Vučić i sedam jarića

Iako mjesecima licitira sa raspisivanjem izbora u zemlji Srbiji, iako mu tamo gori pod nogama, jer nakon Orbanovog brodoloma neki analitičari najavljuju sličan scenario kod komšija, Vučić nađe vremena da se bavi i zakazanim izborima u "drugom oku u glavi". Samo da potvrdi kako se ni nakon skoro četiri decenije ništa nije promijenilo. I kako zvanični Beograd opsesivno želi da upravlja Crnom Gorom. Tako je bilo desetljećima prije Vučića, tako će biti i dugo nakon pada njegovog korumpiranog i autokratskog režima. Sa studentima, profesorima i poštenom inteligencijom, nad kojima će ostati da lebdi crna ruka retrogradne Crkve i propagandno-obavještajne mreže.

Iako će parlamentarni izbori u Montenegru biti za 13 mjeseci, Vučić je već u kampanji. Ne on lično, nego njegovi: BIA, SPC, propaganda, politički prvaci i marionete. Već sve podsjeća na scenu iz poznate bajke, gdje jarići bježe glavom bez obzira ne bi li umakli zloglasnom vučiću. Ili mladom vuku. Jedno skoči pod sto, drugo pobježe u krevet, treće u peć, četvrto u kuhinju, peto u ormar, šesto pod korito, a sedmo, najmanje jare, sakri se u kutiju zidnog sata… I sjećate se potresne scene, kada se majka vraća iz šume i zatiče sliku koja sluti na najgore: širom otvorena vrata, sto, stolice i klupa prevrnute, korito slupano, pokrivač i jastuci pokidani i razbacani po podu. Počne odmah tražiti svoju djecu... Dozivala ih je redom po imenu, tražila ih po čitavoj kući, ali od jarića ni traga ni glasa.

U našoj stvarnosti još niko nije progutan ali, kao u pomenutoj bajci, ne sluti na dobro. Praznik rada BIA je odlučila da obilježi udarno - 2. maja vučić, odnosno mladi i gladni vuk, zlokobno je zinuo na Nikolu Jovanovića, gradonačelnika Budve. Ili još gore, na njegovo maloljetno dijete, osnovca, optužujući ga za vršnjačko nasilje. Za potrebe lažne vijesti angažovana je i neka nesretna majka, koja je prvo obavijestila javnost o nemilom događaju iz januara, dakle nakon nevjerovatnih pet mjeseci, da bi kasnije ublažila optužbe, uz spremnost da se čak izvini. Kao da to uopšte ima smisla nakon što je, kako bi rekao Mark Tven, laž obišla svijet a istina tek navukla cipele.

Lažna vijest je očekivano, plasirana preko propagandno-kanalizacionog sistema zvaničnog Beograda koji je ovdje davno instaliran, bratskim pregnućem dva vučića, jednog iskusnog (Mila), i jednog mladog i darovitog (Aleksandra). Nije Pink ovog puta javljao iz pouzdanih izvora, ni Prva, ni Adrija, ni RTCG, već komični "Tender oglasi" u sadejstvu sa bratskom "Borbom" i Gradskim. Reakcijom na sve te "tender portale" Jovanović je pokazao da se i u gledanju na medije suštinski razlikuje od Mandića, glavnog oponenta na budućim izborima. Jer ono što je za Jovanovića "tender portal", za šefa Skupštine je "jedan ozbiljan i veoma uticajan medij". Slično razilaženje kao kod Vučića i Velje Ilića, koje je za praznik rada, preko mreža, zasmijavalo region: naime, Vučić tvrdi da je izdavač Informera DJV "častan i pristojan čovek, sjajan novinar", dok bivši ministar i gradonačelnik Čačka Ilić kaže za istog DJV da je "najgori čovek" koga je sreo u životu, uz zaključak: "On nije čovek, on je životinja".

Organizovana propaganda grupa (OPG), ili tender propaganda Vučićevog režima u CG, pokriva mnogo širi dijapazon medija od onih koji su "probuđeni" u pomenutom slučaju. I po već viđenom i uhodanom sistemu, u mjesecima koji slijede oni će od slučaja do slučaja, od "ekskluzive" do "laži", biti aktivirani po potrebi, a na metama to jest targetima zvaničnog Beograda je da se spreme na najgore. I da kad vučić, odnosno mladi vuk, proguta kredu, i "izglača" glas, ili kad tijestom i brašnom prefarba šapu, ne vjeruju i ne otvaraju vrata. Jer vučić odnosno mandić, ili mladi i stari vuk, mijenjaju dlaku ali ne i ćud. To ne piše u bajci, ali bi mogla biti poruka teksta.

U prevodu - ako čelnici SPC sjutra zakucaju na vrata brata Nikole (Jovanovića), sa darovima u vidu ministarske fotelje nakon narednih izbora, samo da ode sa Spajićem i Mandićem, a ne sa "ustašama" i "antisrbima", gradonačelnik Budve bi morao biti spreman da im odgovori. Nalik već viđenom, kada je uoči ili nakon budvanskih izbora, lično Joanikije pokušavao da spasi "srpsku Budvu" od Jovanovićeve koalicije sa DPS-om! Mireći njega i lidera Nove Mandića. Srećom neuspješno. Iako u psihoanalizi postoji fenomen stokholmskog sindroma, jedan od glavnih izazova sa kojim će se Jovanović suočiti u kampanji koju je najavio ovih dana biće da pokaže kako je moguće biti autonomni srpski političar u Crnoj Gori, a ne pripejd marioneta Beograda. Odnosno Moskve. I drugo, što proizilazi iz ovog prethodnog - Jovanović mora da raskrsti za zaostavštinom "vremena zla", koje su personifikovali Milošević i Ćosić, a utemeljili ruska služba i crkva preko svojih crnorukaša u SRB i CG.

Ako misli da odigra značajnu ulogu na junskim izborima 2027, Jovanović će morati da napusti narativ koji je razorio Srbiju i od zemlje koja je po mnogim parametrima bila najbliža Evropi, 1989. napravio pariju, posljednju u čekaonici za članstvo u EU. Ako ulazi u trku samo da bi sjutra postao ministar, onda bolje i da ne počinje posao. Jer kod Spajića i Mandića ministar nije postao samo onaj ko je žurio na voz.

Zaostavština vremena zlog je vrijednosni okvir koji je porodio gotovo sve današnje partije na političkoj sceni. Od DPS-a, preko Nove i SNP-a, do Demokrata i PES-a. I to se najbolje vidi u odnosu prema medijima. I potrebi da od svih njih naprave propagandne batine preko kojih će tući političke oponente i neistomišljenike. I disciplinovati institucije. Možda je čudno što Pink ili RTCG nijesu prenijeli "potresnu ispovijest majke" koja targetira nevinog sina gradonačelnika Budve ali je to nadoknadio portal Gradski. Koji drži i održava PES. A po potrebi koriste Nova i odumiruće Demokrate. Premijer se hvali kako navodno ne kontroliše nijedan medij iako svi gledamo kako ih plaća, odnosno finansira. Iz državnog ili podgoričkog budžeta. Znači novcem svih građana, uključujući i Nikolu Jovanovića, koji prvom prilikom, sigurno ne i posljednjom, ispada žrtva te Spajićeve propagande. Iako samo Mandić, ili do juče njegov parnjak Knežević svako malo slave preuzimanje "Vijesti", a Spajić i PES na sve to ćute, jasno je da i oni drže palčeve za isti epilog, kako bi onda svaka istina i vijest mogla biti iskontrolisana i namjenski priređena i emitovana. Od "ugodnih pitanja" premijeru na RTCG, preko zataškavanja skandala sa osumnjičenim bratancem Mandića, do eksluzivne laži o maloljetnom sinu nasilniku Nikole Jovanovića.

Eto, valjda će se NJ pokazati ozbiljnijim. Jer su se Mandić, Bečić, Spajić, Abazović, Milatović, i ostali oslobodioci iz 2020, godinama žalili na brutalnu DPS propagandu, Pink, RTCG, Prvu, Gradsku, Pobjedu i sl. da bi se, kada su se dokopali vlasti, pokazali na isti način. Svi oni, otvoreno ili prigušeno, javno ili tajno, priželjkuju da svaki medij pretvore u "tender oglase". Ili "informer".

"Vojko i Savle", tako se zvala naizgled banalna humoreska, objavljena daleke 1987. u tada slavnoj Politici, vodećem dnevnom listu na Balkanu i istočnoj Evropi. Na površini, bio je to obračun sa dva časna akademika SANU, a u suštini priprema prevrata u vrhu tadašnje komunističke vlasti u Srbiji. Tom bolesnom skaskom utemeljeno je "vreme zla" koje traje do danas. Sa Mandićem kao, danas, vodećim propagandistom i Jovanovićem kao najnovijom žrtvom. I naravno da je onda logičan zaključak - ako gradonačelnik Budve misli da bude crnogorski ili srpski Peter Mađar, onda mora da raskrsti sa takvom praksom. Zlim vremenom i zlim ljudima.