"Potlačena zemljo, moja zemljo", pjeva južnokorejski tenor SeokJong Baek, čuvenu Verdijevu ariju "Patria oppressa" iz opere "Macbeth", i dok se velelepnom salom zgrade Minhenske opere razliježu višeminutne ovacije, pitam se da li među 2.200 posjetilaca performansa, ima još neko osim nas dvoje, ko plače?! Neki Rus, Izraelac, Mađar, Srbin. Jer samo takvi, sa skorašnjim iskustvom diktature, autokratije i tiranije, mogu "saosjećati" sa Šekspirovom Škotskom, kojom krvoločni kralj Magbet prosipa strahovladu, toliko da se ne smije i plakati. Čak ni za ubijenim sinom. Ili kao kod Verdija: La patria tradita, il trono macchiato, il figlio assassinato! Zvuči poznato.
Makar maestralnom režiseru Martinu Kušeju, Slovencu po rodu, Austrijancu po domu i rođenju, koji kao takav nema lično iskustvo života u komunizmu i istočnoevropskim tranzicijama, ali ih sjajno čita i razumije. Čudesni Kušejev performans, u kome se prepliću muzika, pjevanje i teatar, pokazuje kako danas, 400 godina nakon Šekspirovog Magbeta, treba čitati ovo remek-djelo. S jedne strane, kao i kod engleskog pisca, Kušejev Magbet je saga o ambiciji, moći i nasilju, ali sa sasvim drugačijim epilogom. Za Šekspira se tragična priča završava hepiendom, pa se nakon okončanja tiranije bračnog para Magbet rađa nova zora, mir i blagostanje, sa Makdafom i Malkolmom, dok je kod Kušeja stvar obrnuta. Valjda u skladu sa današnjim svijetom i poretkom. Na kraju, kako bilježi njemačka kritika, i Kušejev Makdaf sa vojskom oslobađa Škotsku, ali to je više antiklimaks nego herojski vrhunac, sa snažnom i ovovremenom porukom da se nasilje ciklično smjenjuje i reprodukuje, prije nego što se pretvara u katarzu. Kao kod Šekspira.
Dok gledam scenu, na kojoj po podu leži more bijelih lobanja, zamišljam Gazu, ili Mariupolj, vidim hiljade ubijenih, ranjenih, prognanih, smrt i kataklizmu, u igri moćnih oko prestola. Svjetskog, regionalnog ili nacionalnog. Dok se u crnom šatoru, mjestu zla i počinjenih zločina, koji leži na polju tih bijelih lobanja, oslikava Bijela kuća, Kremlj, Andrićev venac, Vila Gorica, ili neko slično mjesto današnjih kraljevića i tirana. Umjesto Magbeta, kao da gledam Trampa, Putina, Vučića, Orbana, Erdogana, Đukanovića ili Mandića…
Vizuelni ili pozorišni efekti Kušejevog Magbeta ne samo da vas očaraju, već vas i zamisle. Gurnu u preispitivanje budućnosti civilizacije nakon što tri sata prolazite kroz scene u kojima dominiraju jeziva tama, nasilje i psihološka dezintegracija, kao pokazatelji haosa kroz koji prolazi današnji svijet. Kada Kušej stavi Bankovu odsječenu glavu u plastičnu kesu, ili kada hor obuče u bijelo i položi po lobanjama, a onda na tri, četiri čekrka objesi gola muška tijela, slika kao iz neke klanice, prosto osjetite kako vas to nasilje dodiruje, i asocira na ono preživljeno, i na ono što svakodnevno gledate u direktnim prenosima razaranja i smrti. Kušejev Magbet nije neki poludjeli škotski kralj iz 16. vijeka, već personifikacija današnjih autokrata i nasilnika, koji ubijaju i pokoravaju sopstvene građane, a ne samo "tuđe". Srušene bolnice u Gazi, priče nesrećnih ljudi koji su ostali bez najbližih, 110 djece poginule u školi na u jugu Irana, sorry nije namjerno kaže neuračunljivi Hegset, ili usmrćeni kritičari i opozicionari tiranina Vladimira, kao što su Navaljni, Politkovska, Njemcov… I ne mora samo da se prosipa krv. Tiranija je i Vučićevo nasilje nad studentima, rektorom, univerzitetom, nad društvom i građanima. Jer svi ti tirani se drže gesla Šekspirove lejdi Magbet: ako želiš vlast i moć, nema sumnji i preispitivanja, samo gazi i ubijaj, dok se posao ne završi. A onda, kako mi nekada davno opisa Vučića jedan njegov školski drug, onda se pokaže kako se brani (osvojena) vlast. I tako 14 godina. Ili svaki dan 5.110 dana.
Još jedna provokacija Kušeja i moderno tumačenje Šekspira ogleda se u jako bitnom detalju: umjesto originalnih vještica koje kroz ludilo moći vode Šekspirovog Magbeta do stvarnog ludila i samouništenja, austrijsko-slovenački režiser na scenu uvodi djecu. Kako bilježi kritika, dječije vještice režijski simbolizuju nevinost koja zaposijeda i uništava Magbeta, vodeći ga kroz proročanstva i ludilo. Oni se pojavljuju kao djetinjasti, blijedi likovi u crnim kostimima koji izvode "paklene igre", predstavljajući neplodnost ambicije i Magbetovo unutrašnje djetinjstvo kao uzrok zla koje sije kao kralj.
A zar nije slično i u filmu "Šegrt" (Alija Abasija, danskog reditelja iranskih korijena) koji 2024. na sličan način pokazuje kako se ambicija i manipulacija polako kristališu u Trampov stil vlasti: nikad ne pokaži slabost, nikad ne priznaj grešku, odbaci optužbe i koristi spinove i poluistine umjesto činjenica. Kao kod lejdi Magbet, tako i kod Trampa, Orbana, Vučića, Putina ili nekog od teheranskih mula, emocije i narativi se koriste kao sredstvo moći - sa naglaskom na to da se ljudi i institucije omekšavaju ili prilagođavaju tome, umjesto da se tome opiru. Baš kao što u jednoj sceni, kada njihovo kraljevstvo počinje da se urušava, zaključuje sam Magbet: šta je život nego isprazna bajka, puna buke i jada, ispričana od idiota!
Umjesto klasičnog herojskog simbola katarze i obnove, šuma Birnam se kod Kušeja pojavljuje kao dio opšte pustoši i haosa, ona je tama koja guta kraljev dvorac, čime reditelj odstupa od Šekspira i pesimistički zaključuje kako nova vlast ne briše traume tiranije. Već suprotno, samo nam se regeneriše nasilje. Ili kako recenzije Kušejeve režije zaključuju - moć nije poražena, već naslijeđena, bez pravog iskupljenja ili promjene, što pojačava spoznaju o iluziji kontrole i trajnoj traumi tiranije. Živio 30. avgust, umalo uskliknuh, nasred velike sale Bavarske opere.
U prevodu, džaba smo krečili. Zar Vučić nije najbolja potvrda pomenutoj tezi. Nakon traume sa tiranijom Miloševića, deceniju i po, Srbija i region žive novu dramu i tragediju sa njim u ulozi Magbeta. Gdje bi Ana Brnabić bila idealna kao lejdi Magbet, iako nije partnerski povezana sa kraljem. Katarza je, ako je ikada i bilo, zaustavljena ubistvom Đinđića, a trauma moći i ludila ponovo je osvojila društvo. Na isto, ponavljanje istorije, liči mi i kada slušam lejdi Magbet iz poslaničkog kluba PES-a, koja nam objašnjava: "ne možeš mi reći da radiš za državu i u ime baš istine, nego ko zna koga". I Radmila Vojvodić bi joj, sa onim "neprijatelju ni zrno žita", pozavidjela. I zar to nije potvrda Kušejevog tumačenja da se zlo ne zatire već se samo ponavlja i regeneriše. Ili kako bi to, i u Šekspirovom komadu i u minheskoj postavci Magbeta, priznala sama gospođa (Magbet): "Out, damned spot! Out, I say!" Odnosno: "Napolje, prokleta mrljo! Napolje, kažem"! Vapaj kraljice u samoubilačkom piru kada shvata da se krv odnosno počinjeni zločin ne može oprati. Kao i izgovorene ili ponovljene gluposti ili prijetnje.
Da me poslanica Nedović pogrešno ne shvati, u pitanju je samo metafora: krv je u režijskoj interpretaciji Kušeja simbol krivice i moralnog sloma, koji se recikliraju i ponavljaju i nakon navodnih "oslobođenja" i Ibara. Što sve pojačava njegovu kritiku savremenih političkih sistema, u kojima "pobjednici" samo nastavljaju destruktivni lanac, ponekad čak čineći dramu mračnijom od svrgnutih prethodnika.
Kušejev završetak Magbeta, primjećuje kritika, fundamentalno odudara od originalnog Šekspirovog/Verdijevog teksta, gdje pobjeda Makdafa i Malkolma donosi katarzu, obnovu reda i moralno iskupljenje (Škotske). U originalu, Malkolm je proglašen za kralja uz herojski ton i nadu u budućnost, dok Kušej pretvara finale u pustoš bez vizije - Malkolm i Makdaf ulaze u dvorac pun lobanja i tame, šuma Birnam guta sve, sugerišući da ciklus nasilja i tiranije traje.
Ova promjena naglašava pesimističku poruku o iluziji moći i nasljeđu traume, rušeći Šekspirovu nadu u pravdu i slobodu.
I dok se zavjesa polako spušta nakon dvanaestominutnih ovacija ansamblu i dirigentu (Italijan Andrea Batistoni), i pored opore poruke i pesimistične, kušejevske vizije budućnosti, u emocijama ipak prevladava zadovoljstvo zbog snage kreativnog čina i ljepote istinske umjetnosti. Još kada smo se umrežili i vidjeli da je osvježilo i u Mađarskoj! Orban je gotov, a neka se spremi Vučić. Smrt fašizmu, umjetnost narodu!
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
