Druže Milo, mi ti se kunemo... - Vijesti.me
TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Druže Milo, mi ti se kunemo...

Niko nije smio da zucne - nije tačno, predsjedniče, između rata i mira izabrali smo rat, a da nijesmo zaustavljeni kod Dubrovnika danas bismo našu izvornu verziju crnogorskog identiteta jačali na granici Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica...

Sa Kongresa DPS
Sa Kongresa DPS (Foto: Boris Pejović)

Ovaj depees je stvarno nevjerovatan - kakvu god svinjariju da napravi, na kraju uvijek uspije da je okrene na sprdnju. Neće tako moći dovijeka? Hoće, sve dok je na vlasti.

A što će nakon toga biti s Crnom Gorom? Neka o tome brine nova vlast. Što se depeesovaca tiče - ne mora ni da je bude. Još kad su projektovali ovu montenegrinsku tvorevinu, trajanje su joj oročili svojim mandatom.
Do tada, mogu da se sprdaju. Sa Crnom Gorom i svima u njoj potpuno transparentno evo trideset godina. Sa Evropskom unijom, istina nešto uvijenije, posljednje tri.

***

Jesu li ispunili obećanje Briselu da će prihvatiti sve dobronamjerne kritike - jesu.
Hoće li Sreten Radonjić i dalje biti na čelu Agencije za sprečavanje korupcije - neće.
Znači li to da nije radio kako treba - ne.
Naprotiv, zato će ga poslati u AZLP, da od nje napravi Agenciju za sprečavanje slobodnog pristupa informacijama.
Potpuno su zadovoljni napretkom i razvojem svih oblika korupcije za njegova mandata. Sad kad je i visoka dostigla zenit, vrijeme je za najvažniji zadatak - da obezbijedi i ćutanje o tome u čijim je džepovima završio prljavi novac...

***

Logično, nijedna vlast neće podrivati vlastite temelje žrtvovanjem najuspješnijih kadrova. A Sreten Radonjić jeste kadar da bar četiri naredne godine sakrije svaki podatak o državnim funkcionerima koji su korumpirani tokom njegovog mandata u ASK-u.
Upravo zbog toga, on je za taj mandat dao sebi čistu peticu. Iz istih razloga, građani su mu dali - nulu.
Hoće li podnijeti ostavku? Neće, poslao je samo pismo o namjerama da to uradi kad pređe na čelo druge agencije.
On je ispunio sve uslove, ali AZLP još nije. Mora da primi nazad bivšeg direktora Bojana Obrenovića. Koji je već četiri godine u Radonjićevoj agenciji za korupciju.
Zašto Obrenović mora da se vrati “na mjesto zločina”? Zato što je njegov direktorski mandat protekao u nastojanju da od javnosti što bolje zaštiti podatke o imovini funkcionera.
Čak se i sudio sa Komisijom za sprečavanje sukoba interesa zbog toga što je objavljivala imovinu njihovih supružnika i djece, kao i nasljedstvo...

***

A zbog čega u normalnoj državi Bojan Obrenović nikad ne bi mogao da se vrati u staru agenciju, niti da uđe u neku novu? Zato što je “vršio mobing nad službenicom koja je svoj posao obavljala stručno, odgovorno, savjesno i profesionalno”.
Zbog poslanika depeesa, koje je zahvatila kolektivna aMNEzija, još malo citata iz presude:
- Sukob je iz dana u dan prerastao u svakodnevni mobing, psihičko zlostavljanje i ponižavanje, povređivanje dostojanstva i ugleda, ličnog moralnog i profesionalnog integriteta tužilje (...)
- Obraćanje uz neartikulisanu viku, prijetnje i vrijeđanje, ignorisanje prisustva tužilje kao zaposlene, neopravdano nepozivanje na sastanke, verbalno napadanje i širenje neistina, ponižavanje vulgarnim i pogrdnim riječima (...)
- Omalovažavanje njenih rezultata rada, neopravdana upotreba aparata za snimanje sastanaka i razgovora, neopravdane prijetnje prestankom radnog odnosa (...)
Kakva je bila odbrana?... Tužilja je navela netačne i neistinite podatke. Nije bila sekretar stručne službe nego šef odsjeka za pravne, opšte i računovodstvene poslove (...)
A optužbe? Tačne su i istinite, sudska se ne poriče. Ne bi, valjda, depeesovski sudovi dosudili da kadrovi depeesa žrtvi mobinga isplaćuju novčanu nadoknadu za nešto što se nije desilo...

***

Desio se, nažalost, i Kongres depeesa. I postigao jedinstvo na kojem mu zavide sa svih strana onoga svijeta, i Josif Visarionovič slijeva i Mobutu Sese Seko zdesna.
Zašto nažalost? Zato što je prije njega trebalo organizovati kongres depeesovskih žrtava. Kojima se niko ne bavi evo trideset godina, inače bi neki od uslikanih odavno bili na pansionu u Spužu.
Zahvaljujući, prije svega, ispranom mozgu tih žrtava, pa tek onda osnovnim i višim sudovima, a naročito visokom tužilaštvu, 598 radonjića i obrenovića - da petroviće i karađorđeviće ne miješam u ovo - okupilo se u areni Bemaksa koji gradi put iz niđe u ništa.
I zabetoniralo put Crne Gore iz nečega što 1988. jeste bila u ništa koje nas tek čeka...

***

Nijesu svi u areni isti? Jesu, a isti su i oni koji su ih tamo doveli. Inače bi makar jedan od dvojice ubacivača nevažećih listića javno obrazložio zbog čega nije glasao za novog-starog lidera. Ili bar zašto se nije usudio da glasa protiv.
Ali, strah životu kalja obraz često, zato se sjetih one priče o Hruščovu koji je tek posthumno osuo paljbu po Staljinu.
- A što nam to nijesi ispričao ranije - čuo se glas iz kongresne arene.
- Ko je to rekao - pitao je Hruščov, ali delegat nije imao hrabrosti da se javi.
- E, iz istih razloga ni ja nijesam progovorio dok je Staljin bio živ...

***

Je li obraz Crne Gore početkom devedesetih ukaljan zbog Đukanovićevog straha životu ili je u pitanju bio samo njegov opstanak na vlasti, to samo on zna. Očigledno je, međutim, da mu strah podanika, i u areni i van nje, omogućava da punih trideset godina kalja istinu o ratu za mir.
Crnogorska vojna agresija na susjedne države za njega je prošle sedmice bila samo nejasna slika. Za potrebe Kongresa, unaprijeđena je u neki vrtlog:
- Uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom.

***

Nije tačno, Predsjedniče, bili su dužni da kažu bar svjedoci saradnici, prepoznala sam masu među delegatima:
- Između rata i mira izabrali smo - rat. I poslali u smrt više od dvjesta mladića, ranjene nijesmo ni evidentirali, samo smo im izdavali potvrde da su povrijeđeni - na radnom mjestu.
A u opisu poslova i radnih zadataka na tom radnom mjestu stajalo je da opljačkaju sve što im dođe pod ruku i ubiju svakoga ko se usprotivi oslobađanju mještana od njihove imovine.
Da nijesmo zaustavljeni kod Dubrovnika, danas bismo našu izvornu verziju crnogorskog identiteta iz devedesetih jačali na granici Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica...
Nažalost, nijesu ni zucnuli o tome. I neće, ali to nema veze sa onom pričom iz Rusije. Nego sa italijanskom omertom...

***

Istina, drugačija su ova vremena, ni svjedoci saradnici nijesu što su nekad bili. Zato nikad neće priznati da su se pridružili lažima zbog straha, da su obrađivani po ćelijama - mafije ili Službe, na isto im izađe - da su bili primorani ili ucijenjeni.
I nikad neće posvjedočiti ono što svi znamo, da je depees, umjesto gorepomenutog suživota svih nacija, izabrao etničko čišćenje. Ne samo na okupiranim teritorijama, nego i kod kuće. Premijerno u Bukovici, a onda u Bijelom Polju i dalje...
I demantovali bi predsjednika da su “točak istorije okrenuli na drugu stranu, utrli put nezavisnosti i evropeizaciji”.
Ne, utrt je samo put nastavku pljačke na domaćem okupiranom terenu i proširen za organizovani kriminal i korupciju.
Onima koji su u to doba po trgovima klicali miru i nezavisnoj Crnoj Gori zatirali smo tragove do prvog koljena, a od 2006. prešli smo na drugo - trebalo je da se čuje u areni i van nje.
Nije se čulo, zato što za one koji razmišljaju o budućnosti svih nema mjesta u Bemaksovoj areni.
Neće ga skoro biti ni u cijelom deepeesu, posljednje podmlađivanje kadrova utjeraće svima strah u kosti... Makar do narednog kongresa, biće dovoljno...
P. S. Strah životu sigurno nije, ali glas za ulazak u NATO jeste inspirisao premijera Makedonije Zorana Zaeva za onakve ode depeesovskoj vlasti. Iako nijesu prošle ni tri godine otkako je - upravo zbog korupcije i svega ostalog što je nama čestitao - on lično predvodio rušenje makedonske oligarhije. I, samo dan prije dolaska u Podgoricu, dao javnu podršku da se borba protiv kriminala i korupcije nastavi hitnim preispitivanjem porijekla imovine svih tužilaca i sudija u Makedoniji. Nakon što je glava Specijalnog tužilaštva, zahvaljujući upravo Zaevu, završila u zatvoru.