Svijet treba Evropsku uniju više nego ikad. Uprkos nedavnim krizama i teškom udarcu koji joj je zadalo glasanje o Brexitu, EU je najbolja svjetska linija odbrane protiv najozbiljnijih današnjih prijetnji: izolacionizma, protekcionizma, nacionalizma i ekstremizma u svim oblicima, koji se svi ponovo intenziviraju u Evropi i šire. Da bi EU bila u stanju zadovoljiti ovaj potencijal - da spasi sebe i svijet od katastrofe - države članice hitno moraju usvojiti moto "Evropska unija na prvom mjestu".
Za razliku od slogana "Amerika na prvom mjestu", koji je usvojio američki predsjednik Donald Trump, takva mantra ne bi bila vježba štetnog unilateralizma. Naprotiv, natjerala bi vlade država članica da gledaju dalje od uskih nacionalnih interesa, brane otvorenost i multilateralizam i direktno se suprotstave isključivačkim političkim silama, koje u posljednje vrijeme jačaju. Potaknula bi države članice da učvrste Evropsku uniju, omogućivši joj da tako savlada izazove s kojima je suočena i pomogne da se sačuva međunarodni poredak.
Taj poredak nije ni nevažan dodatak ni poslijeratni relikt. On podržava globalni prosperitet i stabilnost već 70 godina. Potreban nam je - zajedno s multilateralizmom, na kojem je izgrađen - da se suprotstavimo brojnim ekonomskim, ekološkim i strateškim izazovima s kojima smo sada suočeni, izazovima koji se ne mogu riješiti na nacionalnom nivou.
Trumpov moto zabrinjava
Okosnica postojećeg međunarodnog poretka jest priznanje da održavanje mira i ljudskog blagostanja zahtijeva razumijevanje i poštovanje potreba i interesa drugih - potreba i interesa koji nisu ništa manje legitimni od naših. Multilateralizam nije proizvod neodržive solidarnosti, kako neki tvrde; to je rezultat prosvijetljene interpretacije vlastitih interesa. Uz konstruktivan stav, čak i veliki broj aktera može postići dogovor u kojem svako dobija tako što popusti malo; bez takvog stava šanse za kontinuirani mir i prosperitet širokih razmjera postaju daleko slabije.
Ako sve države stave svoje interese na prvo mjesto, ne brinući o drugima, suparništvo će brzo nadići zajedničke interese. Ako niko ne bude spreman popustiti, svi ćemo izgubiti. Ako zavisimo samo od bilateralnih sporazuma, zajednički prostori i sinergije koje dovode do sporazuma o teškim, ali važnim temama - od klimatskih promjena do sigurnosti - suzit će se dok ne nestanu.
Zato je Trumpov moto o Americi na prvom mjestu tako zabrinjavajući. Kao vodeća svjetska sila, SAD određuje atmosferu saradnje i često pruža podsticaj drugim državama da učestvuju. Ako SAD zadrži unilateralan i izolacionistički stav, druge države gotovo će sigurno slijediti taj primjer, ugrožavajući svakoga - uključujući i SAD.
Nedavno je Trumpova administracija počela ublažavati neke od svojih stavova o vanjskoj politici. Tačnije, Trump je konačno pristao poštovati politiku "jedne Kine". Izgleda da je isto tako popravio svoj stav prema Japanu nakon što je probudio sumnje u spremnost da nastavi s ispunjenjem obećanja Amerike u vezi sa sigurnošću. Ovakav razvoj događaja implicira da američka administracija počinje uviđati potrebu za konstruktivnijim pristupom.
Kontrola ekstremizma
To priznanje može doći dijelom od razumijevanja historije. Iskustvo je pokazalo kako je najefikasniji način za sprečavanje konflikata uključenje i saradnja. Isključivačka retorika ide naruku onima koji reduciraju identitet do nativističkih definicija. Kada je takvim osobama - nacionalistima i populistima - bilo ostavljeno da vode politiku u prošlosti, rezultat je bio konflikt velikih razmjera.
U vrijeme kad je dinamika globalne moći nestabilna, kao što je to danas, još je veći rizik za takav ishod. Danas se ulažu napori da se nove sile - posebno Kina - dublje uključe u postojeće strukture globalnog upravljanja. Bacanjem sumnje na ove strukture, koje su održavale stabilnost proteklih sedam decenija, samo bi se pojačao nacionalizam i suparništvo, otvarajući put za nestabilnost i konflikt.
Ako se ne može računati na SAD da podrži globalnu stabilnost, model i iskustvo EU postat će još važnije. Evropska unija utjelovljenje je inkluzije, saradnje i demokratskih vrijednosti. Uprkos svojim nedostacima, ona je po ko zna koji put pokazala kako razlike mogu biti riješene mirno i konstruktivno. Države članice posvećene su multilateralizmu na jedinstven način; zaista, mi ga svakodnevno prakticiramo.
Rezultati govore za sebe. Niko ne može sumnjati da EU garantira mir, demokratiju, modernost i napredak za sve svoje članice. Njen model zajednice - koji zahtijeva saradnju, pregovaranje i kompromis da se postigne bilo koja važna odluka - jednak je kontroli ekstremizma zato što nijedna država članica ne može uvesti radikalne politike, a da je druge članice ne spriječe u tome.
Kontinuirani mir
Ovime ne želim reći da državama u EU ne prijeti nikakav rizik od površne populističke retorike. Naprotiv, poenta je da se naglasi zašto se države članice Evropske unije moraju posvetiti stalnoj izgradnji snažnije i dublje Unije. Zbog Evrope i zbog svijeta, vrijeme je da Evropa bude na prvom mjestu.
Niko ne zna bolje od Evrope posljedice ekstremizma i nacionalizma, kao i načine da se one prevaziđu. Uz prosvijetljeni i nadnacionalni duh EU postigla je kontinuirani mir, koji bi bio nezamisliv prije 100 godina. Unija ne smije izgubiti iz vida taj uspjeh. Umjesto toga mora nastaviti unapređivati samu sebe i pokazati svijetu šta multilateralizam može uraditi.
(Project Syndicate/Al Jazeera)
Bonus video:
