Quid pro quo po crnogorski - Vijesti.me
STAV

Quid pro quo po crnogorski

Još jednom se potvrđuje da je EPCG od 90-ih pa sve do danas, ostala neprikosnoveni “lider” za poslovanje u okruženju šticunga, zamešateljstva cesija i asignacija, kao i neumanjenih mehanizama uvriježene korupcije u političkom podvizništvu

Ilustracija
Ilustracija (Foto: Pixabay)

Korporativna filantropija” je podnaslov iz EPCG Izvještaja menadžmenta (str.22). Iskoristio se da se opiše društvena odgovornost kompanije u 2018. Iako zvuči kao neslana šala, nažalost nije. Zato ovdje o nečemu realno grotesknijem…

U dinamičnoj 2018, EPCG grupa (EPCG, CEDIS i RUP) ostvarila je oko 60 miliona neto dobiti i u budžet države, po osnovu poreza, prireza, naknada i drugih obaveza, kao i dividende, uplatila ukupno oko 100 miliona eura. Takođe, EPCG je otkupila i vlasnički udio italijanske A2A u vrijednosti od 66 miliona. Na kraju pokrenuli smo i investicioni ciklus kojim želimo da obezbijedimo visoku pogonsku spremnost i pouzdanost u radu energetskih postrojenja i, u konačnom, sigurnost u snabdijevanju svih kupaca električne energije, istakao je Noveljić“. (izvor: https://www.epcg.com/media-centar/saopstenja-za-javnost/investicije-i-dobit-obiljezili-109-godinu-rada-epcg)

Beskrajan niz jalovih riječi, koje ne predstavljaju iskorak naprijed u kvalitetu poslovanja najvažnijeg preduzeća u CG. Stoga, i dva naredna primjera potpunije svjedoče da su riječi sa proslava utilitarnih datuma ništa drugo do simboli nepravilnog odnosa prema tradiciji, toj beskičmenoj diki “sojstva i čojstva” ispolitizirane CG, a u čemu upravljači i rukovodioci EPCG-a odavno dobrovoljno sudjeluju.

Prvi primjer: PR tim EPCG-a bi trebao da prihvati jednostavno osnovno-školsko jezičko pravilo da se “izvršni direktor” ne piše velikim slovima (izvor: peti paragraf izvješća). Drugi primjer: u posljednjem paragrafu navedenog izvješća piše: “Dan EPCG obilježava se u znak sjećanja na 19. avgust 1910. godine, kada je crnogorski suveren Nikola I u okviru dvorskih svečanosti povodom proglašenja Crne Gore kraljevinom na Cetinju ozvaničio rad prve električne centrale u našoj zemlji.”

Ovu netačnu ljepuškastost opovrgava početak EPCG revizorskog izvještaja iz 2018, a gdje piše: “Društvo je osnovano 12. februara 1999. godine u skladu sa Odlukom Vlade Crne Gore, broj 1001-2772/1 od 16. oktobra 1998. godine, o programu svojinske transformacije i restrukturiranja javnog elektroprivrednog preduzeća u formu akcionarskog Društva.” (izvor: Osnovne informacije, str. 8). Tako postaje očigledno da EPCG (2018) naredbodavno-birokratski jača neoliberalnu nepravilnu “tradiciju” da je crnogorska ekonomija nastala tek prije tri decenije. U takvom vrtlogu raznovrsnih post-istina, ona o kralju predstavlja javno-korisnu poštapalicu za budale od birača/potrošača/poreskih obveznika, kako se u međuodnosu straha i neposlovnosti, ne bi dokučila dokumentovana suština iz finansijskih, i revizorskog, izvještaja EPCG-a za 2018.

Šta se to može raščivijati među finansijskim, i u revizorskom izvještaju EPCG-a za prethodnu godinu?

Na nivou pojave, nevažno je što EPCG jača javni imidž, utemeljen na datumu osnivanja tamo prije jednog stoljeća, kad zvanična dokumenta kompanije govore drugačije. Na nivou suštine, izabrana nečinjeničnost treba da zamaskira šta se treba usvojiti u petak, 30.08. 2019, na redovnoj (XVII) skupštini akcionara privrednog društva. Tamo, među brojkama i izvještajima, mada otežano zbog netransparentnosti, ne može se pobjeći utisku da je “kraljevski” šinjel ukaljan neopravdanim neznanjem i neposvećenošću upravljača i rukovodioca EPCG-a ka razvoju najvažnijeg privrednog giganta u CG.

U uvodu kratko o bolnom: postupak usvajanja EPCG revizorskog izvještaja godišnjih finansijskih izvještaja za 2018. je okončan 29. jula 2019. (odluka br. 10-00-25564).

Sedamnaesta redovna skupština EPCG-a je zakazana istog dana (odluka br. 10-00-25581). Javni poziv za akcionare je objavljen u Pobjedi i Vijestima dan ranije, 28.07. 2019. (nedjelja) (izvor: materijal za Skupštinu, str. 6-7). Kako je moguće da kompanija sa dovoljnim resursima sebi dozvoli prezentovano gađanje datumima?

Ipak, sljedeće je važnije: u revizorskom izvještaju se ne pominje ključna odluka, koja treba da se donese posljednjeg radnog dana u avgustu tekuće godine (primarni izvor: Izvještaj o promjenama na kapitalu, str. 6, pozicija: otkupljene sopstvene akcije; rezultanta je emisione premije u iznosu od +33,5 mil. eura i otkupljivanja sopstvenih akcija u iznosu od -85,4 mil. eura (odliv gotovine), što u neto efektu daje iznos od -51,8 mil.). Čak ni Revizorski odbor kompanije u odluci od 20.06.2019. (br. 10-00-21243), a kada je prihvatio finansijske izvještaje kompanije, nije pomenuo najvažniju transakciju, koja je tim tragom preskočena da bude detaljno pokrivena u napomenama 2018.

To je Odluka o poništenju sopstvenih akcija, koja treba da se sprovede na predstojećoj Skupštini akcionara. Ovaj najavljeni dokument traži da akcionari EPCG-a pobrišu gotovinu, koja je data sa računa EPCG-a (veza: …”EPCG je otkupila i vlasnički udio italijanske A2A…”). Što će, u krajnjem, rezultirati umanjenjem kapitala, a da se ne promijene uspostavljeni procenti vlasništva.

Ili jednostavnije: godinama unazad, iz naših džepova kao potrošača plaćali smo mjesečne račune za struju. Tokom nepunog desetljeća bivstvovanja u CG, Italijani su kao vlasnici-privremeni upravljači skupili značajnu gotovinu na računima EPCG-a. Sadašnji politički upravljači i rukovodioci EPCG-a, tu gotovinu (većinu), po naredbi, dali su da se steknu sopstvene akcije (veza: odluka iz prethodne godine), a da se isplate nekoliko rata Italijanima (vlasnicima akcija).

Ono što je bila dokaziva kupoprodajna transakcija, u praksi je sprovedena po modelu sticanja sopstvenih akcija, mada tržišno-teorijski to nije bila jasna transakcija sticanja sopstvenih akcija na slobodnom tržištu. Tako je sa računa pravnog lica, EPCG-a, data gotovina da se mi kao potrošači ne upoznamo sa činjenicom da smo kao poreski obveznici nacionalizovali EPCG parama EPCG-a, pravnog lica.

Ovaj moment se mora apstrahovati, jer je u Crnoj Gori, dalekoj od održivog ekonomskog razvoja, forma u poimanju zakona uvijek max rastegljiva za naručena tumačenja zakona. Zato, šta se stvarno ekonomski naružilo?

Međunarodni standardi i računovodstva i revizije obavezuju da se događaj, koji utiče na indikacije razvoja, odnosno poslovanja, mora pokriti revizorskim izvještajem 2018.

Značajno umanjenje kapitala, po definiciji, predstavlja, čak i kroz nominalnost brojki, opredjeljujući izvještajni moment. Zato iznenađuje da “kulinarsko čarobnjaštvo brojkama” o tome da gotovina treba da se otpiše, nije konkretno objelodanjena u napomeni o kapitalu 29 (str. 45-46). EPCG formalne igrarije sa sopstvenim akcijama, iako su u pitanju visoko-materijalno značajne transakcije, ostale su i van napomene 37 (događaji nakon datuma izvještajnog perioda, str. 59). Pokrio se puki minimum neophodnog oko kapitala, dok su predmetne transakcije, vidljive iz aviona, ostale neobjašnjene.

Znači, ni jedna riječ u EPCG revizorskom izvještaju, niti u revizorskom mišljenju, niti u napomenama, kao ni u izvještaju menadžmenta, ne pokrivaju istaknutu, maestralnu profesionalnu i sistemsku hipokriziju. Tako je EPCG privatizacija iz 2009. konačno dobila svoje pravo lice, a to je da je nije ni bilo. Tekuće se parama potrošača, odnosno sakupljenim parama pravnog lica, isplatilo ono što je trebala da bude (i jeste) obaveza poreskih obveznika, koji su preko države većinski vlasnici udarnog preduzeća u zemlji.

Država je, kroz navedenu matematiku-bez-brojki-ali-uz-ogroman-cash-koji-joj-ne-pripada, zakučila od kompanije, oduzela od njenih razvojnih projekata, a da bi se ukrio fakat da je olako zavukla “ruku” u tuđi (prepuni) džep. Nažalost, ovo nije otimačina, pošto su upravljači/rukovodioci EPCG-a dobrovoljno pristali da im se pohara džep kompanije, kojom upravljaju i rukovode. Kakva privrednička bijednost; sveli su račune kompanije na slomljenu “kasicu prasicu”, a kako bi sakrili suštinu poslovnih transakcija u isplaćivanju Italijana preko leđa svojih potrošača. Iz punog u šuplje, tako nekako se može opisati ovaj model poslovanja EPCG-a. 

Zakonske nedorađenosti (Zakon o privrednim društvima) su iskorišćene da se realizuje idiotluk u strukovnom poimanju znanja. Da se to postigne, upravljači i rukovodioci EPCG-a su pribjegli uškopljavanju kvaliteta u radu računovođa i revizora u 2018. Kako? Elektroprivreda CG bi trebalo da ima ozbiljan tim računovođa/finansijskih analitičara; tehnički potkovanih i iskustvom ojačanih. Zato su strukovno bili obavezni da objelodane ključne performanse, koje određuju poslovanje kompanije, bez gatanja šta-se-može/šta-se-ne-treba. 

Kako nisu, akcionarima/potrošačima/dobavljačima/zaposlenima (stakeholder-i) uskraćeno je pravo da javno znaju (do kraja i bez nedoumice) šta je u knjigama kompanije odrađeno na kraju 2018, a formalno će se sprovesti na kraju avgusta 2019. Ili konkretnije: poništenjem sopstvenih akcija, gotovina kompanije, čista kao suza, biće izbrisana žovijalnom računovodstvenom tehnikom, dok će akcionarski kapital EPCG-a sa 855 mil. eura zamešateljno stići na 769 mil. (veza: otkup od -85,4 mil. eura).

Struka i strukovnost ne dozvoljavaju zaobilaženje legalnosti, kako bi se prodala pozorišna predstava. Zato u konačnici treba istaći: sa visokom vjerovatnoćom je izvjesno da će se prezentovano smandrljavanje u objelodanjivanju ključnih transakcija, koje opredjeljuju poslovanje EPCG-a, nastaviti i u narednom periodu (ima još rata za Italijane). Eto čemu eventualno trebaju da posluže, osim da se zaobiđe RAE, ovogodišnji paketi, od plavog i zelenog do crvenog i standardnog.

Tako se još jednom potvrđuje da je EPCG od 90-ih pa sve do danas, ostala neprikosnoveni “lider” za poslovanje u okruženju šticunga, zamešateljstva cesija i asignacija, kao i neumanjenih mehanizama uvriježene korupcije u političkom podvizništvu. Formula je jednostavna: pare potrošača i poreskih obveznika treba da budu bačene za pokriće promašenih strateških odluka o nerazvoju zemlje.

Baš kraljevski i netržišno, nema što...


Vidi sve komentare

Najčitanije iz sekcije Kolumne