Drago mi je da vam se dopao tekst o Bauhausu objavljen na ovom istom mjestu prošle subote. Cijelih 160 pregleda - i kusur - a nisam očekivao, da budem iskren, ni 50. Prijatno ste me iznenadili. Hvala vam. Ostaje nam da sačekamo i oficijelnu potvrdu da se u CG poštuju tekovine najznačajnije i najuticajnije umjetničko-zanatske i arhitektonske škole u vijeku koji je za nama - u godini u kojoj se na svim meridijanima proslavlja stogodišnjica osnivanja te škole. Bio bi red, ako mene pitate, da Sveto Gavrov Popović učini nešto po tom pitanju - u saradnji sa ekipom koja stoji iza FLUID dizajn foruma.
Dakle, postoji vrlo realna opasnost da će mi se opet ukazati onaj moj najbolje-bi-bilo-da-batališ kolega - s novim setom argumenata u prilog tezi koju zastupa - da bi najbolje bilo da batalim ove moje subotnje ekskurze u čarobni svijet crnogorske arhitekturice i pripadajućeg joj urbanizma. Moj kolega se pojavljuje kao virusna infekcija - čim mi padne imunitet - eto njega. Padu imuniteta, zna se, kumuje stres - a pod stresom, i to se zna, nije lako izbaciti poučan i nadasve zabavan tekst, na radost mladih arhitektica - mnogo mladih, mnogo slatkih. Opet, stres je ovdje opšte mjesto - svi smo pod konstantnim stresom - i baš zato, unatoč svim opstrukcijama, zajedničkim snagama moramo nastaviti borbu do konačne pobjede.
I uzeh u razmatranje nekoliko mogućih tema za ovu subotu...
Interijer predsjedničkog dvorca u Podgorici...
Taj interijer umnogome - gotovo u svemu - odudara od mojih, nadasve domoljubnih predstava o interijeru kakav dolikuje predsjedniku CG - pogotovo aktuelnom predsjedniku - slava mu i milost. Boli me što taj interijer izgleda tako kako izgleda - a ne izgleda dobro - jer (pouzdano) znam da u CG djeluju barem dvije arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - koje bi umjele da urede taj interijer baš kako treba (uz par mojih sugestija - tu i tamo - na nivou koncepta). Problem je, međutim, što bih prije izricanja konačne presude o tom interijeru morao podrobno obrazložiti svoj stav - što bi iziskivalo barem tri nastavka na ovom istom mjestu - i to baš u ovom trenutku - bremenitom neuporedivo primamljivijim stručnim izazovima...
Emisija “Okvir” - emitovana na RTCG 7. aprila...
Bilo je to vrlo traumatično iskustvo. Govorilo se o sječi četinara na obali Crnoga jezera na Durmitoru - u kontekstu blistave biznis-ideje uvaženog investitora Bulatovića o instaliranju raznih čudesa - nadasve privremenih - baš na mjestu gdje su posječeni četinari - i dalje - uz samu obalu jezera - kao i na samom jezeru.
S ove strane smo imali gospodu Radulovića, Vukićevića i Klicu - trio koji je zastupao tzv. državni interes - a s one stane smo imali - uz pomenutog, vrlo simpatičnog gospodina Bulatovića - i gospodina Stijepovića - zaslužnog i vrlo ozbiljnog građanina Žabljaka - čovjeka koji je trebalo da odbije neozbiljan poziv da uzme učešća u tom apsurdnom igrokazu u režiji RTCG - i da predloži da ga na bojištu odmijeni neko od mlađih junaka - neko možda manje zaslužan, ali jednako ozbiljan.
I izgoreše časni predstavnici vlasti, naočigled cijele CG, u zdušnoj odbrani sječe četinara - a ujedno i Bulatovićevih briljantnih biznis-ideja. Nekako sam preživio trenutak kad nam je gospodin Radulović, ministar, očinski toplo savjetovao da ne sadimo napamet četinare na mjestu posječenih - bez plana i projekta, odnosno ekspertskog nauka mudrog - jer time možemo, kako reče, nanijeti više štete nego koristi (postojećim, neposječenim četinarima) - ali me dotukla Klicina priča o nesrećnom drvetu u Nacionalnom parku Bigradska gora - koje je, ničim izazvano, nasrnulo na krov restorana - te je stoga tzv. sanitarna sječa drveća diljem crnogorskih nacionalnih parkova, kako bi se preduprijedilo krajnje destruktivno ponašanje drveća, više nego opravdana.
OK, jasno mi je da postoji neprijateljski nastrojeno drveće u NP Biogradska gora - tamo mu je valjda i mjesto - ali mi nije jasno zašto postoji restoran u šumi, uz samu obalu Biogradskog jezera. Zar se taj restoran nije mogao pomjeriti par kilometara unazad - u pravcu sjeverozapada, da budem precizniji - i locirati na nekoj livadi, na primjer - gdje ne bi postojala opasnost da ga napadne neko agresivno drvo. Nacrt Prostorno-urbanističkog plana Opštine Kotor - i javna rasprava povodom Nacrta...
Na Internet stranici Vlade Crne Gore - majke naše (gov.me) - okešan je PDF dokument koji ima skoro pa 100 MB - što će reći da je krajnje nepodesan za rukovanje - tako da mi ne preostaje ništa drugo nego da sačekam da ovi iz MORiT obave svoj dio posla - da odvoje tekstualni od grafičkog dijela Nacrta - i da sve to uredno okešaju na svojoj Internet stranici - uz poziv na javnu raspravu i pripadajući joj program.
Pa imamo četiri decenije od katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio crnogorsko primorje...
A imamo i tzv. Mikro2o itd.
Tema, dakle, ne fali - ali nema junaka...
I još kad ne bih osjećao obavezu da se javno obratim ovima što mi, unazad nekoliko dana, zatrpavaju inbox Messengera screenshotovima postova sa FB profila Slobodana Čukića - uglednog crnogorskog filozofa, publiciste, istoričara i novinara - a povodom kontroverzne naslovne strane njegove neobjavljene knjige “Početak srpske okupacije - komitska borba i narodna golgota 1918 - 1920”.
Naime, na naslovnoj strani te knjige je data fotografija Samsona Černova (S. Tchernof - u potpisu), koja je prvi put objavljena na naslovnoj strani časopisa L’Illustration 17. maja 1913. godine (broj 3664) - i na kojoj je krajnje nemušto - i bezrazložno, dodao bih - intervenisano.
Na originalnoj fotografiji vidimo majku i sina - Crnogorku i Crnogorca - nad grobom muža i oca - takođe Crnogorca - poginulog u napadu Crnogoraca na uzvišenje Bardanjol (Bardaniol), 1913. godine - u okviru operacije osvajanja Skadra. Fotografija je nastala u periodu između 24. aprila 1913. - kada su Crnogoci ušli u osvojeni Skadar - i 4. maja iste godine - kada je kralj Nikola I - slava mu i milost - predao Skadar velikim silama.
Na fotografiji koja se nalazi na korici Čukićeve neobjavljene knjige vidimo istu tu majku - Crnogorku - koja u lijevoj ruci drži kišobran i koja je pognula glavu nad grobom poginulog muža - Crnogorca - ali nema sina Crnogorca - izbrisan je - vjerovali ili ne.
Dodao bih, prije nego što pređem na stvar, da je Samson Černov (1887. - 1929.) bio ratni fotograf i snimatelj - čije je djelovanje gotovo u potpunosti bilo vezano za Srpsku vojsku u periodu od 1912. godine - kada dolazi u Srbiju po zadatku - radio je kao ratni reporter za nekoliko ruskih i francuskih novina - pa do kraja Prvog svjetskog rata. Černov je, između ostaloga, autor čuvene fotografije nazvane “Oko sokolovo”, koja ima kultni status u susjednoj nam Republici Srbiji - a i malo šire, je li... OK, nastavak u sljedećem broju...
Bonus video:
