ARHITEKTURA

Prostor za “pješačku komunikaciju”

Kladio bih se da naš GDA, koji jeste svemu vičan i naredan, ne bi uspio da ubijedi ni najlakovjerniju studenticu Arhitektonskog fakulteta u PG - prva godina osnovnih studija - da je Budva ipak naselje
2369 pregleda 1 komentar(a)
Budva i Budvansko polje krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, Foto: Facebook
Budva i Budvansko polje krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, Foto: Facebook

Ne rekoh vam da je ovogodišnji FREI (Festival of Real Estate Investments - Festival investicija i nekretnina) - deseti, jubilarni - održan u Hotelu “Avala Resort & Villas” u Budvi, od 13. do 16. maja - i da se Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORiT) opet pojavilo u ulozi tzv. programskog partnera Festivala (što nikoga nije iznenadilo).

Preskočio sam FREI - deseti, jubilarni - poglavito iz razloga što se lako moglo desiti da tamo bacim neobavezan pogled na nešto - na bilo što - na neku arhitekticu mladu, mnogo mladu mnogo slatku, na primjer - pa da me Slavoljub optuži za ovo i za ono. Koga Slavoljub jednom uzme na zub - taj se boji i sjene Slavoljubove. Drugi razlog moga nepojavljivanja bio bi u činjenici da se na posljednjem FREI koji sam ovjerio - bio je to osmi FREI, 2017. godine - i te kako osjetilo da - fanfare molim vas! - gospodin Branimir Gvozdenović nije više ministar održivog razvoja i turizma. Ministru Pavlu Raduloviću - koji je preuzeo MORiT krajem novembra 2016. godine - svaka čast - ali Gvozdenović... Bojim se da FREI nikada više neće doseći one nebeske, gvozdenovićevske visine.

Dakle, nisam ovjerio ovogodišnji FREI - ali sam zato primijetio da je u okviru FREI bio upriličen jedan vrlo interesantan panel...

“Međunarodni konkurs za urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u Budvi može biti”, veli (radiojadran.com), “novi impuls uobličavanja urbanizacije i izgleda grada, zaključeno je na panelu koji je na ovu temu organizovan na Festivalu investicija FREI 2019 u Budvi”. Poučen bogatim iskustvom, potrčah na Internet stranicu MORiT (mrt.gov.me) - i iskopah originalnu vijest.

“Međunarodni konkurs za urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u Budvi može biti novi impuls uobličavanja urbanizacije i izgleda grada, zaključeno je na panelu koji je na ovu temu organizovan na festivalu investicija FREI 2019 u Budvi.” Što će reći da danas svako može biti novinar. Ko kaže da moraš da se pojaviš na panelu i da postaviš par smislenih pitanja - kako bi panelistima dao priliku da dodatno, svojim riječima, u nekoliko kratkih rečenica, objasne čitalačkoj publici - i stručnoj i laičkoj - o čemu se tu zapravo radi.

Da sam se zadesio na panelu - kao što nisam - prvo moje pitanje bi se odnosilo na planiranu rutu šetališta - uz pretpostavku da je ruta planirana, naravno (ne bih iznenadio - ni najmanje - kada bi se ispostavilo da nije planirana). Pretpostavljam da je riječ o potezu uz Slovensku plažu - u kompletu sa transverzalama koje pripadaju tom potezu - i uz nužnu opasku da je pitanje transverzala neuporedivo složenije - a samim tim i interesantnije - od pitanja glavne rute. Skoro pa da sam spreman da stavim ruku u vatru da je pitanje transverzala - poprečnih linija “napajanja” glavne rute šetališta - nerješivo u ovom trenutku. Što bi - u slučaju da je moja konstatacija tačna - odmah stavilo u prvi plan pitanje svrhovitosti šetališta - u funkciji osnovnog koncepta intervencije - ali ne bih išao baš toliko daleko i duboko - bio bih elementarno uviđavan i nadasve konstruktivan.

Zatim bih se obratio gospodinu Dušanu Vuksanoviću, glavnom državnom arhitektu (GDA), i zamolio bih ga da mi objasni što znači ono “može biti novi impuls”. Da li to znači da je nužan predsulov organizaciji i raspisivanju pomenutog konkursa da panelisti okupljeni oko teme ako-bog-da šetališta u Budvi prethodno iskamče od državnih organa i institucija, te organa lokalne samouprave - koliko? - barem 200.000 eura? A do tog trenutka - i poslije tog trenutka, naravno - sve “može da bidne, ali ne mora da znači”.

Podrazumijeva se, valjda, da je na panelu banak držao niko drugi do pomenuti GDA. “Vuksanović je”, veli, “naglasio da je osnovni cilj realizacije projekta šetališta, koje bi trebalo da bude rađeno kao promenada karakteristična za primorsko mediteransko naselje, “pješačka komunikacija””. Kladio bih se da naš GDA, koji jeste svemu vičan i naredan, ne bi uspio da ubijedi ni najlakovjerniju studenticu Arhitektonskog fakulteta u PG - prva godina osnovnih studija - da je Budva ipak naselje - a ne gomila zgrada i neboderčića nabacanih na malom prostoru, po nekakvom sistemu u koji je teško povjerovati - jer teško da postoji osoba koja bi bila u stanju da nas uputi u sve tajne i finese funkcionisanja tog (surealnog) sistema. Povrh toga, GDA bi se našao u čudu, siguran sam, kad bi ga ta ista studentica zamolila da joj raščlani, do u najsitnije detalje, što tačno karakteriše promenadu - opštega tipa - koja se vezuje za mediteransko naselje - primorskoga tipa.

A sad se uhvatite za nešto čvrsto i nepomično, jer bi ovo što slijedi oborilo sa stolice i najblistavije urbanističko-arhitektonske umove u državi, a nekmoli prosječnog građanina, koliko god da je lojalan ovoj državi:

“Aspekti koji će biti uzeti u obzir su prvenstveno funkcionalni, urbani, sociološki, inženjerski i arhitektonski. Funkcionalni aspekti su uređeni tokovi pješačkih komunikacija i fizičko povezivanje sadržaja i fizičkih struktura”.

Da sam se zadesio tamo, Vuksanovićevu diskusiju bih pozdravio gromoglasnim aplauzom - i skandiranjem: Duško! Duško! Duško!

Da nemamo Duška - ko bi nama konstantno podizao standarde - stručne, naučne i ostale. U izlozima crnogorskih knjižara već vidim naslov: prof. dr Dušan Vuksanović, dia; Funkcionalni aspekti fizičkog povezivanja sadržaja i fizičkih struktura u Budvi/ s posebnim osvrtom na uređivanje tokova pješačkih komunikacija.

“Očuvanje i potencijalna obnova plaža”, veli još, “uzimajući u obzir djelovanje mora u susretu sa obalom i plažom, bitni su inženjerski aspekti na koje se mora računati”. I još veli da je Vuksanović “istakao da će arhitektonski aspekti uzeti u obzir oblikovne elemente, materijale i dizajn materijala”. Duško! Duško! Duško!

Ostali panelisti su, sa svoje strane, dodali da je “javni razgovor na ovu temu veoma značajan” - i ja sam za razgovor, definitivno, ali se bojim da je u CG, u ovom trenutku, malo junaka koji su i sposobni i zainteresovani za smislen razgovor - na bilo koju temu - te “da je arhitektonski konkurs instrument za dolazak do optimalnog rješenja za šetalište koje treba biti dominantna urbana tačka Budve” - što bih ispratio konstatacijom da je arhitektonski konkurs u CG rijetko - gotovo nikad - “instrument za dolazak do optimalnog rješenja” - upravo suprotno. Ako mi ne vjerujete, prelistajte malo Pravilnik o načinu i postupku raspisivanja i sprovođenja javnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje (SL 19/18) - i sve će vam biti jasno - uz uslov da želite da vam sve bude jasno.

I još veli da će “pored arhitekture i estetike, funkcionalnost šetališta biti jedna od glavnih polaznih tačaka za konkurs”.

Živjela Budva! Živjela funkcionalnost!

Živio naš GDA! Živio Duško!

Preporučujemo za Vas