Zarobljeni RTCG centrira zicer glavnom uredniku Andriji Mandiću tako što stavlja u isti koš Milovog brata Aca i Rajovog bratanića Danila, iako bi svaki profesionalni novinar našao sličnost između dva druga slučaja - ove oslobađajuće presude sinovcu Danilu M. i one od prije dvije decenije, takođe oslobađajuće, Milovom hajduku Branu Mićunoviću. Uz razliku što je zločin od prije dvije i po decenije imao za posljedicu ubistvo, a ovaj nedavni samo ranjavanje.
Da nam Javni servis nije zarobljen, gore nego u doba prethodnog režima, novinar a ne spiker bi sačekao moćnika, pa bi pitanje glasilo - da li je 20. aprila, oslobađajućom presudom za pucnjavu vašem sinovcu DM, sahranjeno crnogorsko pravosuđe i ismijana pravda?! Ili je to bila najava upokojenja koja će uslijediti nakon četrdesnice, kada se očekuje pravosnažna presuda Zorana Radovića i Valentine Pavličić. Koja će potvrditi prvostepenu, kao u stara dobra vremena: U novembru 2007. godine vijeće Apelacionog suda potvrdilo je presudu Višeg suda, kojom je Mićunović oslobođen optužbi. Prije odluke Apelacionog suda, dva puta mu je suđeno pred krivičnim vijećem tadašnjeg sudije Radovana Mandića, koji ga je oba puta oslobodio. Tim prije što najnoviji ključar najljepšeg zatvora na svijetu AM ne krije da presuda brataniću izgleda kao da je on sam pisao: "Meni je danas bilo važno da je Osnovni sud utvrdio ono što je bio predmet grubih političkih napada u Skupštini, a to je da moj sinovac nije imao nikakvo oružje i da nikog nije ranio. To su važne činjenice kad se sjetite neutemeljenih napada"!
Eto zašto Mandić trči na RTCG. Jer tamo može da ismijava urednike i kompletnu javnost. Najviše samu Vladu koja godišnje izdvaja nevjerovatnih 20 miliona eura za propagandu koja nadmašuje onu Zeka i Radojke. Otuda je i jasno zašto Mandić ne smije da dođe na Vijesti. Jer bi ga ovdje pitali - kakva je razlika, predsjedniče Skupštine, između 20. aprila 2026. i 12. juna 2001?! Ako je isto obrazloženje!? Ako su vaš sinovac i Milov intimus, prvi za pokušaj ubistva a drugi za ubistvo, oslobođeni tih optužbi - zbog nedostatka dokaza?! Kao u stara dobra vremena: "Na glavnom pretresu Mićunoviću za ubistvo Kovačevića niko od svjedoka nije moga da se sjeti da li je Mićunović imao pištolj u ruci i da li je uopšte pucao! Već samo ‘da je stigao blizu ulaza u Urgetnog centra i da se kretao okolo’. Sanitetski radnici Krsmanović i Vojičić koji su unosili ranjenog Kovačevića u UC mogli su samo da se sjete ruke i pištolja, ali ne i osobe koja je držala pištolj i pucala." Na sličan način i prije neki dan: “Nije dokazano da je okrivljeni učinio navedena krivična djela. Oštećeni Perović i Turković ne znaju ko je ispalio projektil i ko im je nanio povrede. Ovaj dio optužbe ostao je na nivou osnovane sumnje, jer ni svjedoci očevici - slučajni prolaznici nisu vidjeli ko je ispalio hitac… Dakle, iako za sud na osnovu provedenih dokaza nije upitno da je okrivljeni Mandić od strane ovih lica uočen na kritičnom mjestu i to baš nakon što su čuli ispaljenje hica, na nivou osnovane sumnje je ostalo pitanje da li je on ispalio hitac i da li je on bio držalac oružja"…
Čak današnje oslobođeno sudstvo ide korak dalje pa problematizuje i pitanje pištolja, možda jeste, a možda nije: “Kada je u pitanju snimak izuzet sa nadzorne kamere unutar UO ‘697’, kritične noći u vrijeme 3.26 časova primjećuje se da lice za koje se na snimku prepoznaje da se radi o okrivljenom Danilu Mandiću iz predjela pasa vadi predmet koji ima oblika nalik na pištolj, ali ovaj video ne pruža sudu dovoljan osnov za pouzdanu konstataciju da se radi o pištolju, zbog daljine kamere, loše rezolucije, iz kojeg razloga se samo nazire oblik predmeta koji nalikuje na pištolj"…
Kao u stara dobra DPS vremena, društvo će opet ostati uskraćeno za punu istinu o teškom kriminalnom djelu. Jer koliko god moćni spiker parlamenta, ključar današnjeg najljepšeg zatvora na svijetu, hvali odluku sudije - samo što ne kaže kako je on sam bolje ne bi sročio - mnoga pitanja ostaju bez odgovora. Što višestruko dovodi u sumnju ovakvu odluku sutkinje Ivane Becić.
Ispada da je Sud kaznio bratanića DM za neovlašćeno korišćenje tuđeg vozila, a da sva suštinska pitanja ostavlja otvorenim. Ako zarobljeno pravosuđe mukotrpnim radom potvrdi ovakvu presudu, eto opet starih dobrih vremena. Deja vu. Javnost će ostati bez odgovora na sijaset pitanja. Recimo: zašto se u noći pucanja i ranjavanja Danilo Mandić sam predao policiji? Ispada jedinstven slučaj u istoriji kriminala i istražnih radnji - da ničim izazvan, obični posmatrač vatrenog obračuna u lokalnom kafiću, odlazi u policiju i predaje se.
Ili: kako je mjesecima Danilo Mandić figurirao kao tjelohranitelj strika Andrije, da ga striko nije krio, da se on sam time hvalio - i da su onda, nakon kobne noći, spiker Mandić i njegova zarobljena skupštinska služba odlučili da sve demantuju. Da bratanić nikad nije bio zaposlen u Skupštini, nikad dužio hladno oružje poput džipa “range rower”, a kamoli vatreno, nalik pištolju kojim je pucano te večeri?! Da li je već u prvim satima nakon kriminalnog obračuna šef Skupštine, sa advokatom Mirojem, počeo da pravi alibi koji će dovesti do današnje presude - da je sinovac kriv za pogrešno parkiranje a ne za pokušaj ubistva? Mašala.
Ako sve ostane kako šef Skupštine želi, a institucije spremno ispunjavaju, onda javnost nikad neće saznati ko je te večeri, 19. aprila 2025, pucao na nekog Turkovića i nekog Perovića, od kojih je jedan uperio prst u bratanića DM, a onda se predomislio. Kao kod Veljovića - neka dva Kolašinca su daleke 2008. jedne večeri došli do redakcije Vijesti i prijavili nekog Pažinovog vojnika Otaševića, sudiju OS tada, da je voajer! I da ih je ometao u ljubavnom činu bacanjem kamenčića na njihovo auto, u kome se, negdje u Rogamima, odvijala ljubavna epizoda. Nakon par dana, Veljovićeva policija je saopštila da su Kolašinci priznali grešku - uhvaćeni voajer nije sudija Otašević već neki anonimni, nikad otkriveni počinilac, koji liči na sudiju. A zašto je taj Otašević bio važan - trebalo je da presudi po tužbi ondašnjeg ključara najljepšeg zatvora MĐ protiv moje malenkosti.
“Danilo Mandić nije pucao u mene, to je učinio najniži od trojice mlađih momaka, starosti ne više od 23 do 25 godina", tvrdio je na sudu oštećeni Darko Perović. Iako je baš na osnovu njegove izjave u noći pucnjave, UP zaključila da je upravo Danilo Mandić a ne neki najniži od trojice, između 23 i 25 godina, pucao na njega. Da li ozbiljan sud i profesionalna istraga mogu prihvatiti takav iskaz sve dok se ne nađe taj najniži od trojice, ako uopšte postoji?! U normalnim zemljama, gdje ne vlada samo zakon već i logika, sve dok se ne nađe Perovićev najniži od trojice, Danilo Mandić će figurirati kao jedini osumnjičeni. Da li će UP i ODT, recimo, podići optužnicu protiv moguće lažnih iskaza Turkovića i Perovića ako ne uspije da pronađe “najnižeg od trojice, između 23 i 25 godina” jer, ispalo bi, takav i ne postoji?! To jest, da je takvog Perović izmislio da bi sakrio stvarnog počinioca?! Da li će nakon toga istraga otvoriti izviđaj oko uslova pod kojima su oštećeni promijenili iskaz i umjesto optuženog bratanca izmislili “najnižeg od trojice”?! Da li su navodno lažni iskaz koji je ušao u sudske spise dali pod prinudom ili zbog novca, nekretnine ili druge materijalne koristi?!
I tako dalje i tome slično. Ako policija, tužilaštvo i sudstvo, sve sporne stvari ne rasvijetle i izvedu do kraja, slušaćemo moćnika AM kako se čitavom društvu smije u lice i slavi zarobljenu presudu kojom je tobože nesumnjivo utvrđeno da njegov bratanić nije imao oružje i nije pucao. Što bi Šofranac rekao, koeficijent na strika je 0.2 a na suprotnu verziju 9.8.
U svakom slučaju, ako zakažu Viši i Vrhovni, ODT i VDT, ako zakaže neustrašivi Lazar i UP, onda društvo, od potpunog fijaska, goreg od najgorih epizoda DPS ere, može da spasi samo Milan K. Već ga vidim kako Anketni odbor za “crne trojke” dopunjava novim ili širi postojeći, transformišući ga u Odbor za “crne trojke i Mandiće”?! Imalo bi se šta čuti i saznati. Može to MK, keve mi. Nije on ćaci. Makar ne Andrijin.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
