Plašim se ovih dana pojačano. Očekivala sam podizanje tenzija kroz kampanju za predsjednika države. Dešava se više od očekivanog. Ozbiljna je situacija. Ubistva u sred bijelog dana. Dizanje u vazduh automobila (i osoba). Ostavke takozvanih čelnih ljudi policije i smjena odgovornih ljudi u policiji i ANB. Hitna sjednica Savjeta za nacionalnu bezbjednost u nedjeljnoj noći Uskršnjeg praznika. Odlučeno je da je bezbjednost narušena, tako brzo nakon tvrdnji o stabilnosti predsjednika Vlade prije par mejseci. Bez njegove ostavke. Iste noći dignut je u vazduh automobil ispred kuće novinara koji je simbol kritičkog promišljanja kroz autorsku emisiju „Bez granica“.
Ništa nije slučajno, sasvim je jasno. Moramo se zapitati zašto je baš u ovom trenutku po zvaničnom mišljenju bezbjednost - narušena. Svaki građanin/ka u Crnoj Gori zna od javne egzekucije u Kotoru (4. juna 2010.) da je bezbjednost svih narušena, da je sprega kriminalaca i institucija (ili makar pojedinaca u institucijama) jasna i čvrsta („nerasvijetljena ubistva“ i širenje kriminala to dokazuju) i da je relativizacija i normalizacija klanovskih obračuna zvaničan stav odgovornih institucija, iako smo država koja ima najveći broj policajaca po glavi stanovnika u Evropi. Bez obzira što vjerujem da je reakcija zakašnjela, rekla bih da nikada nije kasno, ako nisam primorana dugogodišnjim iskustvom sa ovom vlasti da sumnjamu njihove namjere. Po mom mišljenju, cinično, a i zlokobno, zvuči da će biti formirani „specijani timovi“ (bez objašnjenja zašto nisu do sad i ko ih je to sprečavao kad već „prvi ešalon timova“ nije pokazao uspjeh). Takvi timovi obično su znak povećane militarizacije i širih ovlašćenja uniformisanih lica. Po dosadašnjem iskustvu, u Crnoj Gori racije više zaplaše građanstvo nego kriminalce.
Sve navedeno na neki način korespondira sa scenografijom kandidata DPS-a za predsjednika države, asocijacije na kongrese KP Kine i SSSR-a u doba Staljina su neizbježne, a i asocijacije na način vladavine. I retorika kandidata je u skladu sa scenografijom - svi u borbu protiv unutrašnjih neprijatelja a neprijatelj je svako ko nije savio kičmu za ovih četvrt vijeka vladavine „reformatora“. Svi bi morali da znaju da od početka vladavine sadašnjeg kandidata za predsjednika, bezbjednost građana nije ni u jednom periodu uspostavljena, iako je bilo promjena političkih stavova ali ne i ideologije - opljačkaj, pa vladaj, a onda zavadi da bi se održao. Zloupotreba nacionalnih osjećanja tamo gdje nije ni započeto suočavanje sa prošlošću (ni kažnjivost zločina, ni lustracija, ni kultura sjećanja, ni izgradnja demokratskih institucija) najbolja je tema za zavadu na ovom prostoru. Iako je ideolog na psihijatriskom liječenju, ideje su još funkcionalne. Pobjeda mora biti obezbijeđena u prvom krugu, a možda tome pripomognu „specijalni timovi“ i obezbjeđenje „pod punom opremom“.
Na kraju podsjećam na sedam dimenzija ljudske bezbjednosti (Agencija za razvoj i stanovništvo, UNDP,1994): ekonomska bezbjednost, bezbjednost hrane, bezbjednost zdravlja, bezbjednost životne sredine, lična bezbjednost, politička bezbjednost, bezbjednost zajednice i kulturna bezbjednost. Što je ova vlast obezbijedila za četvrt vijeka vladavine od navedenoga? Poslušnost i strašljivost nisu u našem slučaju proizvod mentaliteta, nego rezultat politike ovog režima i zato su svi koji se nisu uklopili do sada bili kažnjeni širokom paletom metoda - marginalizacijom, diskriminacijom, nezapošljavanjem, isključivanjem, omalovažavanjem, zastrašivanjem i optuživanjem.
Bez obzira na konkretne motive napada na Seada Sadikovića, s obzirom na njegovo dosadašnje djelovanje, svaki građanin/ka mora biti dodatno uznemiren/a jer državne službe nisu uradile svoj posao - stepen njegove zaštite je morao biti povećan s obzirom na njegovo javno djelovanje. Odgovorni se nalaze u institucijama sistema i očekujem još neku smjenu i povodom ovog slučaja. Za ovaj slučaj nisu potrebni nikakvi specijalni timovi nego samo dokaz da neko nije dobro radio svoj posao, a morao je. Ako se to ne desi ostaje samo scenografija i strah...
Bonus video:
