STAV

Vizija preporoda Crne Gore

Nema preporoda Crne Gore bez dva fundamentalna zakona koji onemogućavaju bilo koju vlast da se ponaša kao njen vlasnik
220 pregleda 20 komentar(a)
zastava Crne Gore, Crna Gora, Foto: Gov.me
zastava Crne Gore, Crna Gora, Foto: Gov.me
Ažurirano: 05.02.2019. 12:41h

Da je od 2006.  vođena mudro i humano, sa znanjem, ljubavlju i patriotizmom, Crna Gora bi, po kvalitetu života, već danas bila među deset najboljih evropskih država i nezadrživo na putu prema najboljoj evropskoj državi. Sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, sve sem najbolja evropska država je neuspjeh. Budućnost je važnija od prošlosti i zato neću gubiti vrijeme na objašnjavanje zašto je Crna Gora po kvalitetu života, umjesto da bude među najboljim, ubjedljivo među najgorim evropskim državama.

Kapital, znanje i veliki međunarodni ugled i simpatije su tri neophodna uslova za preporod CG.

Kapital

Počeću sa činjenicom da je filantropija veliki izvor bespovratnih sredstava za projekte koji svijet mogu učiniti boljim; vjerovali ili ne, godišnje donacije u svijetu su veće od 500 (ponavljam, pet stotina) milijardi dolara. Naravno, borba za bespovratna sredstva nije laka i dobija se jedino vrhunskim projektima; primjer projekta koji u oštroj borbi za donacije može biti uspješan je projekat „Kneževina Stara Crna Gora“ koji sam nedavno predstavio javnosti.

Strane investicije su drugi izvor kapitala. Naravno, kapital je po svojoj prirodi surov i teži dominaciji i eksploataciji. Manje surovi dio svjetskog kapitala (otprilike jedna desetina ukupnog kapitala) su takozvane društveno odgovorne investicije (Socially Responsible Investing). Skupština Crne Gore po hitnom postupku treba da donese zakon po kome su u Crnoj Gori dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Ustav Crne Gore zahtijeva takav zakon, jer su jedino društveno odgovorne investicije u skladu sa ustavnom odredbom da je CG „ekološka država i država socijalne pravde“; takva država se ne može napraviti sa domaćim i bjelosvjetskim tajkunima, nego jedino sa društveno odgovornim kapitalom.  Takav zakon je najbolja zaštita građana i teritorije od surovosti kapitala i najbolja preventiva protiv uvijek moguće samovolje i zloupotrebe vlasti koja investitore bira prema svome ličnom interesu, a ne prema državnom interesu.

Treći izvor kapitala su krediti, koji sami po sebi nijesu zlo ako se ulažu u kvalitetne projekte. Krediti su zlo i vode u dužničko ropstvo jedino ako se, kao do sada, koriste da maskiraju nesposobnost vlasti i kupe društveni mir.

Direktna demokratija

Pored zakona o društveno odgovornim investicijama, kao osnovu za preporod CG je neophodno razviti direktnu demokratiju, kao barijeru svakoj samovolji i zloupotrebi vlasti i kao način da se obeshrabreni i malodušni građani pretvore u borce koji znaju da je njihova sudbina uvijek u njihovim rukama. Kao što sam već predlagao, referendum na državnom nivou mora biti obavezan na zahtjev najmanje 25.000 građana sa pravom glasa, a na opštinskom nivou na zahtjev 5% građana.

Dva fundamentalna zakona

Toliko je važno da ću ponoviti - nema preporoda Crne Gore bez dva fundamentalna zakona koji onemogućavaju bilo koju vlast da se ponaša kao njen vlasnik. Prvi zakon - u Crnoj Gori su dozvoljene jedino društveno odgovorne investicije. Drugi zakon - referendum na državnom i opštinskom nivou je obavezan na zahtjev propisanog broja građana.

Dvije razvojne strategije

Nesporna je činjenica da na planetarnom nivou živimo u bolesnoj „civilizaciji“. Planetarno zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha je dostiglo dramatične razmjere a katastrofalne klimatske promjene mogu dostići tačku bez povratka već sredinom ovoga vijeka, dakle u doba kada djeca koja se danas rađaju budu ljudi u najboljim godinama. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini veliki avion imaju više od siromašnije polovine čovječanstva... A sve ovo je samo nepotpuna lista bolijesti naše „civilizacije“.

Mada velika većina ljudi u svijetu ne shvata apokaliptičke razmjere katastrofe koja prijeti čovječanstvu, postoji zdrava manjina koja shvata razmjere opasnosti. Među ljudima koji razumiju veličinu opasnosti  ima velikih naučnika, glumaca, pjevača... I kao što je već rečeno, pored investitora-ajkula koji sada haraju Crnom Gorom, u svijetu postoje i društveno odgovorne investicije.

U takvom svijetu CG može izabrati dva puta.

Prva „razvojna“ strategija je da Crna Gora imitira ekonomski bogatije države, tačnije bogatije bolesnike. Ako opozicija i vlast imaju nešto zajedničko onda je to „razvojna“ strategija imitiranja bogatijih bolesnika. Opozicija bi dobila na kvalitetu i ojačala kada bi shvatila i prihvatila radikalno drugačiju strategiju.

Druga razvojna strategija je da ne slijedimo bogate bolesnike, nego da postanemo zdravi planetarni primjer  mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva koje živi u harmoniji sa prirodom. Kada bi iskreno izabrala takvu strategiju, Crna Gora bi, od postojećih manjinskih, ali moćnih, zdravih snaga u svijetu,  relativno brzo i lako obezbijedila potrebno znanje, društveno odgovorni kapital, značajnu  bespovratnu pomoć i stekla svjetsku prepoznatljivost, poštovanje i ugled. Mnogi umni i humani ljudi u svijetu bi takvu Crnu Goru doživljavali kao svoju drugu domovinu.

Ponoviću riječi izrečene prije više od četvrt vijeka. Glavni tokovi svjetske istorije su rezultat djelovanja velikih država i naroda. Mali narod kao što je crnogorski može postati svjetski zapažen i značajan jedino ako je sposoban da se uzdigne do visine primjera nečeg dobrog. Uzdići se do visine primjera mora biti naša ideja vodilja i naša razvojna strategija, koja je itekako realna u sadašnjem svijetu.

Dva fundamentalna zakona koja sam predložio, zajedno sa idejom vodiljom „uzdići se do visine primjera“ su neophodna osnova da se zaustavi dalji sunovrat Crne Gore i počne teški ali realno mogući put preporoda. Iako znam da mnogi neće vjerovati, ne zanima me borba za vlast niti bilo kakva politička funkcija. Kao naučnik i humanista imam druge vrijednosti i bogatstva. Ovo što pišem ne doživljavam kao politiku nego kao odbranu domovine, koja je katastrofalnim vođenjem države dovedena na prag nestajanja. Meni nije ni želja ni nagrada da budem predsjednik vlade ili predsjednik države, ali mi je velika želja i bila bi mi najveća nagrada da se moji Ivan i Milica (oboje rođeni u Ženevi) jednoga dana mogu vratiti u CG koja je postala bolja od Švajcarske!