Ulaganje u zdravlje mozga

Vještačka inteligencija se proširila brže od bilo koje tehnologije u modernoj istoriji. Za samo tri godine od objavljivanja ChatGPT-a, generativni AI prihvatilo je 53% svjetskog stanovništva - brže nego što su to učinili personalni računari i internet - dok je stopa njegove primjene u organizacijama prošle godine dostigla 88%. Globalna ulaganja kompanija u AI više su nego udvostručena, pri čemu je veliki dio tog novca usmjeren u fizičku infrastrukturu, poput centara za obradu podataka i elektroenergetskih mreža.

Skepticizam prema vještačkoj inteligenciji raste gotovo jednakom brzinom. Prema istraživanju S&P Globala, 42 odsto kompanija je 2025. godine odustalo od većine svojih AI inicijativa, u odnosu na 17 odsto godinu ranije, dok je u nedavnom istraživanju PwC-a 56 procenata izvršnih direktora izjavilo da AI njihovim kompanijama nije donio nikakvu mjerljivu korist. Zajednice širom svijeta sada se organizuju kako bi spriječile izgradnju data centara u svom neposrednom okruženju, dok je broj dokumentovanih slučajeva štete prouzrokovane vještačkom inteligencijom prošle godine porastao za više od 55 procenata.

Pa ipak - dok vlade iznova oblikuju svoje industrijske strategije oko tehnologije čiju vrijednost još ne mogu da kvantifikuju, a investitori, uvjereni da je ovog puta drugačije, podižu vrijednosti kompanija na nivoe koji podsjećaju na dotkom bum - sve su glasniji pozivi na odgovorniji i etičniji razvoj AI. Svi pokušavaju da proniknu u budućnost AI, nadajući se da će ovladati onim što dolazi.

Međutim, oba tabora, i utopijski i distopijski, pate od iste kratkovidosti. I jedni i drugi polaze od pretpostavke da budućnost čovječanstva prvenstveno, možda čak i isključivo, zavisi od budućnosti AI. To ipak nije tako. Dok su i optimisti i pesimisti usmjerili pažnju na uspon AI, zanemarili su naglo pogoršanje zdravlja mozga i opadanje kognitivnih sposobnosti.

Taj pad urušava ljudske sposobnosti od kojih zavisi svaki sistem, uključujući i AI. Mentalni i neurološki poremećaji, poremećaji povezani s upotrebom psihoaktivnih supstanci, moždani udari i samopovređivanje danas čine oko četvrtine globalnog tereta bolesti. Broj osoba starijih od 65 godina koje žive s demencijom porastao je sa 18,7 miliona 1991. godine na 49 miliona 2021. i nastavlja da raste. Vlade za mentalno zdravlje izdvajaju svega 2 odsto zdravstvenih budžeta, čak i nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija 2023. usamljenost proglasila “gorućom prijetnjom po zdravlje”.

Ubrzano slabe i kognitivne sposobnosti. Većina poslovnih lidera obuhvaćenih istraživanjem kompanije General Assembly, koja se bavi obukom i razvojem vještina, prošle godine je ocijenila da su zaposleni na početku karijere manje pripremljeni za posao nego prije pet godina, naročito kada je riječ o tzv. mekim vještinama. Slično tome, OECD-ovo Istraživanje vještina odraslih iz 2024, najveće neposredno mjerenje kognitivnih sposobnosti odraslih ikada sprovedeno, pokazalo je pad ili stagnaciju pismenosti u većini zemalja učesnica. Oko 18 odsto odraslih u zemljama OECD-a nema osnovni nivo pismenosti, numeričkih vještina i sposobnosti rješavanja problema. Čak i među visokoobrazovanim odraslima, nivo tih sposobnosti opao je ili stagnirao u većini ispitanih zemalja. Novi podaci iz Međunarodnog programa procjene učeničkih postignuća (PISA) pokazuju da se rezultati učenika iz čitanja, matematike i prirodnih nauka pogoršavaju širom OECD-a.

Vještačka inteligencija dodatno podstiče ove trendove. Nova istraživanja ukazuju na to da AI može smanjiti kognitivnu angažovanost: studije pokazuju manje kritičkog mišljenja i slabiju povezanost među neuronima tokom rada uz pomoć AI. Može podstaći i pretjerano oslanjanje na tehnologiju, pa korisnici ponekad prihvataju netačne rezultate vještačke inteligencije čak i kada su oni u suprotnosti s dostupnim dokazima ili njihovim sopstvenim zaključivanjem.

Razmislimo šta to znači. Upravo u trenutku kada je čovječanstvo razvilo mašine sposobne da preuzmu složene kognitivne zadatke, sami ljudi postaju manje sposobni da ih obavljaju. Globalni indeks moždanog kapitala, koji mjeri kognitivno zdravlje i s njim povezane vještine, ukazuje na pad moždanog kapitala u trenutku kada se bilioni dolara ulažu u AI infrastrukturu, bez jasne predstave o tome šta bi ta ulaganja trebalo da postignu. A dok nedavna analiza McKinsey Health Institutea procjenjuje da Sjedinjene Države godišnje troše oko 2,6 biliona dolara na moždani kapital - od obrazovanja do neurološke zdravstvene zaštite - manje od 1 odsto tog novca odlazi na prevenciju bolesti. Nedovoljno se ulaže i u ranu intervenciju i istraživanja.

Sam tehnološki napredak ne čini ljude ni zdravijima ni sposobnijima. Kakav god bio dalji razvoj AI, čovječanstvo neće dobro proći ako ne napravi sveobuhvatan napor da unaprijedi zdravlje mozga i obnovi kognitivne sposobnosti. Ako AI postane moćan onoliko koliko njegovi zagovornici predviđaju, vrijednost ljudske inteligencije samo će rasti. Kako AI agenti budu preuzimali rutinske kognitivne zadatke, vrijednost ljudskog rada zavisiće od sposobnosti koje mašine ne mogu da oponašaju, poput rasuđivanja, etičkog prosuđivanja, empatije i radoznalosti.

Kao što je pokazalo istraživanje poslodavaca Svjetskog ekonomskog foruma iz 2025, mnoge od tih ljudskih osobina danas su među najtraženijim i očekuje se da će to ostati tako i do 2030. Istraživanje takođe pokazuje da će 59 odsto zaposlenih morati da prođe dodatnu obuku, zbog čega su ulaganja u prirodnu inteligenciju neophodna ako ljudski radnici treba da zadrže svoju vrijednost u ekonomiji pokretanoj vještačkom inteligencijom.

Današnja rasprava uglavnom se vodi oko pitanja hoće li AI spasiti čovječanstvo ili ga uništiti. A moguće je i da se pokaže samo kao još jedan tehnološki trend. Čak i ako pomama za AI splasne poput pomame za metaverzumom 2022, društveni i ekonomski napredak i dalje će zavisiti od obnove moždanog kapitala.

Ne moramo počinjati od nule. Veliki dio neophodne infrastrukture već postoji, zahvaljujući bilionima dolara koji se u nju već ulažu. Izazov je da se ta ulaganja posmatraju kao dio šireg sistema. Širenje danas dostupnih intervencija moglo bi ljudima širom svijeta do 2050. donijeti ukupno 267 miliona dodatnih godina zdravog života i povećati globalni BDP za čak 6,2 biliona dolara. Kvalitetni programi ranog razvoja djece mogu donositi godišnji povrat od 7 do 13 odsto, dok bi proaktivna ulaganja u zdravlje zaposlenih mogla povećati globalni BDP za čak 12 procenata.

To znači ulaganje u zdravlje majki i rani razvoj djece, kao i preusmjeravanje primarne zdravstvene zaštite ka prevenciji neuroloških i psihijatrijskih poremećaja kasnije u životu. Radna mjesta mogu štititi mentalno zdravlje, a da pritom ne narušavaju kognitivne sposobnosti, dok se obrazovanje i stručno usavršavanje mogu preoblikovati tako da podstiču cjeloživotno učenje. To nisu nedostižni ciljevi i postoje brojni dokazi da takve mjere daju rezultate.

I sam AI može biti dio rješenja. Može omogućiti rano otkrivanje poremećaja mozga i ubrzati razvoj novih ljekova. Demokratizacijom znanja može podstaći i radoznalost i olakšati cjeloživotno učenje.

Povrat od ulaganja u moždani kapital ne zavisi od sudbine AI industrije. Ljudska inventivnost ima ekonomsku vrijednost bez obzira na to koja će tehnologija dominirati narednom decenijom. Ulaganje u nju uvijek se isplati, jer je to jedina tehnologija koja nikada neće zastarjeti.

H. Eyre je izvršni direktor Globalne inicijative za ekonomiju mozga (Global Brain Economy Initiative);

L. Mendonca je bivši glavni ekonomski i poslovni savjetnik guvernera Kalifornije Gevina Njusoma; počasni je senior partner u kompaniji McKinsey & Company;

R. Tonar je suosnivač kompanije Cart.com

Copyright: Project Syndicate, 2026.