Svojim nedavnim govorom, u kojem je međunarodni poredak zasnovan na pravilima opisao kao “lažnu”, kanadski premijer Mark Karni učinio je da tema stalnih motiva rasprava širom globalnog juga postane moderna i na zapadu. Ekonomije u razvoju i one u usponu dugo su kritikovale nedosljednu primjenu međunarodnih pravila i dvostruke standarde u temelju međunarodnog poretka. Sada je čak i jedan zapadni lider priznao to licemjerje.
Donedavno su lideri poput Karnija trošili značajan politički kapital da od takvih optužbi odbrane poredak zasnovan na pravilima. Na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji u februaru, ministar spoljnih poslova Saudijske Arabije primijetio je, s olakšanjem, da o narušenoj prirodi starog sistema “konačno svi međusobno govorimo iskreno”.
Ali da li zaista treba da se radujemo ovom pomaku ka većoj iskrenosti? Šta znači kada zapadni lideri priznaju “nesavršenosti” starog poretka “čak i u najboljim vremenima”, kako je to nedavno rekao njemački kancelar Fridrih Merc?
Postavljam ovo pitanje kao neko ko je i sam pozivao na iskreniji razgovor o nedosljednostima tog poretka i legitimnim brigama koje su one izazivale. Nadala sam se da će priznanje dvostrukih standarda pomoći da se oni smanje i tako otvori prostor za konstruktivniju raspravu o tome kako ojačati međunarodna pravila i norme. Sada, međutim, strahujem da privid iskrenosti kome danas svjedočimo ne služi nijednom od ta dva cilja.
Umjesto da obezbijedi veću dosljednost ili podstakne reforme koje bi postojeći sistem učinile pravednijim i emancipatorskim, ova neočekivana iskrenost često djeluje kao da teži suprotnim ciljevima. Ona se koristi za opravdavanje očiglednih nedosljednosti i obezvređivanje svakog nastojanja da se uspostave dosljednija globalna pravila.
Većina onih koji ukazuju na manjkavosti starog poretka ne obećava da će promijeniti sopstveno ponašanje. Mogu oni priznati licemjerje ugrađeno u taj poredak, ali njihove reakcije na intervenciju Trampove administracije u Venecueli i na američko-izraelske udare na Iran potvrđuju da se suštinski malo toga promijenilo. I dalje su spremni da opravdaju to što njihovi saveznici kršenje pravila ili da pred tim zatvore oči.
Osim španskog premijera Pedra Sančeza, malo koji zapadni lider je javno ukazao na nezakonitost američko-izraelskog napada na Iran. Čak ni Evropska unija - dugogodišnji zagovornik međunarodnog prava - nije izdala zvaničnu osudu.
A sudeći po nedavnim zvaničnim izjavama, čini se da neki na zapadu neiskrenost u vezi sa dvostrukim standardima starog poretka i moralizatorstvo Evropljana i svih ostalih vide kao dvije strane iste problematične medalje. Za njih, biti iskreniji o starom poretku znači odustati od kritike drugih vlada zbog kršenja međunarodnih normi.
Tako je Merc nedavno jasno stavio do znanja da Njemačka svojim partnerima neće “držati lekcije o njihovim vojnim udarima na Iran”. Ali tu se zapravo ništa nije promijenilo: partneri koje je Njemačka odlučila da poštedi svojih moralizatorskih predavanja su isti oni koje je Njemačka skoro uvijek štedjela od toga.
Premalo je onih koji su, pošto su konačno priznali nedostatke starog poretka, spremni da naprave sljedeći korak i pokušaju da izgrade nešto bolje. Umjesto toga, češći je argument da je stari poredak u suštini mrtav i da za njim ne treba žaliti. Implicitna poruka je da bi zapadne zemlje sada trebalo da se usredsrede na znatno ograničeniji cilj: zaštitu sopstvenih strateških interesa u svijetu u kojem dominira politika moći, a međunarodna pravila više ne uživaju poštovanje.
To je bio i podtekst nedavnog govora predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen na Konferenciji ambasadora EU, gdje je tvrdila da “Evropa više ne može biti čuvar starog svjetskog poretka, svijeta koji je nestao i neće se vratiti”. Slično tome, Merc takođe smatra da poredak zasnovan na pravilima “više ne postoji”. Čak ni Karni, koji je sugerisao da bi se na ruševinama starog poretka moglo izgraditi “nešto veće, bolje, jače, pravednije”, nije ponudio konkretna objašnjenja kako bi to moglo da izgleda. (Ujedno je u početku podržao američko-izraelske udare na Iran, doduše “sa žaljenjem”.)
Oni koji proglašavaju smrt starog poretka - zgodno, baš u trenutku kada su zapadni dvostruki standardi počeli da mu stvaraju probleme - možda žele da budu viđeni kao novi, iskreni posrednici. Ali njihove izjave mogu se lako mogu tumačiti i kao odustajanje od svake ambicije da se globalna pravila i principi oblikuju na bolji način.
Zapadni lideri sada koriste istu “transakcijsku” retoriku zbog koje su ranije kritikovali zemlje globalnog juga. I oni su izabrali spoljnopolitičke pristupe zasnovane na nacionalnim interesima, a ne na principima koji služe interesima svih. Njihov cilj nije unapređenje pravednijeg globalnog poretka, već promovisanje “realističkog” stava koji ih oslobađa svake obaveze da brane ili jačaju međunarodna pravila.
Naravno, razumno je postaviti pitanje da li “srednje sile” mogu da održe međunarodna pravila, a kamoli da uspostave nova, bez podrške hegemona. Ali ako one u potpunosti odustanu od te ambicije, sama ideja poretka zasnovanog na pravilima će zaista umrijeti. Iskrenost na koju smo čekali biće iskorišćena za opravdavanje nedosljednosti ili za odricanje od liderske uloge. Ako je to naša budućnost, možda ćemo uskoro žaliti za starim poretkom, ma koliko on bio zasnovan na iluzijama.
Autorka je šefica sektora za istraživanje i publikacije na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji
Copyright: Project Syndicate, 2026. (prevod: N. R.)
Bonus video:
