Princeza Ksenija, još jednom, mora u egzil

Od svih sekretara u Ministarstvu prosvjete najbliže poznajem sekretara Dragana.

Sekretar Dragan, kapetan Dragan, kum Dragan, stražar Dragan… na čijoj je straži?

Skroman i uljudan, takvog ga pamtim. Čitao je knjige i ušao u carstvo slova, dokumenata, koje daju vlast.

Dragan je dostupno nedostupan.

Aktivno neaktivan.

Ministarka Anđela (anđeli sa njom) u njemu vidi stabilnog vršioca državnih poslova na mjestu sekretara.

Kad ga uporedim sa plejadom sekretara ministarke Bratić, bio je i sekretar sa anđeoskim prezimenom i brojni drugi i sa harmonikom ili bez nje, lijepo mi dođe da zaboravim i ministra Vojinovića - ruskog đaka, koji je vidio Boljšoj, da ne pričam o zulumu Peđe Boškovića i Damira Šehovića. Slobodan Backović, uzrok svih naših patnji, svijetli je primjer u nastavku svojih čemernih tumačenja zakona o finansiranju.

Kada jedan zdravomisleći čovjek krene u prosvjetiteljski pohod, da ne kažem naum, nakon više decenija susreta sa sekretarima i vajnim ministrima, ostaje mu samo da stvar prepusti anđelima, ali onim pravim, koji se na svetoj liturgiji primaknu čovjeku poprilično blizu, pa osjeti dašak treptaja njihovih krila.

Kad stignu heruvimi – đakon ponovi - pazimo!!!

I samo u toj nebeskoj harmoniji, koja se izliva na sve prisutne, čovjek nalazi snagu da sve posmatra mirno i dostojanstveno.

Anđela, anđeli sa Vama,

Na koljenima smo šest godina i još toliko prije Vas.

Zatvorite poglavlje jednog obrazovnog procesa, nadahnutog imenom princeze Ksenije Petrović.

Kad već zatvarate poglavlja.

Uđite u istoriju makar po tome.

Ne treba nam dopuna licence, niti nam trebaju pedagozi, koje će da licenciraju Vaše “stručne komisije”.

Luča prosvjetiteljstva nastaviće da živi u jednom drugačije organizovanom obrazovnom procesu zajedno sa našim evropskim i svjetskim prijateljima.

Niste nam potrebni.

Dobronamjerni čitaoče ovog teksta, nemam prostora da vam ispričam detalje naše čemerne priče. Sve što se školi dešavalo prevazilazili smo sa krajnje optimističkim stavom i velikim rezultatima, uvijek čvrsto vjerujući da će doći trenutak da naša stradanja pređu samo u jedno - lakši put u našim dnevnim školskim aktivnostima.

Bivša i sadašnja vlast uradila je sve da naš obrazovni program pređe u jednu drugačiju platformu. Ona će biti još ljepša i uzvišenija.

Princeza Ksenija, još jednom, mora u egzil.

Vidimo se u Berlinu!

Autorka je direktorica baletske škole „Princeza Ksenija“