Štede na penzionerima

Nakon januarskog usklađivanja penzija u Crnoj Gori za 0,38 odsto, stigla je vijest da drugo godišnje usklađivanje od 01. maja, neće biti “puno veće”, kako nedavno najavi direktor Fonda PIO, nego će iznositi samo 0,95 odsto. Znamo, osjetili smo i mnogo se komentarisalo i komentariše da je najniža penzija od 450 eura, nakon dvije godine držanja po ledom, od 1. januara uvećana za 1,71 euro, dok će, nakon drugog povećanja od 4,29 eura iznositi 456 eura. Mašala!

Komentara u javnosti ne fali i svi su s razlogom. Vanredna povećanja najniže penzije, prema programu “ES2” i ranije, posebno su izazvala negodovanje u javnosti, gdje se, najčešće, spominjala diskriminacija među penzionerskim grupama. Još uvijek “male” penzionere ogovaraju čak i oni koji populistički sažalijevaju mnogoljudnu penzionersku populaciju. Političari to rade iz interesa, jer su penzioneri najbrojnije i najažurnije biračko tijelo.

Živeći u smutnim i turbulentnim vremenima, nedovoljno smo obraćali pažnju na četvoromjesečna usklađivanja penzija u protekle dvije godine, a šta je značilo zamrzavanje najniže penzije u tom periodu, govore sljedeći podaci. Procenti usklađivanja penzija uzeti su iz dokumentacije Fonda PIO i medija:

01. 01. 24. - 2,08 odsto; 01. 05. 24 - 1,93 odsto; 01. 09. 24 - 2,4 odsto;

01. 01. 25. – 6,85 odsto; 01. 05. 25. – 3,1 odsto; 01. 09. 25. – 1,98 odsto.

Da je najniža penzija od 450 eura usklađivana po naprijed navedenim procentima, njen iznos bi od 1. januara 2024. do 1. septembra 2025. godine, porastao sa 450,00 na 583,63 eura, odnosno za 88,63 eura. Tako bismo formalna i ponižavajuća usklađenja penzija u 2026. godini dočekali koliko-toliko spremniji. Imajući u vidu šest četvoromjesečnih usklađivanja, prostom računicom dolazimo do podatka da je svaki penzioner sa najnižom penzijom, za dvije “ledene” godine, oštećen za preko 1.000 eura! Ušteda za državni budžet, po ovom osnovu, samo u IV kvartalu 2025. godine iznosila je oko 15 miliona eura, a za dvije godine nije teško izračunati. Znači, zamrzavanje najniže penzije urađeno je ne samo da ne bi bile “povrijeđene” ostale kategotije penzionera, nego zbog javnog interesa, kako oni nazivaju uštede u budžetu. Jednom rukom daju a drugom otimaju!

Naravno da ima ko da troši budžetski novac, i vazda im je malo! Treba isfinansirati ne samo neophodne troškove državne administracije nego i megalomanske apetite državnih službenika, počev od najbrojnije vlade u Evropi, preko Skupštine... itd. Izabrani predstavnici naroda i vladini zvaničnici, savjetnici i drugi službenici uživaju u putovanjima, skupim hotelima, bogatim trpezama, dok im u kabinetima dežuraju brojni ugovorci, tek da zarade pozamašne honorare. Treba finansirati funkcionerske naknade, o kojima se godinama komentariše, ali nema restrikcije. Imenuju se v.d. funkcioneri pa nakon pola godine novi, a prethodnima je obezbijeđena plata za godinu dana, ili do penzije, što nadležni često rade smišljeno, da partijskim kolegama i koleginicama namaknu platu. Za finansiranje političkih partija, takođe, odlaze milionske sume narodnog novca, itd.

Kada govorim o usklađivanjima penzija, naravno da mislim na cijelu penzionersku populaciju, na ljude koji su ugroženi zbog svoje starosne dobi, lošeg zdravstvenog stanja i narasle potrebe za njegom porodice i brigom cijele društvene zajednice. Pored rastakanja porodica i odumiranja srodničkih veza, što je vrijeme donijelo, nije mogla da ih zadesi veća nevolja od ubrzanog kraha zdravstvenog i penzionog sistema?! Povećane su plate i najniža penzija, što jeste za pohvalu, posebno u godinama visoke inflacije, ali imamo zdravstveni sistem u čijem centru nijesu pacijenti, i penzioni sistem koji penzionerima ne može da obezbijedi život dostojan starosti.

Prema najnovijim podacima oko 107-110.000 stanovnika Crne Gore starije je od 65 godina, a država nema strategiju kako da život mnogoljudne stare populacije učini podnošljivim. Imamo nekoliko domova za stare, sa ukupnim smještajnim kapacitetom od oko 1.044 kreveta, imamo nedovoljan broj geronto domaćica, veliki, ali nikad dovoljan broj volontera Crvenog krsta Crne Gore, nedovoljan broj dnevnih boravaka za stare, male penzije kojima se korisnici ne mogu prehraniti i platiti režijske, a kamoli troškove liječenja u PZU, njegovateljice i tome slično.

Mnoge “kuhinje” u svim sistemima, pa i našem, nedostupne su javnosti, ali se proteklih dana često govori o narodnim kuhinjama u Crnoj Gori, koje rade pod okriljem lokalnih uprava ili SPC. Ponosni i poniženi siromašni građani su prinuđeni da koriste usluge narodnih kuhinja, a ni njih nema dovoljno. Portal pvinformer.me je, prije par dana, objavio tekst u kome se kaže “da narodne kuhinje na sjeveru Crne Gore ne mogu da podmire potrebe svih lica, koja se nalaze u nezavidnom položaju”. Poznato je da je stopa siromaštva na sjeveru skoro duplo veća nego u centralnoj i primorskoj regiji, pa su potrebe za otvaranjem narodnih kuhinja ispostavili socijalno ugroženi građani u opštinama Plav, Gusinje, Andrijevica, Petnjica, Kolašin i Mojkovac. Poznato je da u Beranama, Baru, Podgorici i Nikšiću odavno rade narodne kuhinje. Vrijedi napomenuti da postojeće narodne kuhinje, uglavnom, finansiraju sponzori, osim ako se ne uvede neki program “narodne kuhinje-sad”. Nadležni iz državnog vrha se ne stide zbog nebrige prema ogromnom broju građana Crne Gore. Naprotiv, često ih slušamo da kažu: “Nikad se nije bolje živjelo!”