Puca politička brana u Njemačkoj

Osmog maja 1654. godine gradonačelnik Magdeburga pojavio se pred Carskim saborom u Regensburgu sa dvije šuplje bakarne polulopte i 30 konja. Ništa nije spajalo metalne polulopte, ali konji nisu mogli da ih razdvoje. Polulopte su držale jedna drugu zahvaljujući vakuumu unutar njih i pritisku okolne atmosfere. Tek kada je otvoren ventil i vazduh prodro unutra, sfere su mogle da se razdvoje.

Još jedan vakuum u Magdeburgu biće popunjen sjutra, 6. septembra, kada se u istočnonjemačkoj saveznoj pokrajini Saksonija-Anhalt, čiji je glavni grad Magdeburg, održavaju izbori. Očekuje se da će izborni rezultat uzdrmati njemačku politiku i predstavljati važnu pouku za demokratske pokrete izvan Njemačke: zbijanje redova protiv krajnje desnice može biti opasno ako postane zamjena za ozbiljnu političku strategiju.

Prema posljednjim istraživanjima javnog mnjenja, krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) ima podršku čak 43% glasača, daleko ispred Hrišćansko-demokratske unije (CDU) kancelara Fridriha Merca, koja ima 23%. To AfD-u daje realnu šansu da prvi put u poslijeratnoj istoriji Njemačke predvodi vladu jedne savezne pokrajine. Izbori u Saksoniji-Anhalt mogli bi biti prekretnica koja će označiti kraj “političke brane” koju su glavne njemačke političke stranke podigle kako bi krajnjoj desnici onemogućile dolazak na vlast.

U Saksoniji-Anhalt AfD predvodi Ulrih Zigmund, harizmatični 35-godišnji preduzetnik koji među svim političarima na regionalnom nivou ima najviše pratilaca na društvenim mrežama. Pokrajinske službe bezbjednosti njegovu stranku smatraju ekstremističkom. Ironija je u tome što bi ustavne odredbe čiji je cilj da spriječe dolazak takvih stranaka na vlast mogle odigrati presudnu ulogu u njihovom usponu.

U Njemačkoj je još prilikom osnivanja Savezne Republike uveden izborni cenzus od 5% za ulazak u savezni i pokrajinske parlamente, kako bi se spriječila politička fragmentacija i to je bila jedna od ključnih pouka sloma Vajmarske republike. Danas bi, međutim, taj cenzus mogao da ostavi bez poslaničkih mjesta u parlamentu Saksonije-Anhalt socijaldemokrate, zelene, liberale i lijevo-nacionalistički BSW - svi su na samoj granici potrebnog broja glasova. Ako veći broj njih ne pređe izborni prag, AfD bi svojih približno 40% glasova mogao da pretvori u apsolutnu većinu.

Međutim, čak i ako manje stranke ipak uđu u parlament, dolazak vlade predvođene AfD-om u Saksoniji-Anhalt može spriječiti samo manjinska vlada ili ideološki šarolika koalicija koja bi okupila CDU i antikapitalističku stranku Ljevica. Takva konstelacija samo bi potvrdila tvrdnje krajnje desnice da je kartel tradicionalnih političkih snaga sklopio savez kako bi je spriječio da dođe na vlast, a nema sumnje da bi rezultat bila vlada čiji bi jedini zajednički imenitelj bio neprijateljski odnos prema AfD-u.

Uspon AfD-a objašnjava se spojem raširenih strahovanja zbog imigracije i s njom povezanih bezbjednosnih pitanja, ali i rastom cijena energenata i nezadovoljstvom takozvanim progresivnim kulturnim idejama, od rodnih pitanja do jezika. U Saksoniji-Anhalt ova stranka se u svom izbornom programu bez ustezanja iznosi svoje stavove. Upozorava na “starenje i izumiranje njemačkog naroda” i zalaže se za zabranu duginih zastava na školskim zgradama, uvođenje moratorijuma na širenje energije vjetra i formiranje dobrovoljnih građanskih patrola. Zigmund često govori o “reemigraciji”, a ukidanje javnog radiotelevizijskog servisa postavio je kao jedan od ključnih izbornih slogana. Tvrdi da je obavezno školovanje problem, dok Rusiju Vladimira Putina vidi kao potencijalnog partnera.

Saksonija-Anhalt možda će biti tek početak. Sa 28% glasova, AfD je trenutno najjača stranka u istraživanjima javnog mnjenja na nivou cijele zemlje. Broj njenih članova brzo raste, a gotovo polovina Njemaca kaže da je se ne plaši. Samo dvije nedjelje poslije izbora u Saksoniji-Anhalt, AfD bi, kako se očekuje, mogao da osvoji prvo mjesto na izborima u pokrajini Meklenburg-Zapadna Pomeranija i ostvari dobar rezultat u Berlinu.

Glavnim njemačkim strankama, međutim, nije prihvatljivo rješenje da trećina biračkog tijela ostane bez svojih predstavnika u parlamentu. Ali to ne može biti ni širenje straha. Na naslovnoj strani Špigla, najuticajnijeg njemačkog nedjeljnika, nedavno se pojavila Zigmundova fotografija stilizovana kao policijska fotografija kriminalca uz naslov “Najopasniji čovjek Njemačke”. Zigmund je očigledno bio oduševljen, pa je dijelio primjerke časopisa sa svojim potpisom, pretvarajući naslovnicu u izborni propagandni materijal.

Prije gotovo 400 godina, eksperiment sa magdeburškim poluloptama pokazao je izuzetnu snagu koju može stvoriti vakuum. Politička brana funkcioniše po istom principu: ona zadržava opozicionu snagu i ne dopušta joj da dođe na vlast. Ali to ne može biti zamjena za djelotvornu vlast: nastali vakuum brzo se popunjava kada se ventili otvore.

Isto važi i za druge evropske zemlje. U Francuskoj su glavne stranke udružile snage kako bi obuzdale krajnju desnicu na parlamentarnim izborima 2024. godine, ali nisu uspjele da formiraju stabilnu vladu. U Belgiji “politički sanitarni kordon” nije spriječio uspon nacionalističke stranke Flamanski interes. A u Holandiji i Švedskoj višegodišnje ignorisanje krajnje desnice nije spriječilo širenje njenog biračkog tijela.

Liberalnoj demokratiji danas nije potrebno da podiže još više zidove prema političkim pobunjenicima, već da obezbijedi državu koja ispunjava svoja osnovna obećanja: imigraciona politika koja nije ni demonstrativno surova ni naivno zasnovana na iluzijama; energetska politika koja pomaže industrijskoj proizvodnji, a ne slabi je; reforme koje podstiču privredni rast, umjesto da ga koče regulacijom.

Godine 1654. dvije bakarne polulopte i 30 konja pokazali su okupljenim kneževima Svetog rimskog carstva snagu atmosferskog pritiska. U septembru 2026. Magdeburg bi ponovo mogao da pokaže snagu atmosferskog pritiska. Pitanje više nije hoće li se vakuum popuniti, već hoće li ga ispuniti bijes i ogorčenost ili stručnost, razboritost i integritet.

Autor je član Komisije za temeljne vrijednosti Socijaldemokratske partije Njemačke; njegova najnovija knjiga je Die Hetzer sind immer die Anderen (“Huškači su uvijek oni drugi”)

Copyright: Project Syndicate, 2026.