Jednom prilikom upoznao sam akademskog muzičara, gitaristu, koji mi je ubrzo počeo uzbuđeno pričati o svom "otkriću": naime, odnedavno je saznao da se čovjek može hraniti gledajući u sunce. Ideju je našao u jednoj Facebook grupi, gdje je dobio i pripadajuće "naučno" objašnjenje. Hemoglobin i hlorofil su, navodno, gotovo isto, pa bi i čovjek mogao koristiti sunčevu energiju kao biljka. To što sličnost pojedinih molekula ne daje ljudskim ćelijama sposobnost fotosinteze nije mnogo pomoglo našem razgovoru. Naprotiv, moja pitanja su brzo postala dio problema. Svijet, po njegovom čvrstom uvjeđenju, tu istinu nije htio da prihvati, a neki su se čak trudili i da je sakriju.
O ovom fenomenu je riječ u ovoj priči. Pod praznovjerjem ovdje mislim na pseudonaučna i zavjerenička uvjerenja koja nam nude posebno znanje o svijetu, a opstaju i pred dokazima koji ih direktno opovrgavaju. Pseudonauka i teorije zavjere nijesu isto, ali u ovakvim pričama obično idu ruku pod ruku: prva daje privid naučnog objašnjenja, druga objašnjava zašto ga naučnici odbacuju. Pitanja pogleda na svijet, ideologije i ličnih vrijednosti ne pripadaju ovoj temi; tvrdnja da čovjek može živjeti bez hrane podliježe provjeri, ma od koga dolazila i ma kojoj ideologiji ili grupi pripadao.
Kako obrazovan čovjek prihvati takvu ideju? Najjednostavniji dio odgovora je da znanje iz jedne oblasti ne podrazumijeva znanje iz druge. Međutim, neka uvjerenja, osim što nam objašnjavaju svijet, govore i nešto prijatno o nama samima: da smo prozreli obmanu, da pripadamo odabranoj grupi "upućenih", da nijesmo nasjeli kao svi ostali. Odustajanje od takvog uvjerenja zato može značiti i odustajanje od dijela slike o sebi. A ta promjena nije prijatna i često se izbjegava po svaku cijenu. Stoga, nepodobna činjenica često bude žrtvovana našoj zavodljivoj slici o sebi.
U jednom poznatom eksperimentu ispitanici su tumačili istu tabelu sa brojevima, predstavljenu kao rezultat ispitivanja u dva različita konteksta – istraživanje dejstva kreme za kožu ili efekata zabrane oružja. Kada je tema bila krema za kožu, osobe koje su imale bolje numeričke vještine su bili uspješniji. Ali kada su isti brojevi predstavljeni u politički osjetljivom kontekstu proučavanja efekata zabrane oružja, kod njih je bila izraženija razlika u tačnosti zavisno od toga da li je rezultat odgovarao njihovim političkim opredjeljenjima[1]. Ovakvi rezultati upozoravaju na mogućnost da se sposobnost rasuđivanja ponekad koristi da se svoje pogrešno uvjerenje dodatno učvrsti a ne preispita.
Diploma, dakle, nije garancija nepristrasnosti. Uostalom, koliko pažljivo provjeravamo tvrdnju koja potvrđuje baš ono što želimo da čujemo, naročito kada se tiče naše političke opcije ili grupe kojoj pripadamo? Gitaristu sa početka priče zbog toga je korisnije razumjeti kao iskrenog nego kao nepoštenog. Kada uvjerenje postane noseći zid identiteta, njegovo opovrgavanje može se doživjeti kao napad na integritet čovjeka, pa se tako i brani. Rasprava se seli sa dokaza na skrivene motive onoga ko ih iznosi. U zatvorenoj teoriji zavjere čak i njeno poricanje postaje dokaz zataškavanja. Vatrogasac postaje piroman.
Ipak, iz toga ne slijedi da je ispravljanje zabluda uzaludno. Veliko eksperimentalno istraživanje činjeničnih ispravki nije potvrdilo pretpostavku da one redovno dodatno učvršćuju pogrešna uvjerenja[2]. Da bi razumjeli zašto se neko opire dokazu može nam pomoći da razgovor vodimo bez podsmijeha i da pokušamo da shvatimo širi lični i društveni kontekst. Činjenice su i dalje važne ali nijesu dovoljne.
Skloni smo i da pretpostavimo da praznovjerja danas ima više nego ikada. Međutim, analiza objavljena 2022. nije našla dosljedan rast vjerovanja u proučavane teorije zavjere. Neka američka poređenja obuhvatala su više decenija, dok je evropski dio pratio šest teorija u šest zemalja između 2016. i 2018[3]. To nam ne govori kakvo je stanje u Crnoj Gori, ali upozorava da utisak o sveopštem porastu i dokaz o njemu nijesu isto.
Čak i kada se udio ljudi koji vjeruju ne bi mijenjao, ostaje pitanje šta se mijenja oko njih. Uvjerenje koje je nekada ostajalo za kuhinjskim stolom danas može pronaći hiljade istomišljenika, dobiti uvjerljivu grafiku i početi da donosi prihod od reklama. U poslovnom modelu koji prihod vezuje za pažnju publike, poruka može biti unosna i kada je netačna. Ako pritom izaziva strah ili bijes, njenom širenju mogu pomoći i oni koji je ogorčeno osporavaju.
Tu se psihološka potreba jednog čovjeka pretvara u poslovnu priliku za drugog. Gitarista koji iskreno vjeruje i trgovac koji njegovo vjerovanje svjesno podstiče radi zarade mogu govoriti isto, a raditi sasvim različite stvari iz sasvim drugačijih pobuda. U tom smislu možemo govoriti o industrijalizaciji praznovjerja: njegovoj organizovanoj upotrebi za zaradu ili političku korist. A štetnost takvog komercijalizovanog širenja praznovjerja postaje jasna tek kad se razmotre njegove ljudske i materijalne posljedice.
Posljedice praznovjerja nijesu apstraktne, već vrlo opipljive i porazne. Crna Gora je 2018. zabilježila epidemiju malih boginja sa 200 slučajeva. Domaći epidemiolozi u analizi opisuju pad obuhvata vakcinacijom i ulogu antivakcinerskih poruka u okolnostima koje su prethodile epidemiji[4]. Iz toga se ne može izračunati koliko je oboljenja izazvala pojedina objava, ali je jasno zašto odnos prema vakcinaciji prevazilazi privatno uvjerenje. Tvrdnju da MMR vakcina izaziva autizam demantuju desetine naučnih studija, uključujući velika istraživanja poput danske studije sa više od 650.000 djece[5]. Ipak, to ne sprečava širenje takvog uvjerenja među generacijama roditelja i posledične štetne posljedice kako za njihovu tako i na djecu koja se iz medicinskih razloga ne mogu vakcinisati.
Drugačiju stranu istog problema pokazuje ExxonMobil. Analiza objavljena 2023. u časopisu Science utvrdila je da je većina proučenih projekcija zagrijavanja koje su naučnici ove kompanije dokumentovali između 1977. i 2003. bila tačna, sa prosječnim predviđanjem od oko 0,2 stepena Celzijusa po deceniji. Istovremeno, javne poruke kompanije podrivale su povjerenje u klimatsku nauku[6]. Dakle, u isto vrijeme dok je interno znanje o klimatskim promjenama postojalo, u javnosti se sijala sumnja jer je to bilo u njihovom komercijalnom interesu.
Kako se onda nositi sa praznovjerjem? U obrazovanju je potrebno više pažnje posvetiti načinu na koji provjeravamo tvrdnje, uključujući one koje nam prijaju. Postoje i ohrabrujući nalazi o učenju prepoznavanja manipulacije: kratki video-snimci o postupcima poput lažne dileme ili traženja žrtvenog jarca poboljšali su njihovo prepoznavanje, a učinak je u terenskom istraživanju na YouTube-u procijenjen na oko 22.600 ispitanika[7]. Prepoznavanje postupka je skroman, ali koristan početak; nije dokaz da jedan video mijenja duboko ukorijenjeno uvjerenje.
Za svakoga od nas korisno je i jedno važno pitanje: zapitajmo se - koji bi me dokaz naveo da promijenim mišljenje? Ako takav dokaz ne možemo ni zamisliti, vrijedi zastati i razmisliti šta zapravo branimo. Provjera izvora prije dijeljenja objave ima smisla i kada je objavu poslao naš istomišljenik.
Odgovornost, međutim, ne može ostati samo na pojedincu. Potrebne su jasne i vidljive medijske ispravke netačnih informacija, jasno označavanje sponzorisanih poruka i objašnjiva pravila platformi o preporučivanju sadržaja i ograničavanju prihoda od ponovljenih obmana, uz mogućnost žalbe. Kod zdravstvenih prevara kojima se zarađuje na tuđem strahu treba utvrđivati konkretnu odgovornost. Dobronamjerna greška i svjesna prevara je neophodno različito tretirati jer bi neodređeno kažnjavanje "pogrešnih mišljenja" lako postalo još jedan način zloupotrebe moći.
Najzad, institucije koje traže povjerenje moraju pokazati da ga zaslužuju, objašnjavajući svoje odluke i priznajući greške. Teško je očekivati da ljudi vjeruju pozivu na razumnost ako im svakodnevno iskustvo govori da se odgovornost izbjegava, a opravdana pitanja dočekuju nadmeno i odbojno. Borba protiv teorija zavjere zato uključuje i borbu protiv stvarnih zloupotreba moći. U suprotnom, od građana tražimo da budu kritični prema svemu osim prema onima koji ih na tu kritičnost deklarativno podstiču.
Autor je psiholog i analitičar javnih politika sa bogatim profesionalnim iskustvom stečenim u nekim od najznačajnijih međunarodnih organizacija, uključujući OECD, UNESCO, EUROFOUND i CEDEFOP
Izvori:
[1] Kahan, D. M., Peters, E., Dawson, E. C., & Slovic, P. (2017). Motivated numeracy and enlightened self-government. Behavioural Public Policy, 1(1), 54-86. https://doi.org/10.1017/bpp.2016.2
[2] Wood, T., & Porter, E. (2019). The elusive backfire effect: Mass attitudes' steadfast factual adherence. Political Behavior, 41(1), 135-163. https://doi.org/10.1007/s11109-018-9443-y
[3] Uscinski, J., Enders, A., Klofstad, C., Seelig, M., Drochon, H., Premaratne, K., & Murthi, M. (2022). Have beliefs in conspiracy theories increased over time? PLOS ONE, 17(7), e0270429. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0270429
[4] Mugoša, B., Ceccarelli, G., Begić, S., Vujošević, D., Zekovic, Z., Ciccozzi, M., & Vratnica, Z. (2022). Measles outbreak, Montenegro January-July 2018: Lessons learned. Journal of Medical Virology, 94(2), 514-520. https://doi.org/10.1002/jmv.27377
[5] Hviid, A., Hansen, J. V., Frisch, M., & Melbye, M. (2019). Measles, mumps, rubella vaccination and autism: A nationwide cohort study. Annals of Internal Medicine, 170(8), 513-520. https://doi.org/10.7326/M18-2101
[6] Supran, G., Rahmstorf, S., & Oreskes, N. (2023). Assessing ExxonMobil's global warming projections. Science, 379(6628), eabk0063. https://doi.org/10.1126/science.abk0063
[7] Roozenbeek, J., van der Linden, S., Goldberg, B., Rathje, S., & Lewandowsky, S. (2022). Psychological inoculation improves resilience against misinformation on social media. Science Advances, 8(34), eabo6254. https://doi.org/10.1126/sciadv.abo6254
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
