IN MEMORIAM: UROŠ TOŠKOVIĆ, GENIJE KOJEG NAŠ SVIJET NIJE ZASLUŽIVAO

Cedulja je ispod vrata

Šibali su ga vjetrovi zla, pakosti, ljubomore... Nisu mu mogli ništa! Odbacio je sve zašta su drugi spremni da puze, cvile i mole
6856 pregleda 1 komentar(a)
Uroš Tošković, Foto: Privatna arhiva
Uroš Tošković, Foto: Privatna arhiva

Taman kada profesionalno i životno iskustvo dostignu nivo zbog kojeg pomislite da vas ništa ne može iznenaditi, preko noći shvatite da postoje situacije u kojima ste jednostavno nemoćni, kada shvatite da je ne samo naš, nego i bilo koji drugi jezik na svijetu siromašan da opiše ono što osjećate, da opiše veličinu onoga o čemu razmišljate. Veličinu čovjeka kojeg više nema. Krik do neba... Vrisak... Sve je uzalud... Ne postoji ništa što može da opiše Uroša. Što god da kažete - malo je. Kako god da ga okarakterišete - nedovoljno je...

Uroš Tošković je bio ČOVJEK! A biti ČOVJEK je nešto tako rijetko, tako teško, tako bolno. U svijetu u kojem je to najteža uloga, on je koračao, patio i slikao uzdignuta čela. Uspravan i gord. NESALOMIV. Šibali su ga vjetrovi zla, pakosti, ljubomore... Nisu mu mogli ništa! Odbacio je sve zašta su drugi spremni da puze, cvile i mole. Svijet kojim ga ničim nije zaslužio, koji ga nije bio dostojan i koji ga nikad nije upoznao, gledao je sa distance sa koje ga gleda i danas. Sa žaljenjem što mu ne može pomoći. Svjestan da mu je, među masom istih i jadnih, genijalnost breme kojeg će se otarasiti tek onog časa kada kaže zbogom tom svijetu. Na putu ka legendi, žrtvovao je sebe. STARI MAJSTOR je žrtvovao figuru, a dobio partiju. Postao je BESMRTAN! Teško je zaustaviti suze, ali svako ko ga je volio u ovom trenutku morao bi da bude srećan. I da se sjeća njegove skrivene, kao pamuk nježne duše, i dubokih, toplih očiju...

Kume, cedulja je ispod vrata. Vidimo se...

Preporučujemo za Vas