STAV

Bezdani

Koja god odrednica, CG ima razvojni izbor da odlučno mijenja duboku zaleđenost sistema u vezi tema stečajeva i M4 obrazaca. Za obje teme, u pitanju su opipljive nebezazlenosti i značajne neistraženosti, od kojih se i dalje institucionalno bježi ka bilo kakvom suštinskom i skockanom sistemskom razrješavanju
58 pregleda 0 komentar(a)
Lični stečaj, novčanik, novac,, Foto: Shutterstock
Lični stečaj, novčanik, novac,, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 14.05.2017. 10:53h

Divno radno popodne... Konstruktivni razgovor sa rijetko razumnom, uspješnom revizorkom, koja zna šta znači strukovnost u profesijama računovodstva i revizije. Dotaknute su dvije teme crnogorskog sistema: stečajevi i M4 obrasci. Debatovalo se oko odrednice opisa stanja ovih CG sistemskih slabosti: “Pandorine kutije“ ili “bezdani crnih rupa“.

Legenda kaže da je kutija otvorena iz puke radoznalosti i sva zla svijeta su pohrlila da zauzmu ljudske egzistencije. Eventualnim ponovnim zatvaranjem ostala je nada, da zaštićeno pluta. Moderno gledano, kutija je simbol radnih napora u pokretanju razrješavanja izazova, koji na površini izgledaju bezazlenim, ali se kopanjem/bavljenjem uviđa da je u pitanju ko zna kakvo smeće zakopano pod trule tepihe/“daske” ko zna čega.

Od crne rupe, astronomski, ne može se pobjeći. Fizičari tvrde da šta god se uradi, sile gravitacije već matematički precizno izračunate, vuku ka bezdanu. Konvencionalno gledano, crna rupa predstavlja “lokaciju” gdje novci ili stvari nestaju bez traga. Istražiti posvećeno pozadinu, kako bi se iznašla “kosmička” ravnoteža za umanjenje neizvjesnosti dugoročnog poslovanja privrede zemlje, eventualno udaljava od crnila bezdana.

Koja god odrednica, CG ima razvojni izbor da odlučno mijenja duboku zaleđenost sistema u vezi tema stečajeva i M4 obrazaca. Za obje teme, u pitanju su opipljive nebezazlenosti i značajne neistraženosti, od kojih se i dalje institucionalno bježi ka bilo kakvom suštinskom i skockanom sistemskom razrješavanju.

Stečajevi su tema koju su nedavno aktuelizovali poreznici. Djelimična pitanja oko smanjivanja (čitati: brisanja) decenijski nagomilanog poreskog duga, zbog višedecenijskih političkih manipulacija privredom, trebalo bi da se rješavaju nominalnim pokretanjem inflatornih stečajeva po tragu spiska poreznika. Javno izneseni argumenti Poreske uprave (čak i po cijenu apstrahovanja političkih igrarija poreskim statusom Montenergro Airlinesa) a priori govore u prilog da će automatsko pokretanje stečaja za bilo koju kompaniju/preduzetnika/fizičko lice, koji se nisu prijavili za reprogram nagomilanog poreskog duga iz prethodnih godina a kasne sa plaćanjima, voditi cilju resornog ministra: da se očiste poreske knjige.

Sila poreznika, po defoltu, u realizaciji ne znači uspjeh planiranog procesa. Zbog čega? U praksi odraditi ovakav posao bez detaljne analize, unaprijed je osuđeno na slabašnu i selektivnu implementaciju.

Prvo, pokrenuti stečaj je dugotrajni postupak koji se sprovodi u koracima, koji u pozadini trebaju da imaju jasnu sliku ekonomskih parametara, precizno računovodstveno izvještajno izmjerenih. Obično rasknjižavanje unutar poreskih knjiga po naredbi, sa spornim papirološkim tragom, ne može predstavljati nešto. Neće doprinijeti bilo čemu. Ostaviće “krvave“ tragove u prašumi već viđenih strateških odokativnih nekvalitetnih odluka koje se ni do sada nisu željele baviti potrebnim raščivijavanjem sistemskih rupetina zluradosti. Fizičko seljenje dokumentacije iz memljivih podruma PU u kvasne podrume sudske vlasti, činjenično će potvrditi uvriježenu sistemsku (ne)odgovornost u (ne)razvoju.

Drugo, stečaj treba pokretati u ime poreskih obveznika sa konkretnom slikom čemu takav proces u krajnjem treba da doprinosi. “O-ruk” pokrenuti sudski postupak po tragu preporuka internacionalnih konsultanata, onih koji su odavno potvrdili da ne poznaju naš sistem, pa se služe ishitrenom dijagnostikom da bi sproveli zakulisnu papirnu likvidaciju, legalno je sporna. Tako se ne čiste/ brišu bilo kakve, pa ni poreske knjige, nego se završava u lutanju kroz ružnoću nominale.

Pitanje stečaja koji se generiše iz poreskih knjiga ne može stizati u sud, a da se ne sprovede pripremni protokol, kojim se treba potvrditi da li je taj dug tačan i na šta se odnosi, a što bi trebalo da se odradi/provjeri unutar poreskih hodnika i kancelarija. U suprotnom, nominala prebacivanja podataka i papira u sudske podrume, liči na uvaljivanje problema. Odgovornost se fiktivno prebacuje sa izvršne na sudsku vlast. Postojećoj crnoj rupi stečajne neprincipijelnosti/zakulisnosti se pridodaje, pa se nesagledano pojačavaju sile nestajanja u mraku nepreglednosti.

Treće, poreznici ovu temu ne mogu sprovesti sami. Metodologija primjene bi trebala da podrazumijeva uvezanu saradnju sa drugim bazama podataka (PIO, socijalno staranje, zdravstveni sistem, CRPS, sudovi). Esnafska udruženja računovođa i revizora, IT eksperti, ozbiljne civilne kontrole, konstruktivni poslanici, edukovana sudska vlast za ekonomske teme, imaju svoju odgovornost i partecipaciju, ako je cilj adekvatno realizovati suštinski postupak.

I, četvrto, odavno je sazrelo vrijeme da se svakom kreditu ili grantu dobijenom/dodijeljenom od međunarodnih institucija ne bave jajare-stranci, kojima je jedini zadatak da budu prejedači, “je**či“ o trošku naših bezbjedonosnih prljanja, i nesposobnjakovići samoporaženog neoliberalizma. Ovo je ozbiljna tema, koja bi trebalo da rezultira u konkretnim projektnim doprinosima crnogorskom sistemu privređivanja.

A ako se ukupni postupak, kao što dostupne informacije upućuju, ispuni prostorom da se na novim izborima kreiraju “alternativni fakti“ o sređenim poreskim knjigama, praksa sudova i privrednika svakim danom/papirom/podatkom ubuduće će konfirmirati detalje o netransparentnosti koja slika eventualno ništavilo krajnjih dometa teme stečaja pokrenutog zbog nenaplaćivanja politički-odobreno-nagomilanog poreskog duga.

Druga tema nije decenijski aktuelizovana. M4 obrasci, njihova zakonita priprema i redovno predavanje obilne prateće dokumentacije, koja uključuje kopije svih izvoda o plaćanjima doprinosa za socijalno staranje na zakonit način, dio je ogromnog sistemskog problema. Drugi pozadinski ključni element istog pitanja predstavljaju umorne PIO podružnice, kod kojih se predaje dokumentacija. Treći je PIO baza podataka, gdje bi trebalo da se automatski uknjižavaju novčani prenosi za PIO doprinos.

Scenario iz prakse je sljedeći: kada kao poslodavac zvanično provjerite obradu redovno uplaćenih doprinosa u PIO, sledite se kada na dostavljenom spisku vidite da imate zaposlene, koji nikada nisu radili za kompaniju. Ili, redovno ste predavali M4 obrasce, odnosno imate sve formalne žigove koji potvrđuju da ste odradili procedure u skladu sa zakonskim pravilima, ali ni vas ni vaših zaposlenih nema u PIO bazi podataka.

Sažetije, ovu preobimnu dokumentaciju/rad/baze niko redovno zakonito, dosljedno i cjelovito ne kontroliše, niti analizira. Neformalnu kontrolu iz nužde sprovodi svaki zaposleni-a, sticanjem uslova za penziju, pojedinačno.

Da bi se riješio odlazak u penziju, potrebno je ponaosob pogledati direktno u ambis koji besprizorno usisava, silama beskrajne frustriranosti, lične živote i lično vrijeme, iako je zakon uredio drugačije. Šok sa kojim se suočava crnogorski građanin-ka kada dođe da sam sebe odvede u penziju je pregolem. Potrebno je ogromno nerviranje koje se mora odurati da se potvrdi da je poslodavac(i) doprinose redovno platio(li), odnosno da su M4 obrasci pravilno predati. To je kapija pakla, nakon koje je penzija, kao treće zlatno životno doba, u cjelosti zgađena.

Ovo sistemsko slomljeno ogledalo otkriva vidljivu i dokazivu/izmjerljivu neusklađenost, koja činjenično svjedoči kako nadležne institucije, mada primaju zarade, ne glavoboljajuo o svojim strukovnim zadacima, ovlašćenjima i odgovornostima, ni na nivou zakonima propisanih normi. Mada je ovo stanje visoko zarobljavajuće za sistem, i daljnje nekako traje i potpuno se toleriše partijskim profilima decenijama unazad.

DRI, kao što je prije tri godine tadašnjim nalazom odradila opravdanu kritiku Poreske uprave, možda bi konačno trebala da konstatuje sistemsku štetnost M4 “sila zla“ u CG sistemu poslovanja. Članovi Senata to vjerovatno neće željeti, pošto su politički uradili svašta da se dođe do ovog “pragmatičnog“ statusa vladavine nestručnosti. Ali, operativci DRI-a imaju zasluženu institucionalnu snagu da isprljaju ruke i pokažu koliko je potrebno odgovorno dugoročno čišćenje prikazane nečistoće sistema. Zašto?

Penzija je zarađeno pravo pojedinca, tj. zakonita obaveza sistema za sve koji su redovno uplaćivali PIO doprinos i potom dostavljali cjelokupnu dokumentaciju/podatke. Tek kada se ova crna rupa neuvezane (ne)zakonitosti sredi i stabilizuje, nesrećnici iz stečajeva / loših privatizacija / privatnih-sivoekonomskih-schema-(ne)plaćanja-doprinosa imaće šanse da se izbore za svoje argumente, ako ih zakonito budu mogli imati.

Zemlja u razvoju prilikom svakodnevnog rada i poslovanja ne može sebe uljuljkati u basni da se treba prihvatiti opravdanje da je složeni sistemski problem van mogućnosti popravke (“beyond salvation“). Lažna diplomatičnost u (ne)bavljenju suštinskim izazovima, jer u tom napornom ispravljanju nema političkih privilegija, kreira bezdane crnih rupa. A, tako ne bi trebalo da bude. Strukturisano stečajno raščišćavanje nenaplaćenog poreskog duga, kao i cjelovito uvezivanje procedura u vezi M4 obrazaca se mogu i trebaju riješiti. Sistemski sagledano to su izbori između nesavršenog druga (“imperfect friend“) i smrtonosnog neprijatelja (“deadly enemy“). Zato razumni institucionalni profili odgovorno biraju gorkost drugovanja. Ona vodi savladavanju ključnog iskustva ekonomskog razvoja - šta je sve potrebno/koliko traje da se umanji dokumentovano (ne)činjenje koje je podjednako uzrok i posljedica dubokog egzistencijalnog štetočinstva unutar ukupne odgovornosti javnih djelatnika.

Tek se tada dokazuje održivost ekonomskog sistema na dugi rok, što bi valjda trebalo da je tražena potvrda izvikanog patriotizma sa izbornih pozornica. Inače će dvije prikazane slabosti CG sistema naredne decenije ostati sa objektivnom i opravdanom kvalifikacijom da su “biznis barijere“ prema građanima-nkama, a ne samo ino-investitorima. A, tada ni “Pandorina” kutija, kroz onu sačuvanu nadu, niti mlječni put iz vasione, tačkama otpora silama usisavanja, ne mogu uspjeti da osiguraju održivi razvoj.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")