Što vidiš da propada smatraj propalo je...

Za početak, jedan od mojih omiljenih citata:

Kad nešto počne naopako onda se to može završiti samo naopako, tj. nikako se ne završava nego tako naopako traje...

Ovo nešto počelo je prije šest mjeseci, kad je najevropskija, najdemokratskija i najhumanija od svih crnogorskih vlasti u istoriji odlučila da najsramotnije od svih zanimanja u Crnoj Gori - špijanje - uvede u legalne tokove...

I to ne na mala nego na velika vrata...

Toliko velika da kroz njih iz javne policije mogu biti izbačeni svi koje neki špijun označi kao bezbjednosnu prijetnju...

I ne samo to, trebalo je da budu legalizovane i neodobrene, nekontrolisane i nezakonite mjere nadzora po kojima bi tajna policija sve protivnike vlasti i sa njima povezana sumnjiva lica mogla da prati, prisluškuje i snima čak i na onim lokacijama na kojima je i utamničenim zločincima garantovana intima...

* * *

Ne može to tako, ubjeđivali su vlast novinari, civilni aktivisti, domaća opozicija i pođekoji od evropskih staratelja, ali zakon je ipak usvojen...

Svi ste vi izdajnici, zaštitnici kriminalaca i kočničari našeg ubrzanog ulaska u evropsku zajednicu, tako je manjini odgovarala većina...

Ove sedmice ista većina ipak je prihvatila bar dio prigovora...

Da komisiju za provjeru bezbjednosnih smetnji u policiji neće obrazovati ministar unutrašnjih poslova, već Vlada na njegov predlog...

I to uz pribavljeno mišljenje parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu (koje nije obavezujuće), a član te komisije biće i predstavnik kojeg će predložiti glavni specijalni tužilac.

I da će šef tajne službe morati da dobije odobrenje predsjednika Vrhovnog suda da bi prikupio određene podatke ili aminovao pojedine mjere nadzora.

A sa kojeg je razloga vlast prelomila u mozak tek nakon pola godine?

E, taj razlog se zove vezana trgovina koja se završava tek nakon što se sa opozicijom dogovori dobra cijena...

Mi vama dva člana zakona, vi nama tri ustavne promjene...

* * *

I, je li boljelo?

Nije, ako se ne računa glavobolja gledalaca i čitalaca koji su mjesecima zastrašivani da nam ulaska u Evropsku uniju nema bez izbacivanja političara iz tobož nezavisnih savjeta...

Je li moglo mnogo ranije?

Jeste, prije nego što su sporni zakoni usvojeni, ali bi u tom slučaju vlast ostala bez ucjenjivačkih kapaciteta...

A je li vrijedjelo?

Evo ne znam, ali znam da je od uvođenja višestranačja najveći uticaj na sudstvo i tužilaštvo imao jedan političar koji nikad nije bio član ni Sudskog ni Tužilačkog savjeta...

* * *

Za Savjet Narodne biblioteke u glavnom gradu nijesam znala ni da postoji sve dok se i on nije oglasio po gorepomenutom trgovačkom receptu...

Radosav Ljumović ili Marko Miljanov postali su, ni krivi ni dužni, predmet vezane trgovine...

Bez ikakvog realnog razloga, jer niti prvi zaslužuje da bude predat zaboravu, niti je drugi zaboravljen, naprotiv - ime Marka Miljanova nose i ulica i škola i muzej i jedna književna nagrada, a njegova spomen-bista nalazi se u centru grada...

Ime Radosava Ljumovića - ako izuzmemo jednu ulicu u Malom Mokrom Lugu - službeno čuva samo Narodna biblioteka u Podgorici...

Tako je još 1959, jednoglasno odlučio Opštinski narodni odbor Titograda...

Drugačija su sada imena i odbora i grada, ali to ne znači da odluku o brisanju imena Biblioteke može donijeti iko drugi osim Skupštine glavnog grada, i to onako kako je i donesena - jednoglasno...

* * *

Pa čemu onda insistiranje (n)ove vlasti da Radosav Ljumović bude izbrisan? I ćutanje javnosti - čast izuzecima - nalik onom kad je stara vlast brisala ime Veljka Vlahovića, takođe španskog borca, iz imena državnog univerziteta...

Ideološki motiv mogao bi da bude nađen u njegovoj biografiji, naročito u njenom kraju...

Poginuo je tokom Španskog građanskog rata, kao poručnik Internacionalne brigade koja je okupljala dobrovoljce iz četrdesetak nacija širom svijeta i zato postala simbol globalne antifašističke borbe...

Današnja vlast, ideološki bliska onoj iz 1992. koja je izbrisala Vlahovića, ne baštini tu tradiciju, za nju je junak nepobjedivog karaktera - Pavle Đurišić...

Drugi motiv je prikrivanje vezane trgovine, koja ovoga puta nije vezana za politiku nego za knjige...

Od kojih za najmanje trećinu ne zna niko osim autora i njihove uže familije...

Drugu trećinu uglavnom čine ljubavni romani dvije novinarke i sabrana djela koja ni pojedinačno ne bi prošla prosječnu književnu kritiku...

Ostatak bi nekako i mogao da prođe...

Cijena, međutim, ne može nikako...

Ako je, kako piše na cejn.gov.me kupljeno 497 knjiga...

Ako su, a i to piše na sajtu Crnogorskog elektronskog sistema javnih nabavki, plaćene 52.173,91 plus pdv 7.826,09 - onda je to u zbiru 60.000 eura...

Podijeljeno sa 497 jednako je 120,72 eura...

Toliko je, u prosjeku, koštala jedna knjiga...

Mnogo, brate, pa da su u njoj zajedno obje zbirke Radosava Ljumovića, Primjeri čojstva i junaštva Marka Miljanova i gorepomenuti Ustav Crne Gore sa sve izmjenama...

* * *

Mnogo je u Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu bilo priče o radu Vrhovnog državnog tužilaštva i Tužilačkog savjeta, ali - nakon pet sati slušanja - ja sam iz odgovora Milorada Markovića uspjela da zapamtim samo četiri rečenice...

Da je Specijalno tužilaštvo podiglo 145 optužnica...

Da je oduzeto dva miliona kvadrata nepokretne imovine...

I da je vrhovnom tužiocu u lijepom sjećanju ostala rasprava u Odboru za rodnu ravnopravnost...

Četvrtu su, nadam se, zapamtili i svi poslanici, jer je na svako njihovo pitanje o konkretnim predmetima i neprocesuiranim aferama odgovorio da ne može da odgovara...

I nije mi (ih) žao, glas da na Savindan 2024. baš Marković bude izabran dale su tri četvrtine poslanika plus jedan...

Nije tada poslanicima smetalo što ni u tragovima nije bilo udaljenih sumnji da se novi vrhovni državni tužilac ikad javno pobunio protiv naopakih odluka vrhovnih i specijalnih tužilaca bivšeg režima...

I zato sada, umjesto očekivanja poslanika da se Marković izjasni o pogrešnim ili nedonešenim odlukama VDT-a, očekivano bi bilo da se bar oni koji su ga izabrali - poklope ušima...

* * *

Poslanicima je tada strašno smetala Maja Jovanović, uprkos tome što je tokom dva v.d. mandata pokazala da je najbolji kandidat...

I za tako kratko vrijeme u crnogorskoj mafiji - s posebnim akcentom na njeno političko krilo - postala omražena mimo ijednog bivšeg vrhovnog tužioca i svih bivših tužiteljki...

Zašto posebno u političkom krilu?

Prvo, sa razloga što je po kratkom postupku prekinula trodecenijsku tradiciju da vrhovni tužioci budu i vrhovni branioci tog krila...

Drugo, zbog Vladimira Novovića čijim je izborom srušen mit o nedodirljivosti glavnog specijalnog tužioca...

Treće, kapaciteti Istražnog zatvora postali su prebukirani odmah po njenom dolasku na čelo VDT-a...

Četvrto, ograničenja v.d. stanja - koja čelnici ključnih institucija uglavnom koriste kao pokriće za nerad - nijesu je spriječila da za dva kratka mandata učini efikasnijim rad svih tužilaca...

Peto, hapšenja i optuživanja čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva i preduzeća u državnom (su)vlasništvu nije koristila za lični medijski marketing...

Nažalost, ono što bi u normalnim državama bila prednost - Maja Jovanović je dokazala da hoće, umije i može - pretvorilo se u otežavajuću okolnost...

* * *

Da li je isto htio i Milorad Marković evo ne znam, ali pamtim da sam i prije izbora za vrhovnog tužioca tvrdila da njegova biografija ne daje nikakve garancije da će umjeti i moći...

Uprkos takvoj biografiji, izvršna vlast i dio zakonodavne lobirale su da se na toj funkciji, koja će u državi biti najvažnija bar još deceniju, nađe pravnik bez dana iskustva u tužilaštvu ili makar sudstvu...

Što jes' - jes', opširan je bio taj si-vi ali je u njemu najupadljivija preporuka bio - civilni aktivizam...

Što jeste bilo zakonito, jer uslove formalno može ispuniti svaki pravnik sa 20 godina staža na bilo kojim poslovima. Ali nije bilo logično da tužiocima sa isto toliko ili više staža šef bude - početnik u pisanju optužnica...

Svaka čast za ekspertsko iskustvo u Cemiju ili Juventasu, ali kakva korist od toga u slučaju Medenica, Jovanić, Čađenović, Vukotić, Maraš...

I kakve veze sa borbom protiv organizovanog kriminala, korupcije na visokom nivou i teških ratnih zločina imaju NVO projekti poput:

- "Monitoringa upravnih postupaka u prostornom planiranju",

- "Pravde za djecu",

- "Besplatne pravne pomoći marginalizovanim grupama" i

- "Sprečavanja zlostavljanja u zatvorima kroz reformu sistema rehabilitacije i resocijalizacije"...

* * *

Odužih s ovim civilnim projektima i zamalo zaboravih glavni projekat oslobodilačke vlasti...

Kakva je to vezana trgovina bila, vi nama vrhovnog tužioca - mi vama ubrzanje pretpristupnih pregovora o ulasku nekih partija u Vladu...

Četiri-pet ministarskih mjesta, uključujući i potpredsjednička, plus desetak pomoćničkih i još toliko u direktoratima i agencijama - malo li je za dvadesetak dodatnih zelenih tastera...

U zbiru, 61 od mogućih 81...

Bolje nijesmo zalužili...

Sa tog razloga, za kraj, još jedan od mojih omiljenih citata:

Dragi moj Katule, što vidiš da propada smatraj propalo je...