Tri polazne tačke u borbi s virusom jesu:
1) Prihvatanje činjenice da će novonastala situacija koja ograničava naše svakodnevne djelatnosti i tjera nas da korigujemo uspostavljenu rutinu trajati par mjeseci, pod uslovom da nam sve ide naruku. Kako tvrde epidemiolozi sa Univerziteta u Torontu, u najboljem slučaju do sredine ljeta bi trebalo da se stabilizuje situacija. Oni takođe savjetuju da je u slučaju pandemije (i svake zdravstene krize sličnog obima) najvaćnija brzina reagovanja. Što se prije reaguje (preventivno, ako je moguće) to će posljedice biti blaže. Strah od pogrešnog poteza je, blago rečeno, sekundaran. Ovo bi trebalo da bude prva lekcija državnim institucijama.
2) U ovakvim ekstremnim situacijama (koje su rijetke i nepredvidljive) “pretjerana” reakcija obično spasava puno života. Vjerujem da je bolje (kada se ova pošast smiri) kajati se zbog mnogo utrošenog novca na opremu i preventivu, zbog oštrih mjera karantina, zatvaranja restorana i društvene izolacije, nego zbog izgubljenih života stanovnika. Povodeći se za iskustvom Kine, Hongkonga, Singapura, Južne Koreje, i Kanade, neophodno je što prije:
- zatvoriti granice za sve osim najneophodnijeg snabdijevanja, kontrolisati sve što pređe gradnicu/dezinfekovati transportna vozila koja dovoze hranu,
- obezbijediti što je moguće više zaštitne medicinske opreme za zdravstvene radnike (ako oni nijesu adekvatno zaštićeni, neće moći zaštititi potencijalne pacijente),
- obezbijediti dovoljno materijala za testiranje kompletnog stanovništva (nije Crna Gora, Kina) - testirati sve stanovnike Crne Gore,
- sprovesti ekstremne mjere izolacije,
- pripremiti infrastrukturu za izolaciju 15 do 20 hiljada potencijalnih pacijenata,
- pomoći proizvođačima (koji to mogu uraditi) da svoje pogone stave u službu prozvodnje zaštitnih maski, rukavica i medicinskog alkohola.
Crna Gora je mala po broju stanovnika, i ovdje se ne radi o ogromnim količinama pomenutih zaštitnih proizvoda.
Kanadsko iskustvo govori da je svaki od ovih poteza jednako važan i hitan. Vjerujem (nadam se) da je država već preduzela određene korake u ovom pravcu, jer se radi o potezima koji su trebali biti urađeni još prije par nedjelja.
3) Prihvatanje činjenice da su svi građani odgovorni za kolektivno zdravlje i usporavanje pandemije, i da se moraju striktno pridržavati protokola koji su definisani od strane zdravstvenih eksperata. Ova pošat se može usporiti i zaustaviti jedino odlučnim djelovanjem države i odgovornim ponašanjem stanovnika. Lizanje jedne kašike je u suprotnosti sa svim pravilima civilizovanog ponašanja i sa svim medicinskim instrukcijama u vremenu pandemije. Nepoštovanje instrukcija može (treba?) biti tretirano kao bioterorizam, pošto se ovdje radi o neophodnosti da se mobilizuju svi - dakle, o situaciji koja je vrlo bliska ratnom stanju. Treba imati u vidu činjenicu da koncept ljudskih prava nije apsolutna kategorija i da se u vremenu krize kakva je ova kroz koju Crna Gora sada prolazi, fokus treba preusmjeriti ka zaustavljanju zaraze. Spoznaja o ličnoj, administrativnoj i kolektivnoj odgovornosti je postala neuporedivo važnija tokom posljednjih par nedjelja, jer je u Crnu Goru ušlo možda i 50-ak hiljada njenih građana koji su do obznanjivanja pandemije studirali i radili (stalno ili privremeno/legalno ili ilegalno) širom Evrope. Ovaj nagli priliv stanovništva predstavlja dodatni udar na sistem, pa važnost poštovanja instrukcija i naredbi o ponašanju u vremenu dobija na značaju pandemije.
Propusti u bilo kojoj od pomenutih temeljnih spoznaja će urušiti i najsnažniji sistem zdravstvene odbrane.
Bonus video:
