DRUGI O NAMA

Neizbježni Milo Đukanović

Kritičari kažu da Đukanović i njegova DPS polarizuju državu da bi se održali na vlasti koristeći politiku identiteta i okvir „Crnogorci protiv Srba“
249 pregleda 7 komentar(a)
DPS izbori, Foto: Savo Prelević
DPS izbori, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 02.03.2017. 16:30h

Izgleda kao da Milo Đukanović vlada zauvijek, ili makar od pada komunizma. Njegovo najveće političko dostignuće bila je nezavisnost Crna Gore prije 10 godina. Pošto je to dostignuće daleko iza njega (iako se i dalje predstavlja kao zaštitnik crnogorske nezavisnosti, uključujući i posljednje izbore), on je postavio sljedeće ciljeve: članstvo u NATO u EU.

Kritičari kažu da Đukanović i njegova DPS polarizuju državu da bi se održali na vlasti koristeći politiku identiteta i okvir „Crnogorci protiv Srba“.

Država je trenutno suočena sa političkom krizom bez presedana, u kojoj opozicija bojkutuje parlament. Zbog toga je najvažnija demokratska institucija države poluprazna, a navodi o izbornim malverzacijama i insinuacije o navodnom puču na dan izbora i dalje su prisutni. Posljedni presjednički i parlamentarni izbori su bili zaista tijesni i ostali su sporni sve do danas.

Da li crnogorska politička konstanta konačno gubi kontrolu nad CG?

Rođen 1962, Đukanović je, čini se, šef CG od pamtivijeka. Izabran je za premijera 1991, kada je imao 29 godina. To mu je zapravo bio prvi posao za koji je dobijao platu. Od tada je pet puta bio premijer, a jednom predsjednik CG. Đukanović je takođe odavno predsjednik DPS, prvobitno crnogorskog ogranka Komunističke partije Jugoslavije, koja vlada CG još od uvođenja višestranačja.

Kada se Đukanović pojavio na političkoj sceni, bio je bliski saradnik Slobodana Miloševića. Međutim, 1996. se okrenuo protiv njega, odustajući od tradicionalne vizije zajedništva Srbije i Crne Gore u korist crnogorske nezavisnosti. Tokom njegove vladavine, SR Jugoslavija je pretvorena u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, a CG se pod njegovim rukovodstvom sve više udaljavala od Zajednice, što je kulminiralo pobjedom na referendumu o nezavisnosti u maju 2006. Međutim, Đukanoviću nije išlo sve tako glatko. Sredinom 2000-ih, jedna italijanska jedinica za borbu protiv mafije je vodila istragu protiv njega zbog šverca cigareta vrijednog milijarde, navodno u saradnji se mafijama Sakra Korona Unita i Kamora. Đukanović je iskoristio diplomatski imunitet da bi izbjegao gonjenje i italijanske vlasti su odbacile optužbe 2009.

Uprkos tome što je izbjegao gonjenje, Đukanović je jedan od najbogatijih svjetskih lidera. „Indipendent“ ga je 2010. svrstao u 20 najbogatijih svjetskih lidera sa više od 10 miliona funti. Taj list ga je opisao kao „misteriozno bogatog“. Navodno nosi sat od 100.000 eura i ima kuće u Dubaiju. Vjeruje se i da članovi njegove porodice, kako je to rekao jedan upućeni izvor, imaju “ogromno bogatstvo“. Đukanović je 2015. dobio satiričnu nagradu „Osoba godine u organizovanom kriminalu“od Projekta za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP). Nakon što je u kontinuitetu vladao od 1991. do 2006, Đukanović se prvi put povukao iz politike krajem 2006, ali se vratio na funkciju premijera u februaru 2008. Ponovo je dao ostavku u decembru 2010, da bi se drugi put vratio u decembru 2012. do posljednjih izbora krajem 2016. godine.

Tokom njegovih godina „povučenosti“, lojalisti poput aktuelnog premijera Duška Markovića djelovali su odano kao njegovi zamjenici. Srđa Pavlović, profesor istorije Evrope i Balkana na Univerzitetu Alberta, piše: „Milo Đukanović je uradio istu stvar ranije - i ne jednom, nego dvaput. On je 2006. postavio pokojnog Željka Šturanovića za svoju zamjenu, samo da bi se vratio kao premijer dvije godine kasnije. Đukanović je 2010. imenovao svoj dugogodišnjeg štićenika, ministra finansija Igora Lukšića za svoju zamjenu. Đukanović se ponovo vratio nakon dvije godine.”

Đukanović je 1991. podržao akciju jugoslovenske vojske protiv Hrvatske i crnogorske snage su učestvovale u opsadi i bombardovanju istorijske luke Dubrovnik i ostalom razaranju u Hrvatskoj. Čuvena je Đukanovićeva izjava iz tog vremena „Nikad više neću igrati šah,“ što je aluzija na hrvatsku šahovnicu.

Uvijek je manevrisao vrlo pametno. Prije eura, Đukanović je uveo njemačku marku kao crnogorsku valutu. Euro je potom postao de fakto valuta u CG - koja je zapravo bila jedina država koja koristi euro, zajedno sa Kosovom, a da nije članica EU.

Đukanović je iznova optuživan za vođenje mreže šverca cigareta i pranje novca, ali to nije nikad dokazano. Crna Gora je u bivšoj Jugoslaviji postala ozloglašena kao mafijaška država. „Ako vam je automobil ukraden - potražite ga u CG,“ pričalo se tada na Balkanu. Međutim, Đukanović je uporno tvrdio da je nevin i da su optužbe politički motivisane.

Ipak, aura Crne Gore će lebdjeti nad NATO-om i u Alijansu unijeti element egzotike. Zašto egzotike? Pa... radnja modernog rimejka filma „Kazino Rojal“ Ijana Freminga, iz serijala Džemjs Bond, smještena je tamo, na mediteranskom terenu Đukanovića.

(neweurope.eu)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")