Proces evropskih integracija Crne Gore sve češće se predstavlja kao trka s vremenom, u kojoj se ključni zakoni donose po hitnom postupku, bez suštinske pripreme i bez uključivanja onih kojih se najviše tiču. Iako se formalno bilježi napredak kroz zatvaranje pregovaračkih poglavlja - svjesni smo da se ona u velikoj mjeri zatvaraju na papiru - sve je više indicija da se iza tog napretka krije ozbiljan deficit transparentnosti i participacije, uz izostanak stvarne primjene usvojenih rješenja u praksi.
Najnoviji primjer dolazi iz Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je formiralo radnu grupu za izradu Predloga zakona o zaštiti od požara. Uprkos značaju ove oblasti za sistem zaštite i spasavanja, javni poziv za učešće predstavnika nevladinog sektora, stručne javnosti i dobrovoljnih vatrogasnih društava - nije objavljen.
Pokušaji da se takav poziv pronađe ostali su bezuspješni. Dodatno, kontaktirani predstavnici dobrovoljnih vatrogasnih društava i službi iz više opština potvrdili su da nijesu bili uključeni niti konsultovani. Još više zabrinjava to što su ukazali da ovakva praksa nije izuzetak, već pravilo koje traje godinama.
Prema dostupnim informacijama, radna grupa je formirana interno. Isti obrazac, prema našim saznanjima, primijenjen je i kod izrade nacrta zakona o oružju i municiji, kao i zakona o eksplozivnim materijama za civilnu upotrebu. Dodatno zabrinjava činjenica da na zvaničnoj internet stranici Ministarstva unutrašnjih poslova nema objavljenih javnih poziva u ovoj oblasti još od maja 2024. godine.
Ovakav način rada jasno ukazuje na sistemsko isključivanje građana, stručne javnosti, nevladinih organizacija, operativnih službi, dobrovoljnih vatrogasnih društava, iz procesa donošenja zakona. Posebno je problematično što su izostavljeni upravo oni koji svakodnevno nose teret sistema zaštite i spasavanja - vatrogasci, službe na aerodromima, auto-putevima, kao i subjekti iz oblasti zaštite prirode i životne sredine.
Prema saznanjima iz struke, dodatni problem predstavlja i svjesno izbjegavanje donošenja ključnog sistemskog zakona o vatrogastvu, koji bi uredio organizaciju i funkcionisanje vatrogasne službe. Umjesto toga, prioritet se daje zakonu o zaštiti od požara, i to bez adekvatne stručne rasprave. Takav pristup ne samo da je nelogičan, već i štetan po funkcionisanje sistema.
Nezvanično, razlozi za ovakvu praksu leže u političkom pritisku da se što prije zatvori Poglavlje 27. U toj trci, brzina je očigledno postala važnija od kvaliteta, a forma važnija od suštine. Čak se, prema navodima iz struke, svjesno izbjegava šira rasprava kako bi se spriječilo protivljenje operativaca i stručnjaka koji ukazuju na realne probleme.
Ovdje se nameće ključno pitanje: da li se zakoni donose kako bi unaprijedili sistem ili kako bi se stvorio privid napretka prema Evropskoj uniji? Ako je cilj samo zatvaranje poglavlja “na papiru”, onda se svjesno gradi pravni okvir koji neće biti primjenjiv u praksi.
Posebno zabrinjava činjenica da ovakav pristup ne nailazi na jasnu i glasnu reakciju evropskih partnera. Ukoliko su ovakve prakse poznate, a ipak se tolerišu zarad političkih ciljeva, onda se s pravom postavlja pitanje da li se time obesmišljavaju osnovni principi na kojima počiva evropski put - transparentnost, vladavina prava i uključivanje javnosti.
Crna Gora ne smije sebi dozvoliti da evropske integracije svede na administrativnu simulaciju reformi. Zakoni koji se donose bez javnosti, bez struke i bez realne potrebe sistema, ne predstavljaju napredak - već ozbiljan rizik za funkcionisanje države.
Najmanje što naši heroji - vatrogasci - zaslužuju jeste da se hitno rasformira ovako interno sastavljena radna grupa za izradu Predloga zakona o zaštiti od požara. Umjesto zatvorenih i netransparentnih procesa, neophodno je odmah raspisati javni poziv za formiranje radne grupe za izradu zakona o vatrogastvu, kao temeljnog sistemskog akta, a zatim i za zakon o zaštiti od požara. U obje radne grupe najmanje polovina članova mora dolaziti iz operativnih jedinica, dobrovoljnih vatrogasnih društava, nevladinog sektora i strukovnih udruženja - upravo onih koji ovaj sistem svakodnevno nose na svojim leđima. Sve drugo bilo bi nastavak prakse donošenja zakona bez znanja, bez iskustva i bez odgovornosti prema ljudima koji su prvi na liniji odbrane kada je najteže.
Autorka je građanska aktivistkinja
Bonus video:
