Lomi, Oficir, Oskar i Pipun

Bivši komandir srpske policije Bogoljub Živković slikovito opisuje Vučićevu Srbiju i stanje bezbjednosti nakon 15 godina bratstva vlasti i organizovanog kriminala: "Građani nemaju poverenja u policiju jer više niko ne može da razlikuje kriminalca od policajca". Nešto slično je priznao i AV, (politički) otac tog sveta u kome se prepliću državnici i krimosi. Čudeći se kako neko koga je odškolovala i odnjivila država, može da učestvuje u pripremi zločina a onda ga prećuti, i mirno ode na spavanje. Nema više stare i raširene prakse da policajci obezbjeđuju kriminalce, ljutito je poručio predsjednik, čime je šokirao građane koji su tek tada, jer vjeruju predsjedniku, shvatili da žive u državi gdje je nemoguće prepoznati razliku između policajaca i kriminalaca.

Ali Srbima nije samo teško da naprave tu razliku, još im je teže da utvrde ko je Oskar, lik iz Skaj komunikacije, a ko Vučić, realni lik i šef države. Opet istu dilemu ima i sam AV: "Nismo sigurni ni da govore o meni, jer ima mnogo mesta gde govore i o Vučiću i o Oskaru'", kazao je prije par mjeseci u nekom od svojih studija listajući transkripte sa Skaja. Jer, Šarić, Korać, Belivuk, i slični u ćaskanju na temu političko-mafijaškog života i saradnje sa vlašću i institucijama, nekim Edom i Markosom, recimo, na jednom mjestu kažu za Oskara da "nije učestovao ni u čemu kriminalnom"! Uz to naglašavaju kako "to samo Oskar može da preseče". Što i samom Vučiću logički sugeriše da je Oskar, u stvari, isto što i nekad Lomi - šef države. Ali, s druge strane, objašnjava AV u tom TV nastupu, ista lica iz krimi miljea u Skaj komunikaciji govore o njemu dosta grubo i neprimjereno, opisujući ga kao "bolesnog psihopatu". Iako je u pomenutoj ispovijesti Vučić bio skloniji zaključku da on nije Oskar već ovaj drugi "bolesni psihopata", ja mislim obrnuto - da je on u stvari Oskar, neko "ko nije učestivao ni u čemu kriminalnom" i neko "ko jedino može to da preseče". A bolesni psihopata neka bude Vučićević, Vulin, ili Bokan, svejedno. I njima ne bi smetalo da se slože jer uvijek treba "primiti metak" za šefa.

Eto, zašto je Crna Gora daleko ispred Srbije u evropskim integracijama i standardima. Za razliku od srpskog predsjednika ili običnog građanina susjedne države, koji ne znaju ko je policajac a ko kriminalac, niti ko je "Oskar", a ko "bolesni psihopata", kod nas je sve razjašnjeno. Lomi je Milo, Oficir je Milović, a Pipuna ne treba posebno predstavljati. Tim prije što Milanu Kneževiću ne smeta kodno ime Pipun, a toliko voli šefa AV da bi se prije Vučićevića i Marića, prije Brnabić i Vulina, samožrtvovao i priznao da je on "bolesni psihopata", a ne šef AV. I da je predsjednik u stvari Oskar, jer mu niko od njih iz Ćacilenda ne zna da je učinio išta kriminalno, dok su gledali mnogo puta kako je samo on mogao da preseče kad je bilo najgore za državu i srpski svet.

Ali da se vratimo na naslov. Ignorišite na trenutak Oskara. Iako on poludi kad mu ne pokažeš dužnu pažnju ili ako napraviš intervju sa njim od samo sat i po, i to van prime time. Oskar jedino još nije probao intervju u nastavcima, jer nije čuo da smo u Montenegru mi to već davno gledali, kada je onaj nepomenik sa IN Televizije, pravio nastavke sa Bebom. Popović a ne Vojvodić. Riječ, slika, neprijatelj - sjećate se. Sve isto što danas gledamo, samo njega nema. Lomija. Ni Oficira. On je u bjekstvu ali i dalje na braniku otadžbine - nebo plavo, viteški i crnogorski. Što bi rekao Oskar, ne mari mnogo što ga je država odškolovala, profesionalno afirmisala, dala mu orden čak za najviše zasluge. Sve što, dakle, važi za Oskarovog Milića još više važi za Lomijevog Milovića, ili mnogo više, ako se računa broj likvidacija, jedino što Oficira Lomi nikad nije odlikovao. Možda se sad kaje kad vidi kako je Oskar znao da prepozna Milićev rad i doprinos otadžbini, ali je sigurno da mu Oficir to ne zamjera. Jedan je Lomi. "Brat naš… Niko se za državu i identitet ne žrtvuje kao on. Svakog je kuma ispratio i pomogao, svako selo digao, da ne pričam o državi i zastavi na Ist Riveru. Dok su ostali najveći kajmak kupili. Sram da ih bude"! Tako je govorio još jedan naš Veselin M, školovani policajac P.L., kodnog imena Junior.

Kad jednog dana Vučić prizna poraz na izborima kao Đukanović, čitaćemo integralno štivo iz Skaj prepiski, koje sada čami u fiokama njegovih tužilaca, lojalista i ćacija. Kako će tek u njima srpski policajci i kriminalci, političari i sudije, da veličaju Oskara. Recimo, Belivuk piše Vulinu, naravno prije hapšenja, iz nekog Senjaka u Ritopeku, pored mlina za ljudsko meso: "Brat naš Oskar. Niko se za državu i srpski svet ne žrtvuje kao on. Svakog je kuma, a ne samo Nikolu Petrovića, znao da isprati. Svakog je od nas digao i pomogao. I svako selo i autoput. I Ćacilend, slava mu i milost. Dok su ostali najveći kajmak kupili, kao Zvonko, Vujko i neki Bošnjak. Sram da ih bude"… Nešto tako.

Da se napokon dotaknem naslova. On je u stvari aluzija na novu koaliciju u Podgorici. Lomi, Oficir, Oskar i Pipun. Opet zajedno kao između 2010. i 2020. Bratstvo Đukanovića i Vučića, škaljarskog i kavačkog klana, Šarića i Mićunovica, Zvicera i Belivuka. Nije im ništa trebao Pipun, sve dok Lomi nije pao, a Oskar se napravio lud, kao ja i Lomi, državni udar i Sinđa, bože me sačuvaj. Nikad čuo, nikad video.

Zato je sada tu Pipun, dosad samo Oskarovo klepetalo na ustaške teme, a ubuduće most i lijepak za novo-staro bratstvo! I jedinstvo. Ono što je sanjao od 2020. da bude Dritan, šef parade sa tri ili četiri poslanika odnosno odbornika - Milan je napokon uspio. Sada je na putu da napravi većinu u Podgorici, sa do juče smrtnim neprijateljima i baštinicima lažnog referenduma, koji su priznali lažnu državu Kosovo i ućerali nas u lažni NATO. U pravu je neki Stojović, iz PES-a, opet gledamo savez jedinstvenog DPS-a i Jedinstvene Rusije.

Ko u Briselu ili Monsu, sjedištu EU i NATO-a, može razumjeti da navodno prozapadni DPS i njegovi prozapadni sateliti ulaze u savez sa promotorom malignog srpsko-ruskog uticaja u Montenegru?! Koliko će trebati vremena Ursuli i Ruteu da im profesor Vuković objasni kako je suština saveza sa malignim Pipunom u stvari deblokada glavnog grada. Neka jebena prinudna uprava. Koja bi inače trajala godinu, do narednih izbora. I da neki Mujović od gradonačelnika ne bi asfaltirao i zapošljavao u kampanji, Lomi i Oficir žrtvuju sve zapadne vrijednosti, pravnu državu, slobodne medije, otvoreno društvo, ljudska prava, i staju uz bok mrzitelju i negatoru svega toga?! Jadni Rute i Fon der Lajen, već ih vidim preznojene i zgužvane, nakon tri sata objašnjenja profesora Ivana, gdje nikako ne mogu da uhvate poentu - zašto Lomi opet ide u zagrljaj Oskaru, odnosno Putinu. Kome još ne znamo kodno ime jer Skaj za Rusiju i tamo čeka u fiokama. Dok veliki vođa ne padne.

Kada je prije desetak godina neka podružnica CDU u nekoj zabiti Istočne Njemačke odlučila da za lokalnu vlast napravi većinu sa AFD-om - odmah su bili raspušteni. Merkel je ekspresno poništila tu nakaradnu koaliciju. Jer, sa vrijednostima se ne trguje. To se zove liderstvo. Cinici bi rekli - pa ni ovdje nema trgovine vrijednostima. Lomi i Oskar obnavljaju savezništvo koje nije utemeljeno na evropskim standardima već na omerti. Zato su njihovi prvaci Pekar i Oficir, a ne Pipun, Markos i Edo - oni su obična klepetala, političko krilo mafije, kako su nekad Knežević, Medojević, Mandić, označavali prvake DPS-a. I kao što sami vidite u tom društvu više nema Mandića. Kada je čak i Andrija digao ruke od nekadašnjeg brata Milana, DPS ga prima u naručje. I onda kažu - kako je pametan Mandić. Nije on toliko pametan koliko su Danijel i saborci naivni. Ili zarobljeni. Omertom Lomija, Oficira i Komite.

Ako sve saberemo, ispada da je AM, spiker i lider Nove, najveći dobitnik novonastale situacije u Podgorici. DPS ga je još jednom pogurao prema političkom centru, a sebe zakucao na političkoj desnici. Zajedno sa Oskarom i Pipunom.