i državotvorna! A ne srpska i klerikalna. Sada se to razjasnilo. Kraj PES-a ne znači zato kraj ove stranke. Već kraj priče ili sna Ivana Vukovića i Ljuba Filipovića da je PES građanski, i da će kad bude trebalo, preći na pravu stranu istorije. Otpust Miša Lakovića nije uzrokovan razlikom u mišljenju povodom nekog zakona o policiji i MUP-u, već mnogo dubljim, suštinskim razlozima koji razotkrivaju da je dominantno lice PES-a, nacionalno a ne građansko! I to će se vremenom sve više pokazivati, da će na kraju i sam Ljubo F. dići ruke od Spajkija. Ispašće ipak srećna okolnost - mnogo brže nego od Mila.
Ni Demokrate prije pet, ili posebno prije deset godina nijesu bili političko krilo DF-a i srpskog sveta, već su to postali vremenom, da bi sada figurirali kao njihova prava vojska. Sličan ili isti proces slijedi sa PES-om. Oni se trude da prikriju ozračje srpskog sveta u kome vegetiraju, da bi za godinu ili dvije najkasnije, dočekali motivacione govore Čarapića ili Nedović, ništa gore od ovih Bogdanovića ili Lekovića. Otuda je slučaj Miša Lakovića samo jedna usputna stanica na toj tračnici kojom se od osnivanja kreće Spajićev PES, a koja treba da od Crne Gore vrijednosno ustroji Republiku Srpsku 2.0. I onda ćemo u Pljevljima, Beranama ili Nikšiću, kao prije neki dan u Doboju, gledati scene gdje se pomjera početak fudbalske utakmice zato jer su domaći navijači, dio tribine predviđen za gostujuće, recimo one Ibra iz Rožaja, premazali slaninom. Da im ujedno na taj način čestitaju početak Ramazana. Fašizacija prostora takozvanog srpskog sveta raste uporedo sa EU integracijama - ako ne vjerujete, postrojte se u kampu na Zlatici, ili na zloglasnom proplanku kod Kaluđerskog laza, i Mandić, Bogdanović, ili Čarapić, svejedno, bilo ko od njih, može vam održati motivacioni govor na tu temu.
Zato, u pamet se, Crnogorci. Ili, u se i u svoje kljuse. Građanska CG mora da uči od Mandića. Kao što je on još davno, još od dovođenja Lekića iz Rima za predsjedničkog kandidata, počeo da uči od ondašnjeg Đukanovića. Ako dakle, građani i antifašisti budu učili od Raja M. onda će dići ruke od Spajića i pustiti ga da završi kao Boris Bogdanović. Ili Marko Milačić. Na nekoj savjetničkoj poziciji u Mandićevim foteljama po dubini. Nakon narednih izbora, kada AM pobijedi i postane premijer.
Da se to ne bi desilo, liste građanskih i vrijednosno evropskih snaga moraju na isti način da se okupe i organizuju. U dvije ili tri kolone, ali tako da se ne raspe, odnosno pokloni jedan glas Vučićevom svetu. Koji je već definisan na Andrićevom vencu. Tri kolone, jedna Mandićeva, druga Kneževićeva i treća Bogdanovićeva. Koju može i Spajić da personifikuje, nebitno. Jedna meka nacionalistička, druga tvrda i treća kobajagi građanska. Uz blagoslov svih struja srpske crkve, logistiku vladajućih stranaka Beograda i Banja Luke, preko propagandne batine Vučića i uz finansijsku podršku srpske mafije. Koju Boki i Mandić ne pominju. Osim po dobru. Za njih su Milan Radojičić, Vlada Mandić ili Luka Bojović patriote i hajduci. Isto ono što su Aco jedan i dva, Ranko i Neno za one sa Belvedera. Ali dok se Bogdanović u motivacionim govorima svako malo obrušava na zlo domaće, a Andrija mu na to strasno namiguje, dotle ni riječi o OKG i mafiji koja nam dolaze od susjeda i braće. I uveliko kroji kapu i RS 2.0. Jednom je direktor Lazar pomenuo Bemax jedan, ali i Bemax dva. I nikad više. Jednom je i premijer Spajić tvitnuo kako Crna Gora nije talac Srbije u vječnoj čekaonici za ulazak u EU, i nikad više. Sada mu je i Laković mnogo. Ništa manje njemu nego Mandiću, Bogdanoviću ili Vučiću.
Onda, ništa. Ništa od PES-a. Možda je to i bolji, odnosno precizniji naslov teksta.
Bonus video:
