Jubileji podsjećaju na ključne trenutke u životu ljudi i zajednica! Podsjećaju na sve što jesmo, šta želimo i možemo biti, ali i na sve ono što nikada nećemo postati. U tim trenucima, kod onih kojima je dati događaj od izuzetne važnosti, pored euforije dominira i osjećaj odgovornosti.
Dvadeset prvi maj u životima nekih od nas predstavlja događaj zbog kojeg smo izrazito srećni i ponosni. To je sjećanje zbog kojeg se valjalo roditi i zbivanje koje, zbog svog značaja, mora biti objektivno sagledano.
Crna Gora je mediteranski krš na kojem su se lomila koplja velikih imperija, ali i obala koju su zapljuskivali talasi različitih kultura. Zato svijest o našoj nacionalnoj samobitnosti i postojanosti moramo sagledavati kroz aktuelne globalne izazove i klizajuću klimatsku kataklizmu, dok će potencijalno članstvo u Evropskoj uniji usloviti nove pojave u crnogorskom društvu ali zato neće riješiti njene identitetske probleme.
Nažalost, balkanskom umu mnogo toga je neobjašnjivo i ako je oku jasno vidljivo. Znatnom broju naših sugrađana i dalje istina nije bliža od laži jer ne žele da čuju, vide ili, ne daj Bože, da pročitaju opis verzije događaja koji “nije njihov”. Ako već dijelimo našu egzistenciju sa navodnim i vječnim žrtvama istorijskih procesa onda treba da budemo inovativni i brzi u raspolaganju našom nacionalnom slobodom - treba da je koristimo bez zloupotreba, ali i bez žrtvovanja! Proteklih dvadeset godina potvrdile su da nijesmo uvažili tragična iskustva 90-ih i da nijesmo razvili mehanizam kažnjavanja za ponašanja koja pozivaju na nacionalne, vjerske i ideološke sukobe. Ostala su nam zla koja prepoznajemo u političkim podjelama i socio-ekonomskim nestabilnostima.
Tačno je da je odvijanje referendumskog procesa iz 2006. godine, kao i svaki raniji prelomni trenutak u prošlosti Crne Gore, izazvao novu podjelu, ali su po prvi put “ove gore koje ne trpe regule” donijele svoju odluku olovkom. Tokom mirne referendumske atmosfere, koja je u 96% posmatračkih izvještaja okarakterisana kao “veoma dobra” ili “dobra”, uredno su evidentirane i sankcionisane sve nepravilnosti, ali od tada u Crnoj Gori nije znatno unaprijeđena izborna praksa i birački spisak i dalje nije propisno uređen.
Priroda poslaničkog mandata u Crnoj Gori ne odgovara načelu građanske suverenosti, jer poslanici ne zastupaju interese građana već političkih partija i njihovih finansijera. Ako bismo parafrazirali Hansa Kelzena, jednog od najistaknutijih teoretičara u modernoj filozofiji prava i političkoj teoriji, da je “nemoguće uspostaviti neposrednu demokratiju” onda je neophodno da “se zakonodavna funkcija povjeri parlamentu izabranom od naroda” i da neki od budućih sastava Skupštine Crne Gore treba da bude izabran putem otvorenih lista. Tačnije, član 83. Ustava Crne Gore u kojem se navodi se da “Skupštinu čine poslanici koji se biraju neposredno, na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava i tajnim glasanjem” i dalje je mrtvo slovo na papiru.
Pored ovoga, iako je Ustav Crne Gore 2007. godine usvojen dvotrećinskom većinom u Skupštini Crne Gore, primjena njegovog prvog člana, kojim je naša država definisana kao “građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde zasnovana na vladavini prava”, nije u potpunosti efektivna. Zbog svojih tzv. kaučuk normi (eng. elastic clauses ili rubbery norms su pravni termini koji označavaju široke, neodređene i rastegljive odredbe), Ustav Crne Gore tumači se na različite načine i zbog nepostojanja zakona o Skupštini Crne Gore i zakona o Vladi Crne česte su zloupotrebe u parlamentarnoj praksi i ponašanju izvršne vlasti.
Pravni sistem Crne Gore nije harmonizovan. Nekada zbog “nekompetentnosti”, a danas zbog ispunjavanja agende o pridruživanju EU, poslanici izglasavaju zakone koji su međusobno protivurječni i koji dezavuišu uspostavljene dobre prakse (npr. funkcionisanje lokalne samouprave, finanisranje lokalnih javnih medija, nekoordinisanost u pripremanju turističe sezone i dr.). Šta drugo i očekivati kada smo početkom februara svjedočili kako je naš parlament za 87 minuta usvojio 25 zakona. Da... Umjesto da se Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore utvrdi njegova nadležnost po kojoj bi mogao da ocjenjuje međusobnu usaglašenost određenih pravnih propisa, posebno podsistemskih sa sistemskim zakonima, naši poslanici ponovo razmatraju mogućnost da se sudijama kojima je prestala funkcija zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju ili isteka mandata omogući vršenje funkcije do izbora novog sudije. Selektivna primjena prava počinje onoga trenutka kada se onima koji trebaju da odlučuju po određenim normama dozvoli prevelika diskrecija!
Zato su nam danas, nakon 20 postreferendumskih godina, ostale u sjenci vladavina prava, primjene principa demokratije, izgradnja transparetntih i funkcionalni institucija, kao i promovisanje tolerancije u cijelom društvu, jer su pod svjetlima političke arene otvoreno razvijani perfidni oblici nasilja, prevarni stilovi života i afirmisani svi oblici malograđanštvine i ljudskih bjedastoća. Zato se nedovoljno podstiče razvoj obrazovnog i zdrastvenog sistema. Zato nam je i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti stočki oćutala sve naše značajne prelomne trenutke i najavila da ćemo krajem 2028. godine, sa ulaskom u EU, konačno dobiti Enciklopediju Crne Gore. Zato i današnje crnogorsko društvo neodoljivo podsjeća na Hajdegerovo doba “zaboravljenosti” i “napuštenosti” unutrašnjeg bića čovjeka i to baš u ovom vremenu kada vjerske institucije uživaju veliko povjerenja u javnosti.
I, zato u ovim danima našeg slavlja ostavimo i vlasti i opoziciji mogućnost da izvode zaključke o svojoj predodređenosti, značaju i uticaju na događaje koji će biti značajni za istorijsku nauku, jer spram njihovih namjera našoj Crnoj Gori neophodni su novi oblici socijalne solidarnosti, veći građanski aktivizam i odsustvo apatije. Moguće je da i države, poput ljudi sa teškom prošlošću, stvaraju najbolju budućnost! E viva vero Montenegro!
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
