Vrijeme je za evropsku pobjedu

Prije tačno dvije decenije, crnogorsko društvo je odabralo državnu nezavisnost i time preuzelo punu odgovornost za svoj razvoj. Upravo tim uvjerenjem vodio sam se 21. maja 2006. godine, dajući svojim glasom doprinos da Crna Gora samostalno i hrabro krene dalje.

Značajan dio građana, uključujući i neke od meni najbližih ljudi, razmišljao je drugačije, što je bilo njihovo demokratsko pravo. Znao sam tada, kao što znam i danas: Crna Gora podjednako pripada svima nama i svi mi podjednako pripadamo Crnoj Gori. Dvadeset godina kasnije, nezavisna Crna Gora je zajednička vrijednost koju dijeli ogromna većina naših građana.

Kada se osvrnemo na godine za nama, vidimo put ispunjen izazovima, ali i važnim istorijskim pobjedama. Postali smo punopravna članica najmoćnijeg vojno-političkog saveza na svijetu, a evropske integracije doveli smo do samog finala. Crna Gora će uskoro postati punopravna članica Evropske unije.

Uprkos globalnim previranjima i čestim regionalnim tenzijama, sačuvali smo najsvetiju vrijednost crnogorskog društva: međuvjerski i multietnički sklad. To je, prije svega, zasluga građana koji su u prelomnim momentima pokazali odgovornost dostojnu predaka. Naša je obaveza da nastavimo da gradimo državu građana, čiji se patriotizam mjeri odgovornim odnosom prema njenoj istoriji, prema njenim zakonima i prema njenim budućim generacijama.

Od obnove nezavisnosti, pa do demokratskih promjena iz avgusta 2020. godine propuštena je, nažalost, istorijska šansa da se Crna Gora istinski demokratizuje. Umjesto nezavisnih institucija, dobili smo državu zarobljenu od strane političkih kalkulanata, korupcije i organizovanog kriminala.

Krajnja posljedica takvog stanja bilo je zaustavljanje našeg evropskog puta. U takvom ambijentu oblikovalo se duboko nepravedno društvo: na jednoj strani se našla mala grupa "tranzicionih pobjednika", a na drugoj ogromna većina građana osuđena na minimalne zarade i penzije. Upravo je slika socijalne i institucionalne erozije iz decembra 2020. godine najsnažniji podsjetnik zašto su korjenite reforme i vraćanje države građanima istorijski imperativ.

Nakon promjena 2020. godine započeli smo proces ozdravljenja države i društva. Pokrenute su važne reforme u cilju izgradnje nezavisnih institucija, borbe protiv kriminala i korupcije, podizanja životnog standarda. Kadrovske promjene u tužilaštvu i sudstvu, kao i program Evropa sad udarili su temelje vizije pravednije i bogatije Crne Gore, usmjerene ka ubrzanom članstvu u EU.

Sumirajući rezultate onoga što smo postigli nakon demokratskih promjena, moramo biti iskreni: urađeno je dosta, ali je moralo više, naročito kada je u pitanju otklanjanje negativnih praksi iz prošlosti.

Na početku svog mandata postavio sam ambiciozan, ali dostižan cilj: Crna Gora u Evropskoj uniji do 2028. godine. Postati članica EU 2028. godine nosilo bi sa sobom izuzetnu simboliku. U susret obilježavanju 150 godina od međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu, vrijeme je za još jednu veliku pobjedu - onu evropsku.

Zato, završnu etapu evropskog puta ne smije pratiti puko "štrikiranje" obaveza, već suštinska transformacija društva u skladu sa evropskim vrijednostima. Crna Gora u Evropsku uniju ne treba da uđe kao posljednja u redu, već kao uređena, pravedna, solidarna i ekonomski snažna država.

Evropska Crna Gora gradi se znanjem, radom i odgovornošću. Zato je vrijeme da govorimo o idejama čija će nas realizacija dovesti do konačnog cilja.

Budućnost Crne Gore mora počivati na korjenitoj reformi političkog i društvenog sistema, počevši od uvođenja direktne demokratije i otvorenih lista koje moć odlučivanja vraćaju građanima. Istovremeno, efikasnim pravosuđem umjesto zastare predmeta, kao i oduzimanjem nelegalno stečene imovine mora se poslati jasna poruka o vladavini prava. U središtu uspješne Crne Gore mora biti osnažena porodica, zaštićena ustavnim garancijama poput neradne nedjelje i podržana kroz stambenu podršku mladima.

Ekonomski preporod mora podrazumijevati dinamičan investicioni ciklus i infrastrukturno povezivanje cijele zemlje. Cilj mora biti ekonomija u kojoj održiv rast plata i penzija prati stvarna kupovna moć, uz odlučno suzbijanje inflacije koja ne smije poništiti postignute napretke. Paralelno s tim, država se mora vratiti svojim ekološkim korijenima, štiteći resurse od devastacije i čuvajući morsku obalu kao opšte dobro, dok se kroz snažniji agrobudžet selo i poljoprivreda moraju afirmisati kao stubovi ekonomske održivosti i demografske obnove.

Humaniji pristup mora se ogledati u efikasnom zdravstvu, u kojem se smanjuju liste čekanja, uvode ključne usluge poput PET/CT centra i javno zdravlje stavlja ispred profita.

Takav sistem mora nadograđivati moderan obrazovni program usmjeren na praktična znanja i kritičko mišljenje, čime se mladi pripremaju za globalne izazove.

Naposljetku, Crna Gora svoju snagu crpi i iz neraskidive veze s dijasporom, čiji se ekonomski i ljudski potencijal mora aktivno integrisati u razvoj matice kroz nove modele saradnje i povjerenja.

Protekle dvije decenije bile su godine demokratskog sazrijevanja, ali i propuštenih prilika iz kojih moramo izvući pouku. Neka naredne dvije decenije budu godine istinskog procvata. Neka znanje, talenat, izvrsnost i rad postanu glavni motori našeg razvoja.

Izgradimo Crnu Goru na koju će naša djeca biti ponosna, kao što smo mi danas ponosni na njenu slobodu, njeno ime i njeno trajanje.

Živjela nam Crna Gora!

Autor je predsjednik Crne Gore