Američki mediji saopštili su da je ime za napade na Iran smislio lično predsjednik Tramp. "Epski bijes". Ništa manje. Naravno, odmah je jasno u kom je žanru njegov film. Što sve vidi u toj formulaciji Tramp, jasno je iz načina kako to izgovara u brojnim obraćanjima javnosti - kao najavu za Brodvej, ili kao Brus Bafer kad najavljuje UFC gladijatore.
Ili makar kao na dodjeli Oskara, koga vjerovatno, kao i Nobela za mir tu nedavno, očekuje. Bilo bi, recimo i to, jednako zasluženo.
Ova riječ "bijes", priziva i jedan roman Dostojevskoga, kod nas znan i pod naslovom "Zli dusi". Naime, jedna od privilegija odrastanja u SFRJ bila je što ste nerijetko imali po (najmanje) dva prevoda značajnih djela književnosti. Pa smo svi znali da su Bjesovi Dostojevskog isto što i Zli dusi, ili da je Prohujalo sa vihorom onaj u Zagrebu ili Splitu čitao kao Zameo ih vjetar... Bila je i to mala pokazna školica relativizma svijeta i još više jezika. A onda su došli - Bjesovi ili Zli dusi, kako hoćete.
Rusko "besi" (kako glasi naslov Dostojevskog) ima i prizvuk značenja "nečiste sile", što je značenje koje je autoru bilo važno kao politička osuda tada aktuelnog tzv. "nihilizma" u Rusiji. Otuda je vjerovatno kada je riječ o našem jedinstvenom (a četvoroimenom) jeziku ovaj prevod "Zli dusi", manje vjeran, ali semantički bliži originalnom naslovu.
Riječ zloduh u današnje vrijeme kao da gubi one ezoterijske slojeve značenja koji je uporno prate. Toliko je osjenčena aktuelnom stvarnošću.
Realnost je prepuštena fundamentalistima svih boja, a fantazijska zona je bolno posustala i korumpirana. Ima li tačnijeg krokija pakla. Zona familijarnosti svakog zloduha.
Ali, vratimo se nesuđenom nobelovcu za mir. Uzgred, ako mu neke od narednih godina iz Osla ipak dodijele Nobela za mir, neka ceremonija predavanja nagrade obavezno bude upriličena u Teheranu. Tako će najbolje vidjeti zahvalnost Iranaca. Koju izgleda očekuje.
Do tada, jasno se ukazuje monstruozni Zloduh rata i razaranja. Gdje se god okrenete.
A čim se ukaže zloduh velikog rata, masovne pogibije, odmah progledaju sve jazbine i kanali... Svi frustrirani lideri ovoga svijeta, kao krajnje "pribježište", uvijek vide rat. Sve ćemo nadoknaditi i riješiti, samo ako se zarati, vjeruje većina (čak) i na prostoru nekadašnje SFRJ. Što je, imajući u vidu ne tako davno iskustvo, tek fenomen svoje vrste.
Nisam siguran koliko je pametno kalkulisati sa ratovima. Niti to može donijeti dobro, bilo kome.
"Ako ne umemo da radimo, a ono umemo da se bijemo", bila je Miloševićeva prijeteća poruka sa Gazimestana, sa kojim je optimistično ušao u istoriju - koja ga pamti prije svega po četiri izgubljena rata. Toliko o pameti nacionalnih lidera.
Opet, ovakvo djelovanje najmoćnijih političara svijeta, nužno proizvodi raskošne posljedice. To je gotovo pravilo u ovakvim vremenima. Sve funkcioniše po principu spojenih sudova. Ili spojenih ludova, možda bi to bilo preciznije...
Aktuelno profetsko posjednuće predsjednika Srbije Vučića, učinilo je da objavi kako će tri okolne države da napadnu njegovu državu. Čudi me da predsednikovi mediji ne objavljuju i da je planiranoj akciji dato kodno ime "Epski lijes". Za Srbiju koju on neće dati. I tako, u nedogled...
Kad će da napadnu? Nekad, u budućnosti. Koja je izvjesna. Vučić naime očekuje rat Evrope i Rusije, u toku koga će kvarni komšije pokušati da osvoje (i što da čine sa njom?) Srbiju i ko zna što još planiraju. Ali, Vučić ih je preduhitrio. Nabavio je najmoćnije oružje i objavio da je Srbija vojno najmoćnija zemlja u regionu.
Kukala nam majka, svima zajedno, gdje živimo i kakvo nam je doba zapalo.
Zli dusi, definitivno. Gdje god se okreneš.
Bonus video:
